Published On: Pon, tra. 29th, 2019

Nekoliko stvari koje biste morali znati o “hrvatskim televizijama” u BIH…

  1. TV kuće sve više gube moć koju su nekada imale. Njihov broj raste. Sve je više žutila na njima. Ubrzan način života i nemogućnost gledanja naknadno, snimaka, jačaju internet. Internet je postao najvažniji medij u BIH nakon rata. Socijalne mreže i utjecaj pojedinaca na njima danas su veći nego utjecaj najgledanijih emisja na TV-kućama.
  2. Federalna TV je protuustavno osnovana. Ne znamo tko je dao signal za nju (Možda OHR?) no prema Ustavu Federacije BIH kantoni su jedini ovlašteni osnivati televizijske kuće. Federacija BIH daje samo dozvolu za frekvenciju.
  3. Osnivač FTV-a je Parlament FBIH, što je proutuustavno.
  4. Vječni direktori na FTV-u su Džemal Šabić i Zvonimir Jukić. Na upravljačka mjesta dovedeni su suprotno tadašnjem poslovniku FTV-a. Nisu imali dovoljno iskustva ni staža za postati direktorima. Od tada su direktori. A program FTV-a je čisti govor mržnje, program koji prenosi jednonacionalističku sliku BH stvarnosti. Termine koje po zakonu na programu FTV-a trebaju popuniti Hrvati, popunjava u pravilu Slavo Kukić. FTV na taj način formalno popunjava odredbu o demokratičnosti programa, u suštini, biranjem podobnih Hrvata ostaje na uskoj liniji propagande.
  5. HDZ ministri u Vladi FBIH u razdoblju od 2014-2018 nikada nisu pokrenuli inicijativu za smjenom Šabića i Jukića. Nisu podnijeli ni apelaciju Ustavnom sudu FBIH o neustavnosti Federalne TV. To nisu jedina dva “nisu uradili” od mnogih “nisu uradili” stvari koje su morali uraditi.
  6. HDZ vlade u razdoblju vladavine kantonima, koja je konstantna osim perioda 2006-2010 nisu pokrenule osnivanje kantonalnih TV kuća. Morali su prema ustavnoj obvezi. To nije uradila ni vlada HSP-NSRZB. A i što bi kad su Jurišić i Lijanović iskakali sa FTV-a. Nije im puno pomoglo.
  7. Televizija danas nije skup projekt. U BIH postoji mnoštvo malih privatnih TV kuća. Ako može Senad H. imati TV može i svaki kanton. Mreža kantonalnih TV danas je mogla iznjedriti jaku TV.
  8. Istina je da je SDA blokirala formiranje kanala na hrvatskom jeziku u sklopu FTV-a , što je ružno od njih, i nekomšijski, no postavlja se pitanje zašto je HDZ tražio drugi kanal na ionako neustavnoj TV kući koju prema Ustavu FBIH treba ugasiti, i zašto nije osnivao kantonalne TV kuće?
  9. Direktor BHTV-a , mjesto koje je konačno pripalo Hrvatima u dva navrata postavljen je od strane crkvenih struktura iz Sarajeva. Tako je narod koji je izabrao legitimne predstavnike, za prvog medijskog čovjeka na BHRT-u u dva navrata dobio ljude koje je imenovala Crkva. Točnije lobi oko daidže Tomaševića u Sarajevu. Koliko taj voli svoj narod najbolje govori njegovo navodno obećanje dano u Sarajevu u određenim krugovima da će za života učiniti sve da se hrvatska zastava u BIH zabrani. Nadamo se da je ova rečenica samo sarajevski mit. No bila mit ili ne postavlja se sljedeće pitanje: Može li nam HDZ dati jamstvo da nikada više glas za HDZ ne znači glas za Ivu Tomaševića?
  10. Ključnu medijsku borbu posljednje desetljeće u Hrvata vode isključivo privatni portali. To su oni luđaci koji dok pišu što pišu, gledaju s ljubomorom hrvatske firme iz Hercegovine kako se masovno oglašavaju po sarajevskim portalima.
  11. Za to vrijeme HDZ kantoni i općine hrane stotine uhljeba na radion stanicama. To su oni koji sada piju kavu, i naručuju dostavu iz neke pizzerije. Web stranice im izgledaju kao da su iz prošlog stoljeća, a ako nekada nešto politički i pročitaju u eteru onda su to vijesti s portala. Popodne će vam takvi čitati kolike su cijene piletine u Konzumu. Jer to je mnogo važnije.  Svi oni  plaćeni su javnim novcem.
  12. HDZ vlasti u općinama , kantonima, kao i Predsjedništvo te stranke medijski je razoružalo Hrvate u BiH. U uvjetima opresije to činiti znači izdati narod.Dok su Bošnjaci i Srbi do zuba medijski naoružani, hrvatski narod putem svojih legitimno izabranih predstavnika u HDZ-u ostao je goloruk.
  13. HDZ ne zna upravljati javnim dobrima. Dokaz tome je ovo gore napisano. Ne zna što su prioriteti. Što su medijski važna uporišta a što zastarjele tehnologije. HDZ-u je imperativ postići poziciju, a kako dalje to će oni naknadno vidjeti.
  14. HDZ mladež većinom je tamo radi oportunizma. Nemaju niti jednog twiter accounta. Neaktivni su u medijima. Neaktivni su generalno jer se aktivnost u javnom prostoru u HDZ-u doživljava kao opasnost. Starije generacije u takvima vide nove alfa mužjake il ženke koje žele na njihovo mjesto. I mlađe generacije među sposobnijima u mladeži vide opasnost. Brzo ih izoliraju i izbace.
  15. Gotovo nitko od vodstva HDZ-a nema twiter account, danas iznimno važan alat u politici i javnoj komunikaciji.
  16. Hrvati postaju društvo strahovlade prosjeka. 10 posto ispodprosječnih nameću svoju autodestruktivnu agendu hrvatskoj naciji, samo zato jer su verbalno glasniji. Najbolji primjer su ustaški grafiti po Mostaru. Par postotaka idiota, emotivno ucjenjuje cijelu Hercegovinu. A nitko iz vlasti nema muda da im opali par tisuća eura kazne za svako U slovo koje napišu. Nikome iz vlasti nije palo na pamet platiti redovno brisanje tih grafita. No svi su oni ogorčeni kada ti grafiti završe u njemačkim i francuskim novinama. U tekstovima u kojima se fašizira cijeli narod. U kojima novinar domaćeg imena zaključi da “tom narodu koji po ulicama slavi fašizam politička prava i ne trebaju”

