Published On: Tue, Dec 9th, 2014

ŠOK U HRVATSKOJ: SOA razbila tri tajne ćelije džihadista u unutrašnjosti zemlje

JUTARNJI EKSKLUZIVNO OTKRIVA Razbijene tri tajne ćelije džihadista u Hrvatskoj

Ćelije za regrutiranje osoba trebale su biti u Rijeci, Puli i Zagrebu. Nakon što su spriječeni, članovi su otišli u inozemstvo, a njihovi su ideolozi prestali dolaziti

Hrvatske tajne službe, saznaje Jutarnji list iz visokih izvora, već godinama djeluju na prevenciji odlazaka potencijalnih džihadista u borbe na području Bliskog istoka.

Čim dobiju informacije da netko namjerava krenuti u krizne zone, počinju s pokušajem da ih od toga odgovore. Situacija se po tom pitanju intenzivirala otkako su na području Iraka i Sirije ojačali teroristi ISIL-a koji aktivno regrutiraju mlade ljude s područja Europe i indoktrinacijom im žele usaditi radikalne islamističke stavove te ih – konačno – regrutirati kao borce za odlazak u rat. U procesu zaustavljanja odlazaka potencijalnih džihadista u rat, hrvatske tajne službe surađuju s regionalnim tajnim službama, stranim tajnim službama te obavještajcima iz islamskog svijeta.

Hrvatski su obavještajci, doznajemo, uspješno odgovorili od toga nekoliko osoba koje su namjeravale krenuti u ratne zone. Riječ je, uglavnom, o vrlo mladim osobama koje prolaze krizu identiteta i koje je ponekad teško odgovoriti od onoga što su zacrtale da će učiniti. Kada su potencijalni islamistički borci identificirani, tajne službe s tim su ljudima razgovarale ili izravno ili preko obitelji.

Težak proces

Isto su učinili i sa svim dosadašnjim hrvatskim državljanima koji su pak otišli na teritorij IS-a, ali unatoč pokušajima da ih se upozori na opasnosti, postoje i oni koji svoje radikalne stavove nisu promijenili unatoč svemu pa su napustili Hrvatsku i otišli na područja na kojima su pod manjim nadzorom.

U situaciji kada tajne službe dođu do informacije da netko planira otići u borbu, počinje, tvrde izvori bliski obavještajnoj zajednici, pokušaj odgovaranja te osobe od njezinog nauma.

I to nije lako jer i potencijalni džihadist i njegova obitelj nastupaju s pozicije nepovjerenja prema tajnim službama. Osim toga, zanimljivo je da se radi o procesu vrlo sličnom onome koji se događa u obitelji narkomana. Roditelji, naime, za radikalizaciju svoje djece često posljednji saznaju, ili čak kad je prekasno. Često i nesvjesno ignoriraju znakove da im je dijete preuzelo radikalne vjerske stavove i poglede na život i svijet.

U toj situaciji službe su i za roditelje i za obitelji tada i jedini “prijatelj” koji želi pomoći da bi se zaštitilo tu mladu osobu i zaustavilo je u namjeri da krene u rat. Zbog činjenice da su uspjele promijeniti odluku mladih radikala u nekoliko slučajeva, hrvatske tajne službe postigle su značajan rezultat; smatraju da je odgovaranje od odlazaka na područje Islamske države u svakom pojedinom slučaju od ogromne, presudne važnosti za spašavanje svakog pojedinog života.

Vehabije i selefije

Obavještajci su znali od samog početka i za slučajeve žena iz Hrvatske koje su prešle na islam i prihvatile radikalne vjerske stavove – poput Irene Horak ili Dore Bilić. Osim toga, hrvatski obavještajci aktivno prate i kretanja potencijalnih džihadista preko svog teritorija u suradnji s ostalim hrvatskim institucijama, poput MUP-a i carine, ali i partnerima iz drugih zemalja.

Pokušaj organiziranja radikalnih islamista u Hrvatskoj nešto je starijeg datuma nego što šira javnost zna. Naime, premda tajne službe prate problem terorizma s islamističkim predznakom još od devedesetih, kada su u susjednu BiH počeli pristizati mudžahedini, a s njima i “drugačije” tumačenje islama poznatu kao vahabizam i selefizam – iz čijih se zajednica, u pravilu, regrutiraju i budući borci ISIL-a – hrvatske su tajne službe prije nekoliko godina uspješno zaustavile eskalaciju islamskog radikalizma u Hrvatskoj i tu su postignuti najveći rezultati.

Bez mobitela

Naime, kako doznajemo od izvora bliskih obavještajnoj zajednici, postojali su pokušaji stvaranja ćelija, i to na području Zagreba, Pule i Rijeke, koje su trebale biti temelj širih organizacija spremnih na širenje netolerancije i radikalizaciju. Tajne službe stavile su ih pod diskretni nadzor, mada su se članovi ćelije nastojali sastajati u potpunoj diskreciji, a nisu koristili ni mobitele.

