Martin Pauk je gradski vijećnik u Splitu, član stranke Neovisni za Hrvatsku, dakle Hasanbegovića i Brune Esih. Martin Pauk je nogometni sudac. Martin Pauk je i zaposlen u Hrvatskom hidrografskom institutu u Splitu. Kazao je Dalmatinskom portalu da se jedini javio na natječaj i da to nema veze s koalicijom s HDZ-om.
I on se jučer oglasio o sramotnom napadu huligana na vaterpoliste Crvene Zvezde. No, on ne smatra da je to sramota. Smatra da su sportaši sami krivi za napad.
Njegov skandalozan status o napadu prenosimo u cijelosti:
[ “DAJ DVE KOMBINOVANE ZA USTAŠE U ĆOŠKU” – poučna priča]
U svjetlu današnjih događaja na splitskoj Rivi, dijelim jedno drugačije iskustvo, priču splitskih vaterpolista u Beogradu. Prijatelj s faksa, koji je igrao u više splitskih vaterpolo klubova, jednom je s momčadi otišao na gostovanje u Beograd. Budući da su stigli ujutro imali su cijeli dan za razgledavanje grada i ručak prije večernje utakmice.
Naši vaterpolisti bili su svjesni situacije i učinili sve da izbjegnu bilo kakav konflikt ili provokaciju – u hotelu su ostavili trenirke s klupskim grbom, obukli se u civilnu odjeću i mirno, bez provociranja prošetali gradom. Nakon razgledavanja stiglo je vrijeme ručka te su otišli u pizzeriju, nastojeći držati “low profile” i uklopiti se u okolinu. Bili su pristojni do te mjere da su se prilagodili domaćinu te su se prije samog ulaska u pizzeriju dogovorili da neće glasno pričati, a kad konobar dođe po narudžbu – naručiti će na srpskom jeziku, i to dvije miješane pizze i četiri piva.
Nisu htjeli naručivati mesna jela i priloge jer bi tada svaki od njih trebao puno pričati i postojala bi mogućnost da konobar i gosti iz naglaska skuže odakle su, te da tako upadnu u problem. Kad je konobar stigao, najstariji vaterpolist je samo kratko rekao: “Dve mešane pizze i četiri piva”. Konobar ga posluša, nasmije se i vikne pizza-majstoru “Daj dve kombinovane za ustaše u ćošku”. Naši vaterpolisti su problijedjeli, nije im bilo svejedno. Nisu imali pojma kako je konobar iz samo jedne rečenice, i to izrečene na srpskom jeziku – uspio shvatiti da su Hrvati. Kad se konobar vratio, donio je pizze i četiri piva.
Najstariji vaterpolist mu reče da ne žele nikakve probleme te ga pristojno upita kako ih je uspio prokužiti kad su došli u običnoj odjeći te naručili na srpskom. Konobar razvuče osmijeh od uha do uha, namigne i kaže im kako se u Srbiji ne kaže miješana, nego kombinovana pizza.
Uz to je još dodao, budući da su tako dobri gosti – da kuća časti pićem.
Jeste li iz ove kratke priče uspjeli shvatiti pouku?
Jeste li primijetili razliku između hrvatskih vaterpolista koji dođu u Beograd, obuku civilnu odjeću bez ikakvih navijačkih obilježja te uz to još narudžbu kažu na jeziku domaćina kako bi se uklopili, a sa druge strane ponašanje srpskih vaterpolista koji se šepure splitskom Rivom u dresovima Crvene Zvezde sa stavom “vidi nas koliki smo, ne može nam nitko ništa”?
E pa “delije” drage, siguran sam da biste, da ste u miru prošetali Rivom u subotu u podne, negdje kod fontane stali, napravili selfie i stavili ga na instagram te se kur*ili svojim jaranima u Beogradu i ponosno im pričali kako ste prošetali centrom Splita u dresovima Zvezde, a da vam nitko nije ništa mogao jer ste “moćni”, “ogromni”, “snažni”. Sada im bre pričajte kakvo je more u februaru. *P.S. Fizičko nasilje je za osudu. Provociranje također”