Buran tjedan u BiH. Tijekom propovijedi 14. svibnja na Bleiburgu biskup Franjo Komarica je rekao: “Ne trebamo ići u Bleiburg, mi smo ovdje Bleiburg. To je muka i to sam želio poručiti u Bleiburgu. Ljudi, zašto vi govorite ovdje? Dođite u Banja Luku pa vidite, tamo je Bleiburg. Gdje su Banjalučani, zašto su oni pobijeni, zašto je njima oduzeto pravo na identitet? Gdje su Banjalučani koji nemaju pravo na svoje rodno mjesto”. Srpski političari i analitičari su propovijed protumačili kao relativiziranje stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu, bez obzira što se biskup nije na to referirao, kako je pojasnio u priopćenju. Paralela s kojom je htio, po tko zna koji put, skrenuti pozornost na nepravdu koju su doživjeli Hrvati na području RS dočekana je prilično oštro.
_________ piše: Ivan Pepić/poskok.info
Kako je to uočio i fra Mario Knezović biskup Komarica je ujedno i četnik i balija i ustaša. All in one. Samo tjedan dana ranije Komarica je na otvaranju Ferhat-pašine džamije u Banja Luci bio balija, jer se odlučio pridružiti muslimanskim vjernicima u molitvi. Samo nekoliko godina ranije biskup je bio četnik kad je primio odlikovanja od predsjednika RS-a Milorada Dodika. Da bi, na Bleiburgu, dobio epitet ustaše.
Bez obzira što Komarica nije omalovažio stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu nego je po tko zna koji put u svom stilu htio upozoriti na stradanje Hrvata u RS i probleme oko povratka, nakon mise politička elita Republike Srpske je negodovala, a predsjednik RS-a Milorad Dodik podsjetio je Komaricu na stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu u mjesto Drakulić, kazavši da očekuje kako će biskup povući izjavu te “konačno izraziti žaljenje” za Drakulić.
Što se iz ovog primjera može izvući? Prvo, još se ne zna što je Komarica: ustaša, balija ili četnik? Drugo, nevjerojatno je koliko neki analitičari, pa i hrvatski, nepotrebno začinjavaju stvari ne mareći za kontekst i ono što je doista izrečeno. Tko poznaje djelovanje Komarice zna da mu sigurno nije namjera vrijeđati Srbe, nego mu je namjera ukazati na nepravdu koju su doživjeli oni koji su protjerani. Previše on ima utakmica u nogama da bi se odlučio za vrijeđanje Srba, i to s oltara. Treće, koliko god to neki negirali, Republika Srpska – kao i mnogi drugi dijelovi BiH – i nije se baš suočila s prošlošću i ratnim stradanjem nesrpskog stanovništva. Naime, ne primjećuje se iskreno suočavanje s prošlošću i priznanje nepravde prema povratnicima nakon rata u RS-u: teško netko može negirati činjenicu da su mijenjanje naziva u Srbinje i Srpski Brod dobar preduvjet za povratak stanovništva i provedbu Aneksa 7. Ne bi bilo loše podsjetiti da su ti nazivi ostali sve do 2006., sve do intervencije OHR-a. A o nedjelovanju MUP RS-a, administraciji, sporom donošenju sudskih odluka, kućama pretvorenima u štalama da i ne govorimo. Kako bi bilo da su se s takvim administracijama susretali Francuzi i Nijemci nakon Drugog svjetskog rata?
Zato, Komarica, koji cijeli svoj rad ulaže u ispravljanju nepravde prema svojoj zajednici ima dužnost upozoravati, makar i dramatično, na položaj svoje zajednice, a svako skretanje pozornosti ili omalovažavanje tog stradanja je štetno. Njegovo dosadašnje djelovanje efikasnije od bilo kojeg političkog poteza i hrvatskih i srpskih lidera.
