Published On: Uto, sij. 16th, 2018

PRIČA O MIJATU TOMIĆU Legendarnom hajduku koji nije mogao podnijeti nepravdu turskih kadija

Kada se 1463. godine, nakon pustošenja i osvajanja Bosne, sultan Muhamed II vraćao iz Jajca kući, dao je kod Fojnice vikaru bosanskih franjevaca fra Andjelu Zvjezdoviću carsko pismo zvano Ahdnama, koje daje kršćanima slobodu vjere, da franjevci mogu bez smetnje vršiti službu Božju. Želio je da se opustošena zemlja vrati u normalno stanje. Ali turski upravitelji nisu se držali tog pisma pa su za Hrvate koji ostadoše vjerni svojoj katoličkoj vjeri nastala zaista teška vremena. Turske nepravde, zulumi i nasilje izazvali su revolt kod naroda te se mnogi ljudi odmetnuše u šume i planine da na svoj način potraže pravdu. Tako dođoše vremena hajduka. Narodna pjesma ‘Mijat Tomić odmeće se u hajduke’ govori jednu od priča o tome zbog čega se Mijat odmetnuo u planinu. 


Turci su čitavo Duvanjsko polje prisvojili i pretvorili u svoj begluk. Tako je u njihove ruke došla i Jabuka livada Mijata Tomića. Jednog dana Suzica kadija ‘silo Ture od Županjca grada’ skupio oko 200 kosaca da pokose Mijatovu livadu Jabuku. Za vođu im odredi samog Mijata Tomića. Svi se kosci skupili, a Mijata nema. Ne bi dugo kad eto i Mijata. Nije to bilo pravo Muratu subaši (poljaru) pa on Mijatu progovara: ‘Bre, đidijo Vlašće neoprano! Turski begluk u tebe je šala?’ Traže sablju, htjede Miji odsjeći glavu. Skoči Mijat i dohvati šaru pušku. Puče šara i pogodi Murata ‘u zlo mjesto gdje mu srce kuca’. Tad Mijat reče: ‘Stan’te, kosci, ne kos’te livade! Jabuka je moja djedovina, dok mene u životu bude, da vidimo ‘ko smije kosit? ‘Ko je junak neka za mnom ide: evo njima haran harambaša!’ I tako se odmetnu Mijat Tomić u hajduke.
 
Harački pohodi iz Vran planine

Pošao je sa svojom družinom koja je brojala između 20 i 40 ljudi, u Vran planinu. Odatle su poduzimali svoje haračke pohode širom Bosne i Hercegovine. U bližoj okolini Vran planine nalazilo se selo Pomen, kao i Doljani. Preko Makljena, Prozora i Pomena vodio je jedan od glavnih turskih putova za Hercegovinu i Dalmaciju. Drugi turski put vodio je dolinom Neretve do ušća Rame, a zatim preko Tovarnice. Oba ova puta su se sastajala u Doljanima. Put je dalje vodio preko Risovca ka Blidinjskom jezeru, gdje se opet granao na više strana. Kako su na Pomenu živjele hrvatske obitelji Mijat nije na putu koji je išao preko Pomena dočekivao Turke ni njihove trgovce. Ali zato je na turskom drumu preko Tovarnice imao prostrte kabanice i od turskih trgovaca naplaćivao prolazninu.

Na svakog robom natovarenog konja vlasnik je morao Mijatu platiti pet zlatnih dukata ili koliko bi Mijat odredio. Ako bi se netko suprotstavio i nije htio platiti pa se još mašio oružja da će pucati na Mijata, ne bi imao vremena završiti što je naumio, jer bi prije zapucali hajduci raspoređeni oko puta. U takvim slučajevima bi katkad uspjeli zarobiti kakvog bogatog turskog trgovca ili nekog dostojanstvenika te bi za njega tražili otkupninu ili zamjenu za svog zarobljenog druga. Veći dio plijena: robe, novca i oružja oni su dijelili sirotinji. Poslije takvih okršaja hajduci ne bi više na tom mjestu pazili ni čuvali postavljenu kabanicu nego su išli širom Bosne i Hercegovine i postavljali su druge zasjede na druge turske puteve.

Doljanski kraj je bio vrlo pogodan za hajdukovanje, jer je brdovit i šumovit, kroz njega su prolazili važni turski putevi. Tu je bilo Mijatovo glavno gnijezdo. Tu je on imao svoje jatake i kumove. Tu je i poginuo. Po svom junaštvu Mijat Tomić se pročuo po cijeloj Bosni i Hercegovini, jer je Turcima natjerao strah u kosti. A isto tako pročuo se Mijat po svojoj dobroti jer je štitio i pomagao siromašne i potlačene.

U većini pjesama o smrti Mijata Tomića se govori da ga je izdao njegov kum Ilija Bobovac, a ubio ga neki Arapin. Mijatov sestrić Marijan je ranjenoga Mijata pokušao odnijeti u Vran, ali je Mijat izdahnuo pod Sovićkim vratima. Tu se, na njivi Pošćeci, kažu, nalazi grob hajduka Mijata Tomića.

Na nadgrobnom spomeniku Mijata Tomića na groblju sv. Ilije u Doljanima stoje ove riječi:

U Hercegovini neki smatraju da je prezime Naletilić postalo tako što je nekoj djevojci ‘naletilo’ Mijatovo dijete. U Orlacu (Raštanima donjim kod Mostara) nalazi se hajdučka pećina koju narod zove Pećina Mijata Tomića.

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer