Psi i narodi

Psi i narodi imaju zajedničkih karakteristika. Nije to nikakva uvreda za narode, pa ni za pse. Naprotiv. Naroda i pasa ima mnogo, pa ne bih o svima. O ovim našima najmanje, naši su narodi jako uvrjedljivi. Pse su uzgojili ljudi, od vukova, da bi dobili stvorenje bolje od njih, s boljim njuhom, sluhom, većom brzinom, požrtvovanošću… Često uzgoje pse bolje od sebe samih. Znam, na granici sam uvrede, ali tako to biva kad se spomene narod, pogotovo narodi.
Iz nedođije koju su Amerikanci doslovce uništili, iz Afganistana, stiže afganistanski hrt. Tvrd pas, tvrd poput afganistanskog Paštuna, vjerniji svojim navikama nego svome gospodaru. Vjerno čuva koze, drži ih na okupu. Kad se neka jari, daleko u planini, čuva je od vukova, baš poput hrvatskih ovčara i šarplaninaca. Vrati jariće i kozu, neozlijeđene i na broju.  Skroman, jede malo.
________ piše: Veselin Gatalo l pogled.ba 
Najčešće siromašni vlasnik, nerijetko i sam gladan, ne uspije ga nahraniti kako treba. Tada afganistanski hrt ide u brda, lovi i jede, tako preživi vlastitu glad i gospodareve loše dane. Za obuku je nikakav. Nema šanse da donese štap a rijetko da će ići uz nogu gospodaru, osim ako je gospodar iznimno snažan i ako je na kratkoj uzici. Ako ga pustite s uzice, možete odmah dati oglas na internetu „traži se odlutali afganistanski hrt“. Tako je to kad hoćete da uz sebe imate slobodnu životinju.
Englezi imaju čitav spektar rasa. Od sjajnih ovčara poput boreder colliea do lijenog engleskog buldoga. Pastirske pse nemaju, slabi su s vukovima pa im ne treba braniti ovce od njih. Sivi grayhound iliti vučji hrt, najviši je pas na svijetu. Kratko živi, baš zbog toga. Od Škota su uzeli škotskog ovčara. Iz Afrike niz goniča. Iz Azije ponekog moloha. Pokaralo se štošta, pa se udomaćilo. Od malog živčanog terijera do umiljatog i mudrog pudla, sve imaju. I ne imali, odakle sve ih nisu pokrali. Francuzi imaju svog manje lijenog buldoga, svoju pudlu, štogod lovačkih pasa, bretonca… Slabo, nisu se nakrali kao Englezi.
Nijemci su imali njemačkog ovčara prije nego je ovaj postao izložbena lutka puna mana. Imaju i boksera. I dogu. Ništa posebno. Nisu krali rase, jednu ljudsku rasu su gotovo istrijebili. Loše im ide i s ljudima i s psima. Nekako im rase nisu naklonjene.
Srbi su nekada imali sjajnog psa. Zvao se „silvan“. Crn, duge dlake, mudar i šutljiv, požrtvovan do bezumlja, mudar kao starac s planine. Turci su ga zatrli, baš kao i dosta plemena na Balkanu. Islamsko praznovjerje o povezanošću crnog psa sa šejtanom, došla je glave ovoj rasi. Šarplaninca su Srbi prisvojili, iako je podjednako albanski i makedonski. Hrvati su pokupili tornjaka. Bosanci bosanskoga goniča, ali mislim da se još gone oko registriranja istog. Slovencima nije do pasa, draži su im izlazi na more. Crnogorci nemaju autohtonu, isključivo svoju rasu pasa, valjda da im ne odluta iz Crne Gore.
Zapravo, ljudi nisu stvorili, barem kod nas, rase slične sebi. Psi bi se vraćali kući. Naši bi ljudi, ako ih se pita, najradije odavde otišli.