Kako ide borba za hrvatske nacionalne interese u praksi? Vjerojatno najzorniji primjer se dogodio u HBŽ-u gdje se vladajuća hrvatsko legitimna većina odrekla mehanizama kontrole zakupa poljoprivrednog zemljišta i, po volji SNSD-a, isto prebacila na općinsku razinu. Umjesto da jačamo ovlasti županija, mi se odričemo i ono malo ovlasti koje županije imaju.
O čemu se radi? Poljoprivredno zemljište je jedan od najvećih resursa HBŽ-a. Po starom zakonu, općinski načelnici su raspolagali istim, ali je zadnju riječ u davanju u zakup imala Županija putem potpisa na ugovore i putem nadležnosti županijskog pravobraniteljstva. To je kočilo stranačko rodbinske malverzacije zakupom zemljišta, stoji u priopćenju HRS-a.
Kako to u praksi izgleda, najbolje znaju žitelji Glamoča. Po starom Zakonu, SNSD-ov načelnik sam raspiše natječaj o zakupu zemljišta, sam izabere najbolje ponude, sam potpiše ugovore, namiri ključne drugove iz HDZ-a, sam potpiše niz aneksa ugovora kojima je umanjio na natječaju ostvarenu cijenu i odjednom osvane farma u načelnikovog brata. Resorno ministarstvo, naravno, na sudu sruši sve ugovore, jer su pogubni za opći interes, no tada se koalicija SNSD/HDZ dosjeti krenuti u pravosudne malverzacije koje su imale za cilj srušiti ove mehanizme kontrole županijske razine, a s ciljem uspostave potpune kontrole nad ovim resursom.
Prvo su pokrenuli tužbu Ustavnom sudu gdje je doslovno prešućena i spriječena obrana županijskih interesa, pa su uz pomoć ruku HDZ-a BiH i HDZ 1990 na razini općine donijeli Pravilnik o dodjeli zemljišta gdje se, uz pravo prvenstva koje imaju branitelji HVO-a, dodalo i pravo prvenstva boraca voske RS-a. HRS, koji je jedini bio protiv, postavio je razumno pitanje da se navede jedan primjer u kojem se u RS-u pogodovalo hrvatskim braniteljima, kao što se u većinski hrvatskoj HBŽ pogoduje borcima vojske RS-a. Naravno da nismo dobili odgovor. Koalicijska borba za rušenje mehanizama županijske kontrole kulminirala je spomenutim većinskim izglasavanjem izmjena Zakona u Skupštini.
HRS je pokušao amandmanski ostaviti supotpisništvo resornog ministra na ugovore o zakupu, no to je odbijeno. Pravdanje je izraženo u vidu alibi definirane tzv. suglasnosti županijskog ministarstva na odabir najpovoljnijeg ponuđača. Međutim, tragikomično već u sljedećem članku Zakona se definiraju kazne od 1000 – 5000 KM za načelnika koji odabere najpovoljnijeg ponuđača bez te suglasnosti.
Prevedeno, načelnik koji dodijeli tisuću hektara visokokvalitetnog poljoprivrednog zemljišta na 25 ili minimalno 10 godina, na osnovu kojeg korisnik napravi na desetine milijuna KM dobiti, jedva će dočekati platiti ovu novčanu kaznu koja je samo kap u moru u odnosu na ostvareni prihod.
Zašto je HRS kategorički bio protiv ovoga? Prvenstveno zato što je Ustavom Federacije definirano da je korištenje prirodnih bogatstava i korištenje lokalnog zemljišta nadležnost županije. Drugi razlog je više praktične prirode. Ne samo da će Hrvatima Glamoča, Grahova i Drvara, kao i hrvatskim braniteljima biti krajnje otežano natjecati se za najam poljoprivrednog zemljišta, isto će se dogoditi i velikim poljoprivrednim gospodarstvenicima Tomislavgrada i Livna, koji imaju kronični nedostatak poljoprivrednog zemljišta. Jedan od uvjeta za dobivanje poticaja je raspolaganje poljoprivrednim površinama, kojih u Tomislavgradu i Livnu kronično nedostaje, a u Glamoču, Grahovu i Drvaru ima napretek. Sada su prepušteni su na milost i nemilost općinskih, tj. SNSD-ovih načelnika.
Zašto su ginuli hrvatski branitelji u Domovinskom ratu, ako se u miru, i to hrvatskim legitimnim rukama, cijeli teritorij za koji su ginuli prepustio onima koji su tada bili na suprotnoj strani? Umjesto da gradimo i jačamo nadležnosti županija, mi ih slabimo, aktivno sudjelujući u političkoj borbi Sarajeva za njihovim ukidanjem, stoji u priopćenju za javnost HRS-a.
wpDiscuz