Zaključak: Hrvati su danas mogli imati utjecaj na BHRT, FTV-u, nekoliko kantonalnih TV kuća, radio stanice koje ne reklamiraju piletinu iz Konzuma, nego rade koristan informativan program, koji se ne svodi samo na svadbe i crnu kroniku. Hrvati su danas mogli imati svoje influencere , moćne twiter accounte koje bi citirali drugi, daleko jače internet portale od neka tri volonterska.

Isključivo zahvaljujući zastarjeloj generaciji u HDZ-u Hrvati su danas potpuno medijski na dnu. Uzrok možda nije u zastarjelosti generacije koliko u njihovoj uljuljkanosti u daytonski sistem. Dayton im omogući vlast, oni zauzmu fotelje, potom 4 godine šetaju pudlice. I puštaju sve društvene strukture u Hrvata da krepavaju.

Osim nogometa naravno. I lovačkih večeri. Jer mi smo narod od lova i nogometa. Sve će se iseliti, al lov i kopačke, to će tu vječno da živi. I radari naravno.

Osnivanje kanala  na hrvatskom jeziku je lijepa vijest. No već sami početak, i kačenje logotipa starog 20 godina na nekakav opskurni kopipejstirani program, ne obećava puno.

Dodajmo još da je u HTVRHB usuto 5 milijuna maraka zadnjih godina za njegovu sanaciju i da bi generacije novinara koji su dokazano dokazali da ne znaju što je novinarstvo, koji su informatički polupismeni, trebali činiti okosnicu buduće TV kuće.

