Marijan Bišćan, rođeni Zagrepčanin, vratio se iz Njemačke kako bi se među prvima uključio u obranu hrvatskog naroda kao dragovoljac. Preko dvije tisuće dana branio je svoj narod na najtežim bojišnicama. Kao pripadnik 1. gardijskog zdruga teško je ranjen tenkovskom granatom 11. listopada 1995. u oslobodilačkoj operaciji Južni potez u selu Sitnica kod Male Manjače, u Bosni. Bio je zadnji hrvatski vojnik ranjen u Domovinskom ratu. Ostao je bez obje noge i nastavio život kao ratni vojni invalid 1. kategorije. Nositelj je devet medalja i najviših odličja. Zadnje odličje dobio je od predsjednice države 2017. Preminuo je u nedjelju 7. siječnja 2018. u 63. godini života, a pokopan je četiri dana kasnije.
Godinama sam ga sretao na svim značajnijim okupljanjima – stranačkim (HDZ-a), športskim, većinom na igralištu Hrvatskog dragovoljca u Novom Zagrebu, na prosvjedima kad je trebalo braniti državne interese, ali i dostojanstvo hrvatskih branitelja. Svuda ga se vidjelo u invalidskim kolicima na kojima je uvijek bila hrvatska zastavica. Ljutio se jedino kad je morao slušati o braniteljskim privilegijama. Nudio je sve svoje navodne privilegije u zamjenu za jednostavan, dostojanstven život čovjeka.
Nije gradio ni političku, a ni vojničku karijeru. Bio je običan član stranke, a dobio je tek čin narednika. Čovjek je velik samo onoliko koliko je velik u Božjim očima, izreka je koja se pripisuje sv. Antunu. Na sprovodu naredniku Marijanu Bišćanu moglo se u velikom mnošvu nazočnih vidjeti da hrvatski narod uočava pravu, istinsku veličinu čovjeka iz hrvatskog puka.
Pred narednikom Marijanom Bišćanom glavu je pognuo saborski zastupnik Josip Đakić, veteran Domovinskog rata, pripadnik specijalnih postrojbi Hrvatske vojske. Pred narednikom Marijanom glavu je pognuo i njegov zapovjednik general Ante Gotovina i generalski zbor, a i vojni biskup koji je vodio sprovod.
Sprovod narednika Marijana Bišćana nije bio teatralan. Nije bilo na njemu poznatih glumaca, novinarskih i inih ‘velikana’. Ali bio je puk hrvatski koji nije glumio tugu nego se iskreno molio vjerujući da smrt nije kraj ljudskog života.
Narednik Marijan Bišćan pokopan je na Mirogoju. Njegova obitelj ostaje živjeti u Novom Zagrebu gdje je i do sada živjela životom normalne obitelji. U naselju koje nije jedno od onih elitnih zagrebačkih naselja.