Ruski predsjednik Vladimir Putin je siguran da će njegov turski kolega Recep Tayyip Erdogan odustati od svojih velikih ambicija u Siriji, piše Deutsche Wirtschafts Nachrichten. U ovom se planu Kremlj služi ne samo vojnim, nego i političkim i gospodarskim alatima. Ankara sada djeluje u savezu s Moskvom i pomaže u rješavanju krize, ali turski predsjednik često zna dati izjave koje sugeriraju da je Sirija njegova sfera utjecaja.
“Naša suradnja s Turskom i Iranom kao zemljama jamcima u procesu u Astani daje konkretne rezultate. Razina nasilja se svakako smanjuje, stvarajući povoljne uvjete za promicanje međusirijskog dijaloga pod pokroviteljstvom UN-a”, izjavio je Putin.
Na sastanku su Putin i Erdogan raspravljali su o mogućem konačnom ukidanju sankcija koje su Turskoj nametnute nakon obaranja ruskog zrakoplova, kao i ukidanju viznih ograničenja za turske građane. Čelnici dviju zemalja su također razgovarali o provedbi projekta nuklearne elektrane Akkuyu u kojem sudjeluje ruska kompanija Rosatom.
Čelnik Kremlja je naglasio važnost zajedničke rusko-američke deklaracije o Siriji, koja naglašava potrebu potpunog uništenja teroristička “Islamske države” i očuvanja suvereniteta zemlje.
Dokument su Moskva i Washington potpisali su na marginama samita APEC-a, napominje njemački list.
Međutim, uoči sastanka s Putinom je Erdogan kritizirao ovaj sporazum, ali je kasnije morao priznati njegovu važnost.
Turska više ne može igrati neovisnu ulogu u regiji, jer međusobno surađuju Kremlj i Bijela kuća, objašnjava Deutsche Wirtschafts Nachrichten.
Sudjelujući u kampanji u Siriji, Rusija je uspjela zaustaviti akcije Ankare, kao i teritorijalnu ekspanziju Turske, koja je na početku krize tvrdila da polaže pravo na sjeverna područja zemlje. Erdogan je pokušao povezati ovu inicijativu s idejom oživljavanja Osmanskog carstva.
No, rusko uključivanje u sukob je omelo njegove planove. Kako bi spriječili eskalaciju sukoba, uz vojne akcije se Putin i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov oslanjaju na diplomaciju i gospodarsku suradnju. Na ovaj način su uspjeli odvratiti Tursku od početnog kursa i značajno umanjili ambicije Ankare.
Rusija nikada nije otvoreno podržavala kurdske pobunjenike u Siriji, tvrdeći da se zalaže za teritorijalni integritet zemlje, što je bilo u interesu i Ankare i Damaska. Turske vlasti se boje da bi podjela Sirije mogla dovesti do pojave kurdske države i destabilizirati situaciju na jugu zemlje.
Od početka ruske operacije u Siriji, Turska je počela smanjivati potporu skupinama koje se protive Damasku. U zamjenu je Ankari dopušteno da provede operaciju “Štit Eufrata” na sjeveru Sirije i spriječi stvaranje kurdskog koridora. U ovom aspektu se interesi Sirije i Turske također preklapaju, napominje autor.
S takvim političkim manevrima Rusija je postigla da je Turska napustila svoje velike ambicije. Ankari više ništa ne znači svrgavanje sirijskog čelnika Bashara Al-Assada. Umjesto toga, turske su se vlasti usredotočile na jačanje svojih granica i planiraju kupiti ruske sustave S-400.
Uključujući Tursku u mirovne pregovore u Astani, Rusija je službeno priznala Ankaru kao regionalnu silu važnu za rješenje sirijskog sukoba. Zauzvrat je Turska preuzela odgovornu zadaću uništenja terorista u pokrajini Idlib. Prema aktualnom planu, turske trupe će napredovati na kopnu, a Rusija će im pružiti podršku iz zraka.
Gospodarski aspekt je također utjecao na promjenu vanjske politike Ankare. Glavnu ulogu je imao ruski embargo na uvoz turske robe. Zbog sankcija su se mnoga poljoprivredna poduzeća u Turskoj suočila s velikim teškoćama, pogotovo ona koja uzgajaju rajčice, jer su izgubila najvećeg kupca.
U tom smislu Erdoganove izjave novinarima treba uzeti s rezervom i treba obratiti pozornost na kombiniranje pritiska i ustupaka na vojnom, diplomatskom i ekonomskom planu. Tek onda možemo stvoriti potpunu sliku o situaciji na Bliskom istoku i zaokretu Ankare u smislu prioriteta u unutarnjoj i vanjskoj politici.
wpDiscuz