Zamislimo da je pet milijuna maraka usuto na 10 hrvatskih portala u BIH koje vode ljudi mlađe generacije? Što bi oni s tim parama učinili. Gdje je otišlo 5 milijuna maraka kojima se sanirao RTV HB? Koji je vidljivi učinak tog novca osim što su njime plaćena davanja na mirovinsko i socijalno? Nema učinka. Radio je isti kao prije. Program je takav da je neutjecajan. Isti kao i prije. Kad ste uostalom čuli da je netko nekad iz Sarajeva javno napao neku emisiju Radija HRB i o njoj polemizirao? Kad su im ljudi iz SIPA-e upadali u urede? Kad su od strane bošnjačkog nacionalizma proglašeni antidržavnim elementom? Nikada.

U Zrinjski se godišnje uspe gotovo milijun maraka. Nešto slično i u NK Široki Brijeg.

Za to vrijeme hrvatski narod se medijski obesčastio. Samoukinuo se. Što je još jedan dokaz da su Hrvati u BIH pleme. Nogometna nacija. Djeca od baluna. Sve samo ne politička nacija.

Ili je političkoj eliti na vlasti bilo važno da zapravo unutarhrvatskog pluralizma u medijima, ni slobode medija zapravo nema?

Posljedica je svakako kobna: Hrvati su 20 godina narod bez medija. Što je dobro za grupiranje naroda i osvajanje izbora kroz tezu o ugroženosti od strane većeg. No na višim lobističkim razinama to se skupo platilo. Bošnjaci i Srbi imaju čak i medije na engleskom jeziku za informiranje stranaca u BIH o svojim stavovima.

Hrvati imaju Darija Knezovića u Parlamentu FBIH. A on šuti i na hrvatskom i na engleskom. Pet jezika da zna on bi opet šutio. Osim kad se prenosi utakmica Široki Sarajevo. Tada je spiker i priča kao lud. Dario je samo znak našeg vremena. Nogometni sin nogometne nacije. Koji u parlamentu šuti. On i politika nebo su i zemlja.

Skeptični smo oko budućeg kanala na Hr jeziku. I dao Bog da se varamo. Bit ćemo sretni ako se prevarimo.

Ako bi hrvatski vlastodršci taj kanal shvatili kao što recimo shvaćaju svoje kamine s hrvatskim pleterima, svoje dvorište i kovanu ogradu na njemu, onda bi on mogao i bljesnuti.

Ako ga shvate kao društveno vlasništvo koje samo od sebe se uzdržava, teško njemu. Jer Rvat pravi, on prezire društveno vlasništvo, i samo hrapav asfalt je njemu dobar asfalt. Samo uništena Javna RTV kuća je dobra kuća. Zato pravi Rvat vozi terenca. I boli ga neka stvar za sve.

Tako je otprilike i s našim političarima.

Nemojte ovaj tekst shvatiti kao kritiku političara. Oni nisu vanzemaljci. Oni su mi. Od nas  su. Ovaj tekst shvatite isključivo kao kritiku sebe. Vas Hrvata. Do vas je Vi Hrvati. Vi Hrvati ste ti koji ste poslodavci političarima. Oni odgovaraju vama Hrvatima. Ne vi Hrvati njima. No kako vi Hrvati od njih tražite da rade privatan posao (upošljavaju vašu hrvatsku rodbinu) umjesto da tražite da rade posao za opće hrvatsko dobro (osnivanje hr medija u BIH) oni samo slušaju što vi Hrvati tražite i to ispunjavaju. Oni su vas pretvorili u političko pleme i razvlastili vas iz svijesti političke nacije jer ste upravo Vi Hrvati to tražili od njih. Nemojte govoriti da niste. Jeste.

Ivan Šušnjar l poskok.info

 

IVAN PEPIĆ Međunarodni položaj Hrvata u BiH: političari neće iz Osmanskog Commonwealtha