Putujete li u Neum, na more- zastanite i razgledajte “najveći muzej na otvorenom u BiH”

Stolac od prošle godine, kada je puštena u promet moderna magistralna cesta, više nije mjesto na kraju “slijepe ulice”, već grad kojeg ne možete zaobići na putu za naše more-Neum. A grijeh bi bio i zaobići ovaj “muzej na otvorenom”, kako ga nazvaše zbog ogromnog broja nacionalnih spomenika kulture, piše Hrvatski Medijski Servis.

Od kako je izgrađena magistralna cesta Stolac- Neum, kroz grad na Bregavi prolazi ogroman broj turista i privlači sve više investitora. Do kraja ljeta trebala bi biti završena gradnja obilaznice, koja će smanjiti gužve kroz grad, ali i povezati novi dio grada u Vidovu polju sa ostatkom Stoca. Izgrađena su dva, a gradi se još jedan kružni tok. Na ulazu u Stolac niču novi poslovni objekti poput Namexovog i Sjemenarninog tržnog centra, nedavno je otvoren i Hotel Stolac. Novi poslovni objekti niču i u gospodarskoj zoni Hodovo.

Kameni mostovi, mlinice i stupe

Ako volite prirodu i povijest onda obvezno zastanite u Stocu, na putu za more- ili pri povratku s mora. U središtu grada je nekoliko lijepih kafića u kojima možete popiti kavu ili neko osvježavajuće piće, a onda krenuti u razgledanje “najvećeg muzeja na otvorenom u BiH”. U centru Stoca su Kulturno-pastoralni centar Trebinjsko-mrkanjske biskupije, Careva džamija i Sat kula.

Krenete li uz obalu Bregave naići će te na brojne mlinice, stupe sa badnjevima za valjanje, pranje i bojenje sukna i kamene mostove, odnosno ćuprije. Od 10 povijesno važnih ćuprija najpoznatije su Sarina ili Djevojačka i Inat ćuprija.

Legenda o Sarinoj ćupriji

Legenda kaže da je Sara zavoljela svoga susjeda Salku koji je stanovao na drugoj, lijevoj strani obale. Saznavši da se zaljubila u inovjerca, otac ju je silom udao za drugog. No, sjećanje na ljubav ostalo je u Sarinom srcu. Kasnije je na mjestu gdje se sastajala sa Salkom sagradila hotel kojem je dala ime „Europa“. U tom objektu danas se nalazi tekija. Hotel je imao visoko potkrovlje s dvije sobe i dva mala prozora s kojih je Sara čeznutljivo gledala na drugu stranu obale. Dosjetila se, gledajući tako, da bi kao spomen na svoju veliku ljubav tu trebala napraviti most. Tako je nastao Djevojački most. I danas na Sarinom mostu zaljubljeni parovi razmjenjuju nježne riječi i posmatraju kako protiče rijeka Bregava.

No, da vam ne otkrivamo sve, od mještana Stoca saznajte uzbudljivu legendu o tome kako je nastala Inat ćuprija.

Stolačka Niagara

Samo kilometar od središta Stoca, uzvodno uz Bregavu, rijeku s brojnim brzacima, rukavcima i adama je vodopad Provalije- popularna stolačka Niagara. Taj vodopad možda nije poznat kao Kravice, ali je jednako lijep. I tu možete uživati u pogledu na ljepotu i raskošnu snagu prirode s terase restorana ispod ili iznad slapa.

 

 

Begovina

Nedaleko od Provalija je Begovina, stambeni kompleks Ali-paše Rizvanbegovića, izgrađen u 19 stoljeću, pred kraj Osmanske vladavine.

Ali-paša Rizvanbegović (Stočević) (Stolac, 1783. – Banja Luka 1851.) bio je hercegovački paša i stolački kapetan. Bio je protivnik ustanka Huseina-kapetana Gradaščevića i zajedno sa Smail-agom Čengićem, ispočetka stao uz sultana Mahmuda II. Za zasluge koje je pokazao u ovoj borbi i za podršku reformskom sultanu imenovan je 1833. godine hercegovačkim pašom. Vladao je despotski, te često uvodio radnu obvezu. Cilj njegove vladavine bila je što veća samostalnost Hercegovine unutar Osmanskog Carstva. Gospodarski i ekološki je potpuno promijenio Hercegovinu, od nekada široko rasprostranjenih visokih hrastovih šuma koje su prekrivale Hercegovinu nakon masovne sječe ostala su polja koja je koristio za uzgoj nove poljoprivredne kulture: maslina, dud, breskva, riža, vinova loza, duhan.

Vidoški grad

Na brdu Križevac u središtu Stoca je Vidoški grad- obrambena građevina, jedna od najvećih u Bosni i Hercegovini, vidljivo građena u više etapa. Prvi spomen Vidoškoga grada datira 19. veljače 1444. u povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V. kao Vidosich, Vuidonopoglyo, castello con lo contato gdje se potvrđuju posjedi hercega Stjepana Vukčića Kosače. Spominje ga i “rimski kralj” Fridrih 20. siječnja 1448. g. kao castrum Widossky, a 1. lipnja 1454. ga ponovno spominje Alfons V. kao civitate Vidouschi cum castris et pertinentiis suis. U Kosačinu posjedu bio je do vremena između 1465. i 1469. kada su ga osvojile Osmanlije i priključile Hercegovačkom sandžaku. Godine 1878. zauzela ga je austrougarska vojska.