Isto tako, zlonamjerno je ljude koji se nisu vratili u Derventu prozivati i govoriti o njima kao o konformistima samo zato što je Derventa dio RS, a one koje se nisu vratili u Vareš ili Bugojno nazivati žrtvama bošnjačke nacionalističke politike. Svaka je hrvatska izbjeglica iz BiH jednako teška žrtva. Koja je razlika između nekog tko je iz Bugojna ostao u Split i nekoga iz Broda u okolici Zagreba?
Upozoravanje na radikalizaciju u RS-u, preko simbola kao što su studentski dom Radovan Karadžić ne znači skretati pozornost s bošnjakizacije FBiH. Taj se proces itekako nastavlja, a odgađanje odluka o statusu Mostara, Travnika i izbornih zakona na višoj razini to i potvrđuju.
A Željko Reiner? Reiner je 17. i 18. svibnja posjetio Mostar i Banja Luku. Samo je potvrdio stari tijek HDZ-ove politike prema BiH. Njegova posjeta, predavanje studentima na Sveučilištu u Mostaru i odgovor da je “uspostava trećeg entiteta škakljivo pitanje” samo jača tenzije, a od FBiH još više stvara bošnjački entitet: što manje ravnopravnih zakona i institucija, to je bolje višebrojnom narodu. Umjesto da se ugrizao za jezik, Reiner je odlučio oduzeti bilo kakvu nadu hrvatskim studentima koji su uglavnom, čini mi se, jedinstveni oko ustroja BiH.
Točnije, Reiner je izjavio: “Pitanje entiteta, nacionalnih jedinica, zatvorenosti u krugove, nacionalne ili religijske postat će bespredmetno onoga trenutka kada se zadovolje zahtjevi za ulazak u Europsku uniju i kada se ostvari kvalitetan standard svih stanovnika u Bosni i Hercegovini”. To je jednostavno – laž. Svaka malo pismenija osoba zna da su u Europi ta pitanja itekako na dnevnom redu. Flamanski nacionalizam nije bio nikad jači, suradnja između Valonaca i Flamanaca je izuzetno loša zadnjih mjeseci. U Škotskoj još traju rasprave o dojmovima nakon referenduma, a sve se više o tome govori zbog Brexita. Francuska muku muči s Korzikom, a Španjolci razmišljaju kako udovoljiti Kataloncima. Proces devolucije traje i unatoč članstvu u EU. A Reineru je to u kontekstu BiH škakljivo i nevažno pitanje.
Nakon Mostara, uslijedila je posjeta Banja Luci. Zbog protokolarnog ‘propusta’ Reiner je odlučio da neće dati izjavu novinarima. Takav je potez opravdan, a mogućnost da se radi o propustu je minimalna. Ipak, bilda li Hrvatska previše mišiće nad RS-om dok istovremeno zapostavlja FBiH? Kao što je činila za vrijeme Mesića i Sanadera? Zar je moguće da i 20 godina nakon rata Hrvatska nije u stanju uskladiti svoju politiku jednako prema RS-u i FBiH te razumjeti da su Hrvati u FBiH zadnjih godina institucionalno stradali praktički jednako kao i Hrvati u RS? Jednostavno, ne postoje ni volja ni hrabrost da Hrvatska ispravi dejtonsku i postdejtonsku nepravdu. Slijepo i lijeno se, po tko zna koji put, slijedi politika žmirenja i gluhog slušanja nečijih šaputanja.
Zato, biskup Komarica ima pravo i dužnost upozoravati na stradanje svoje zajednice. Političari iz RS i neki analitičari koji su se okomili na njega samo peru ljagu svog nerada i nastavljaju tamo gdje su stali, ne želeći se suočiti s prošlošću. A Reiner? Reiner kao da potvrđuje da je Hrvatska nemoćna zemlja i da će bildati svoj ego ulijevajući lažnu nadu prognanim Hrvatima iz RS, baš onako kako je to radio Mesić kad je skoro odlučio da će presjeći Koridor. A stvarna pitanja, dakako, idu pod tepih. Kako je krenulo, moguće je očekivati i oživljenje konfederacije RH i FBIH. Tko zna, ipak trilaterala Turska-BiH-Hrvatska može svašta donijeti.
wpDiscuz