Prvi put ikad snimljena stvar koja izlazi iz crne rupe

Crne rupe su najfascinantnije pojave u svemiru, bilo da su zastrašujuće, prekrasne ili predmetom znanstvene znatiželje. U njima leži odgovor na toliko toga, možda i na “Veliko pitanje o životu, svemiru i svemu ostalom”. A i Stephen Hawking ih je za života do te mjere objasnio i popularizirao da su postale, recimo, jedno od općih mjesta svakodnevice.

Najnovije vijesti o crnim rupama su da su znanstvenici, promatrajući galaksiju Cygnus A, udaljenu 600 milijuna svjetlosnih godina, po prvi put uočili da crna rupa, osim gravitacijski, materiju koju usisava zarobljava i svojim magnetnim poljem. U ovom slučaju promatrali su crnu rupu u središtu te galaksije, koja je zbog ogromnih zračenja zbog te crne rupe, jedno od najblještavijih radio izvora na nebu.

Druga vijest je da su astronomi sa Sveučilišta Hertfordshire dokazali slučaj dviju supermasivnih crnih rupa koje se, nakon što kruže jedna oko druge, baš poput binarnih zvjezdanih sustava, stapaju u jednu u univerzumskom kataklizmičkom sudaru. Jedno od najzanimljivijih ovogodišnjih otkrića u vezi crnih rupa bilo je ono iz siječnja, kada su u NASA-i otvarali šampanjac i prskali se zato što su izvjesnu supermasivnu crnu rupu uhvatili kako “podriguje”, i to čak dvaput.

Bila je riječ o crnoj rupetini dražesnog imena “SDSS J1354+1327“, udaljenoj 800 milijuna svjetlosnih godina. Astrofizičari i astronomi koristili su za promatranje dva najrazvikanija svjetska teleskopa; Chandra X-ray Observatory i Hubble Space Telescope. Plus što su još koristili i podatke iz opservatorija s Maune Kee i iz Novog Meksika.

Ono što su astronomi utvrdili bilo je da je crna rupa, čiju masu procjenjuju na možda i nekoliko milijardi puta veću od našeg Sunca, uobičajeno proždirala plin, zagrijan na milijune stupnjeva Celzija i pritom emitirala velike količine radijacije. Ispalo je u jednom trenutku da je velika količina plinova naprosto pokuljala izvan gravitacijske zamke crne rupe i pokuljala prema vani u obliku čestica ogromnih energija.

Crna rupa SDSS J1354+1327 inače je okružena, odnosno bila je okružena u trenutku o kojem svjedoči slika o njoj koju danas vidimo na nebu kroz teleskope, velikim oblakom prašine i plina. I tu se došlo do spektakla što su ga astronomi otkrili. Ispalo je da se njena galaksija J1354 oko 100.000 godina ranije sudarila s drugom galaksijom i da se ova crna rupa tada našla u istoj situaciji, da nije mogla progutati svu tu silu materije što se naglo stala survavati u nju.

Tada je također došlo do svemirskog vatrometa, do naglog izbijanja sve sile plina i kojekakvih čestica koji su crnoj rupi pobjegli što dalje od nje u svemir, a o tome što se dogodilo u prošlosti, ostao je trag snažnog zračenja. Ako netko misli da je 100.000 godina dug period, tipa “pa što onda”, jako je u krivu. U svemirskim relacijama, a posebno u životu crne rupe, to je poput treptaja oka. Povodom tog otkrića astronomkinja Julie Comerford dala je vrlo slikovitu izjavu:

“Crne rupe su vrlo proždrljive, a pokazalo se i da nemaju baš neke manire pri jelu. Odranije nam je poznato mnoštvo crnih rupa koje smo uhvatili u pojedinom podrigivanju, no ovdje smo naišli na galaksiju sa supermasivnom crnom rupom koja je imala dva podrigivanja.”