Austraugarska monarhija preuređuje i dograđuje Vidoški grad kako bi ga prilagodila novim načinima ratovanja. U gradu se nalazio sreski ured, zapovjedništvo vojne postaje, vojna bolnica, vojna skladišta za opskrbu, žandarmerijski vod i zapovjedništvo postaje, carinska i financijska straža. Grad je imao poštu i telegraf, izgrađen je vodovod, a telefonski je promet uspostavljen 1912. godine. Kao dio tzv. druge obrambene crte prema crnogorskom bojištu i imao je tri utvrde.

Stolačka tarča

U Vidoškom gradu svake se godine održava Stolačka tarča-srednjovjekovni sajam, jedini takav u Bosni i Hercegovini. Organizator sajma je povijesna postrojba Vitezovi hercega Stjepana Kosače Stolac. Održava se od 2015. godine, početkom svibnja, a jedan od ciljeva organizatora je revitalizacija Vidoškog grada- nacionalnog spomenika kulture BiH.

Na sajmu sudjeluju viteške skupine iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Slovačke, a svake godine se uprizoruje Obrana hercegova grada. Posjetiteljima su dostupne radionice streličarstva, mačevanja, keramike i sl, prikazuju se srednjovjekovni i renesansni plesovi te predstave.

Nekropole Radimlja i Boljuni

Na ulasku u Stolac, u Vidovom polju, uz samu cestu, je znamenita nekropola stećaka Radimlja. Uz ovu, valja spomenuti i nekropolu Boljuni, koja se nalazi na putu prema Neumu, u istoimenom mjestu. Nekropola Radimlja je po svojim likovnim odlikama jedna od najvrijednijih i najznačajnijih nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini, ali i općenito. Po brojnosti primjeraka, raznovrsnosti i zastupljenosti svih osnovnih oblika, relativno visokoj umjetničkoj kvaliteti izrade, bogatstvu dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju poznate povijesne osobe, kao i svom neobičnom smještaju i dostupnosti, nekropola Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog razdoblja Bosne i Hercegovine.

Daorson

Iznad Stoca, u mjestu Ošanići, nalaze se ostatci drevnog grada Daorsona. Daorson je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve.

Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Gradina Daorsona je nastala na prapovijesnom utvrđenom naselju koje je tu kontinuirano postojalo još od početka ranog (17. do 16. stoljeće prije Krista), pa sve do kraja kasnog brončanog doba (9. do 8. stoljeća prije Krista).Poznato je kako je od 167. pr. Kr. Neretva bila sjeverozapadna granica Rimske republike na Balkanu, pa i granica Daorsa, koji su u okviru te države uživali neku vrstu autonomije. U to doba Daorse su iz pravca rijeke Cetine napadali Delmati, moćno ratničko pleme.

Grob Moshe Danona

Grob sarajevskog rabina Moshe Danona, cijenjenog člana židovske zajednice, nije samo nacionalni spomenik BiH, već zauzima i značajno mjesto u duhovnoj i materijalnoj kulturi židovskog naroda. Grob se nalazi u mjestu Krajšina na ulazu u Stolac. Rabin Mosha Danon pošao je 1830. pješice na put u Palestinu kako bi ispunio zavjet, ali ga je smrt na tom putu zatekla kod Stoca. Pokopan je na mjestu na kojem je umro, a kameni spomenik nad njegovim grobom simbolizira ploče na kojima je bilo zapisano deset Božjih zapovijedi.

Putu Moshe Danona u Svetu Zemlju prethodili su legendarni događaji iz 1819. godine kada je travnički Židov Moshe Haviljo prešao na islam i počeo poticati muslimane protiv svojih dojučerašnjih sunarodnjaka. Nakon što je pronađen mrtav, optuženi i zatvoreni su svi ugledniji članovi židovske zajednice u Sarajevu. Kada se gradom pronio glas da će zatvorenici biti ubijeni, naoružane Sarajlije – muslimani opkolili su palaču Ruždi-paše i oslobodili zarobljene Židove. Rabin Danon se zavjetovao da će, ako se izbavi iz zatvora, otići u Palestinu, a ako na putu umre da ga sahrane na tom mjestu.

Danas se u Krajšini nalazi židovsko groblje sa samo tri spomenika, koji se nalaze u lijepo uređenom i ograđenom prostoru. Na samom ulazu postavljena je tabla sa natpisom: Grob pravednika Moshe Danona, hodočasno mjesto Jevreja BiH. Grob Moshe Danona je, po važnosti, drugo hodočasničke mjesto Židova u svijetu, odmah nakon Zida plača.

I ovo je samo dio bogatog kulturno-povijesnog naslijeđa Stoca, zbog kojeg vrijedi provesti ne sat- dva, već cijeli dan u ovom gradu./M.Š./HMS/