Veliki dio građana naše zemlje, onih sekularnih, probosanskih, koristeći građansku kulturu življenja, probosansku toleranciju, probosanski multukulturalizam i probosansku autohtonost BH kulture življenja na ove izbore izlaze kao na džihad svih džihada, s izbornim sloganom “U pamet tolerantni građani”.
Džihad je doista autohtona i jako, jako stara bosanska kutlura. Puno starija od bureka i ćevapbžinice kod Želje. Stara ko stotine Ajvaz Deda. Ona je tu oduvijek no samo pravi, točnije Bosni najvjerniji narodi i narodnosti baštine njenu autohtonost. (Bošnjaci, Arapi, Jordanci, Turci, Čečeni, Alžirci, Tunižani, Libijci, Egipćani)
Te narode i narodnosti u BIH nazivamo autohtonim narodima, ili narodima boljima od našeg.
Ljubomorni smo što nismo kao oni, i nastojimo to biti. No prokletstvo naše genocidne narodne svijesti, naprosto nam to ne omogućuje. Jednostavno smo lošiji od svih, pa tako i njih.
Mnogi kada optužuju SDA da je radikalna islamistička stranka, koja je odškolovala čak 4 napadača na WTC, koja je izdala Bosnu i njenu kulturu, uvodeći tu radikalni bliskoistočni islamizam, pojma nemaju što pričaju. Nema partije koja više baštini povijest BIH od SDA.
Povjesničari su prve primjerke džihada zabiležili u bosanskom paleozoiku, brončana kultura u okolici Tuzle svjedoči nam također da su ljudi bili džihadisti. Izum baruta u Kini, posljedica je činjenice da su kineski trgovci netom prije toga proučavali mlade džihadiste u Zenici, koji bi se vikendom dizali u zrak, ili bi u dženet slali susjede.
I tijekom ranog srednjeg vijeka bosanski banovi išli su u džihad ako ne doma onda u neke strane ratove. Džihad je jednostavno bio hit, a ban Kulin na arapskom znači upravo to – Džihad. Dakle on je Džihad ban. Pa i samo ime Bosna dolazi od arapskokazahstanske riječi Borat Sansa što u prijevodu s kazahstanskog znači Ratnik Božji.
Stjepan Tomašević je također bio zakleti džihadist a nesretni El Fatih, taj prokleti turist iz Turske, odsjekao mu je glavu, doduše slučajno i nenamjerno dok mu je pojašnjavao kako da dođe do Meke i Medine i obavi hadž.
El Fatihov mač nije bio naime u koricama a on mu je na mapi ovješenoj o zid, upravo mačem pokazivao putove hadža i u jednom trenu nije primjetio da se Stjepan približio plakatu hotijevši vidjeti iz bližega serpentinu na papiru koja se poteže poviš Stambola u smjeru Meke, i taman kad je Sultan rekao “vidiš bolan” i okreno se da pogledom usmjeri Stjepana, odjednom je spazio kraljevu glavu na podu si izrazito zbunjenim izrazom lica”. Mač koji su sultanu oštrile najskuplje osmanske kovačnice, doslovce je prošetao kroz sveti kraljev vrat i naš nesretni kralj bosanski nije nažalost mogao obaviti hadž. Što je zapravo najveća tragika srednjovjekovne bosanske države. Kralj s Papinskom krunm, koji ulazi u Meku da obavi hadž bio bi povijesni događaj a Bosna bi postala most između Istoka i Zapada. Vodilja pokreta nesvrstanih svog vremena.
U čast tragičnij smrti Stjepanovoj, El Fatih je potom dao pobiti svo kršćansko plemstvo i prinjeti ih na oltar domovine. Da nitko nikada više ne usudi se nasljediti prijestolje tako velikog čovjeka. A i kao žrtvu bogovima paganskim, za nesretnu smrt našeg nesuđenog hadžije Stjepana, bogovima kojih je u to vrijeme u Bosni još mnogo bilo. I tražili su svoj danak.
Tako je nestala srednjovjekovna bosanska država. Na krvi bosanskog plemstva. I u tom stanju postmortem džihada ostajala je punih 5 stoljeća, da bi se ponovno rodila kako drugačije nego džihadom! Čudom pobjede džihadističke vojske koju će voditi treći kalif. Prvi našeg vremena. Osama Bin Laden. Dok će mu politički namjesnik za Bosnu biti Alija Izetbegović.
Džihad je dakle dio naše tradicije. Džihad smo mi i on je tu s nama. Zato su džihadisti dio SDA diplomacije (Abu Meali), zato Šefik tvrdi da džihadistička armija nije činila zločine, jer prema džihadu sve ono što je činjeno, nije zločin. Sve je to dopušteno i u skladu s vjerskim pravima.
90-ih godina Čudo otpora džihadom je slavno obranilo našu zemlju od nas nevaljalih naroda te zemlje. Ako se narodom uopeć mi, nevaljali, genocidni, uzpovskim uopće smijemo zvati.
I umjesto da nas istrijebe, jer smo to zaslužili, milost džihada, opet je pobijedila smu sebe. Doista, velika je. Ko hotel Jadran u Tučepima, ko dva hotela Maestral u Podgori. Ko deset hrvatskih putovnica. Ko koridor do Goražda i 50 Bihaća i 14 oslobođenih Jajaca.
Kleklnimo pred tim džihadom i tim džihadistima.
Jer oni u biti žele da nam daju šansu da postanemo kao oni.
Da uspijemo ono što Stjepan Kralj nije uspio. Da postanemo hadžije, plemeniti poput našeg kralja, i da potom shvatimo svu puninu džihada.
Džihad je dakle doista neodvojiv od Bosne i probosanskih snaga i zapravo je pitanje neusvajanja izbornog zakona prilično jasno. Stoga ovdje iznosimo i konačno rješenje te trakavice na koje će SDA sigurno pristati:
Ne treba se taj zakon nit usvajati ako će se zvati Izborni zakon. Sve dok Hrvati ne pristanu da ga se imenuje Zakonom o Pozivu u Džihad, Bakir ne treba pristajati na pregovore.
Schmidt mora, dakle MORA, blokirati svaku provedbu Ustavnog suda BIH ako se ona protivi džihadu. I Kuranu časnom. Ili nek ide kući.
BIH zaslužuje biti prva zemlja svijeta koja će imati Zakon o pozivu na džihad.
Jer eto, u našoj kulturu, nepokorena duša bosanske žene progovara, da izbori nisu izbori, nego da je to džihad svih džihada.
Potom znamo da cijela akademska zajednica šuti, kurve i kurviši iz NGO sektora šute, šute strane diplomate, šuti OHR, šute feministice, šute patrijarsi, šute fratri bolan, oni koji su vječno vegeta svemu i ugrađuju se u sve.
- Što je ta šutnja redovno grlatih nego odobravanje?
- Što nas onda spriječava da našoj zemlji vratimo džihad u dio njenog pravnog identiteta?
Smrt Izbornom zakonu, živio nam džihad!
poskok.info
wpDiscuz