Kada je procijenjeno da bi mogle predstavljati prijetnju Hrvatskoj, tajne službe su te ćelije razbile – članovi su se prestali sastajati, dio članova je otišao u inozemstvo, a njihovi ideolozi koji su u Hrvatsku dolazili iz drugih zemalja prestali su dolaziti.

Njihovo praćenje, u suradnji s hrvatskim tajnim službama, preuzele su tajne službe zemalja u kojima su se kasnije nalazili. Tajne službe u Hrvatskoj i dalje pažljivo prate sve pokušaje širenja islamističkih radikalnih ideja u zemlji, ali i u regiji.

Koraci u sprečavanju odlazaka u ISIL

Proces je vrlo sličan onome koji se događa u obitelji narkomana jer roditelji za radikalizaciju svoje djece vrlo često posljednji saznaju ili nesvjesno ignoriraju znakove da im je dijete preuzelo radikalne vjerske stavove i poglede na život i svijet.

1. Detektiranje potencijalnih mladih radikala: radi se, uglavnom, o vrlo mladim osobama koje prolaze kroz krizu identiteta.

2. Prikupljanje podataka o načinu indoktrinacije.

3. Pristupanje obitelji ili samoj osobi.

4. Razgovor ili s obitelji, ili s osobom, ili zajedno.

5. Uvjeravanje i objašnjavanje da je odlazak među radikale pogubna odluka. Nije lako jer su potencijalni džihadist i njegova obitelj nepovjerljivi prema tajnim službama.

6. Ako osoba na to ne pristane, tajne službe je i dalje drže na oku.

7. Ako napusti Hrvatsku, o tome obavještavaju kolege iz drugih zemalja.

Agenti su znali sve o Dori Bilić i Tariqu

Hrvatski obavještajci znali su od samog početka i za slučajeve žena iz Hrvatske koje su prešle na islam i prihvatile radikalne vjerske stavove – poput Irene Horak ili Dore Bilić – no one su udajom otišle iz Hrvatske prema Bliskom istoku. Dora Bilić rođena je u Zagrebu, gdje se obrazovala, a onda je 2005. otišla u Britaniju. I ondje se navodno dogodio taj famozni “klik” te se okrenula radikalnom islamu pa je sa suprugom završila u Siriji, gdje se brine o obitelji i čeka da se muž vrati s ratišta. Ona je i prva osoba s hrvatskim državljanstvom koja je ranjena na strani IS-a tijekom napada međunarodne koalicije na grad Raku. Hrvatski obavještajci aktivno prate i kretanje potencijalnih džihadista preko svog teritorija. Među nedavnim uspješnim primjerima spominje se i slučaj Mirze Tariqa Alija, liječnika i zagovaratelja terorizma, koji je nedavno uhićen u Turskoj s lažnom putovnicom, nakon čega je vraćen u Hrvatsku – s obzirom na to da je letio iz Zagreba – i potom deportiran. Hrvatske tajne službe bile su uključene u širu međunarodnu operaciju u tom slučaju, a Ali je napustio Hrvatsku sukladno zakonskim okvirima i odletio u Katar. ( Ž. T., B. F.)

Komentar Bisere Fabrio

Pozitivan primjer za svijet

Odlazak stranih boraca, državljana europskih zemalja, u redove monstruoznog ISIL-a trend je koji je zgrozio europsku javnost, ali tajne službe europskih zemalja u tišini i bez znanja iste te javnosti nastoje odgovoriti i zaustaviti one koji su spremni krenuti u Irak i Siriju i pridružiti se džihadistima. U Hrvatskoj je dosta takvih pokušaja uspješno zaustavljeno, mada ne uvijek, posebno kada su u pitanju bile žene koje su se udale za islamiste i za njima krenule u krizna žarišta.

Ipak, Hrvatska nije plodno tlo za širenje islamskog radikalizma i ne treba očekivati da bi se broj pristaša ekstremista mogao povećavati ili da će prema Iraku i Siriji krenuti organizirani borci. Prevencija čini svoje, napose kod mladih koje iz svijeta opijenosti radikalnim idejama često znaju izvući prijatelji i obitelji, ali i zdrav razum. Ono što je najvažnije, muslimani u Hrvatskoj nisu podložni radikalizaciji i trenutno ih nema među borcima ISIL-a, a za to postoji nekoliko razloga; osim što obavještajne službe prate i detektiraju te potom i reagiraju na svaki nagovještaj da bi neka osoba bila spremna pridružiti se radikalima i otići u rat, i sam zagrebački muftija, predsjednik Mešihata Islamske zajednice Aziz ef. Hasanović, često zna reći da Hrvatska ima najbolje riješeno muslimansko pitanje u Europi te da bi taj model mogao biti primjer i drugim zemljama, što je ponovio i za susreta s Papom Franjom u travnju ove godine.

Islamska zajednica u Hrvatskoj zastupa umjereni, tradicionalni islam i radikali nikada nisu uspjeli nametnuti svoje stavove, a vođe im javno govore protiv ISIL-a, smatrajući ga ruglom i sramotom