Šta je „electoral college“ i zašto Escobarov prijedlog otkriva ključnu manu svih „specijalnih izaslanika“ SAD-a, od 1995. do danas – neznanje i oslanjanje na lokalne savjetnike za razumijevanje konteksta i potencijalnih opcija za riješenje Dok sam kao mlada, nadobudna liberalka debatirala američki sistem sa konzervativnim kolegama, njihov prvi odgovor je – mi nismo demokratija. Mi […]
Šta je „electoral college“ i zašto Escobarov prijedlog otkriva ključnu manu svih „specijalnih izaslanika“ SAD-a, od 1995. do danas – neznanje i oslanjanje na lokalne savjetnike za razumijevanje konteksta i potencijalnih opcija za riješenje
Dok sam kao mlada, nadobudna liberalka debatirala američki sistem sa konzervativnim kolegama, njihov prvi odgovor je – mi nismo demokratija. Mi smo republika. I kad ih ja pogledam blijedo, očekujući dodatno pojašnjenje, onda kvazi sarkastično nakose glavu i kažu „electoral college“.
Kao da te dvije riječi magično pojašnjavaju sve što je ikada ikome moglo biti nejasno. Tako je čini mi se i Escobar, došao u Sarajevo, pardon, Neum. (ili je Mostar? Ne mogu upamtiti više)
Uzimajući u obzir koliki uticaj ima SAD u oblikovanju institucija, normi ponašanja, procedura i stavova pojedinačnih javnih radnika prema demokratiji kojoj služe, ključno je da izaslanici i specijalni envoji iz SAD-a dodju sa najprogresivnijim, inovativnim, uvijek prvenstveno demokratskim prijedlozima za raspravu oko pitanja ključnih za funkcionisanje demokratije u BiH. Ovo čini se nije slučaj sa gospodinom Escobarom.
A da budem fer prema njemu, nije ni prvi niti će biti posljednji koji uči “u trku”, na letovima prema sastancima i pregovorima, i izmedju pisanja izjava i govora koje će davati tokom posjete, a uvijek sa ciljem da se osiguraju dodatna sredstva za strategije koje SAD preko USAID primjenjuje u zemljama Zapadnog Balkana. Sve su to vrijedne aktivnosti, djelatnosti koje će imati značajan rezultat, vidljiv u izvještajima i kroz izbalansirane excel tabele budžeta i troškova koje koje je imao projekat.
Što više to bolje, je moto. Da bi održao visinu sveukupnog budžeta, od kojeg je BiH vjerovatno samo jedan dio, mora da se potroši sve što je naznačeno i možda čak i više nego što je naznačeno da bi se kompenziralo za inflaciju itd.
Ovo sve navodim kao pokazatelj svih faktora koji su relevantni za gosp. Escobara da bi on dobro radio svoj posao. Njemu nije krajnji cilj da BiH društvo ima funkcionalnu vlast koja neće krasti i sakrivati kriminalce i mafijaše i koja će biti perspektivna domovina našim najtalentovanijim građanima. Koji će svoj potencijal maksimizirati u BiH i time unaprijediti i svoj a i život cijele nam BiH zajednice.
To je nama cilj.
To je NAŠ interes.
I to moramo jasno braniti i svim snagama promovisati u svim djelovanjima države, bilo u unutarnjim ili vanjskim poslovima.
Mi možemo imati partnere u medjunarodnoj zajednici. Ali na kraju kad se sve svede na pozitivnu nulu, mi smo ostavljeni sami sebi na pomoć. Tako da prvenstveno moramo gledati NAŠ interes, naš u smislu ljudi koji žive unutar granica BiH. A zato što smo mala zemlja, ali sa relativno dobrim adutima, od statusa žrtve do geopolitički ključne pozicije za budućnost evropske “liberalne demokratije”.
Šta je taj elektorski koledž?
Američki osnivački očevi ili “founding fathers” kako su nazvani od milja, su u ustav upisali proces zvani “electoral college” djelomično kao kompromis u pregovorima oko nadleznosti po pitanju izbora predsjednika SAD.
Pitanje je bilo ko će birati predsjednika u novoj državi?
Kongres ili gradjani direktno(tj. kvalifikovani gradjani, ne ukljucujuci crnce, manjine ni zene).
Rješenje je nadjeno u procesu elektorskog koledža. Ovaj proces je usvojen da bi se simbolički dala uloga politickim strankama pri odabiru predsjednika bez kompromitovanja moći glasova pojedinca.
Elektorski koledž je samo jedan u nizu odredbi koje su pisci ustava ugradili tzv. “checks” and “balances” u konstrukt ustavnog sistema SAD. (Checks – odredbe koje provjeravaju/nadgledaju i balances – odredbe koje balansiraju određene nadležnosti jednog ogranka vlasti da bi se spriječila autokratija i diktatura.) Te odredbe su vitalni aspekt ustavnog sistema SAD-a, i ključni za održivost ovakvog demokratskog poretka.
S druge strane, ovaj proces je na izborima 2016 rezultirao u odabiru kandidata koji je imao 2 milliona pojedinačnih glasova manje nego gubitnik, čime se urušava povjerenje građana da će taj proces kao finalni rezultat imati demokratski, ustavno izabranog predsjednika/cu.
Nakon izbora 2020, gubitnička strana je izmedju ostalog, pokušala zloupotrijebiti elektore da glasaju za Trampa iako je on bio gubitnik. Naravno 2016. je Demokratska stranka pokušala uraditi istu stvar.
Obe strane su imale isti argument, ako izuzmemo činjenicu da su 2020 finalni rezultati bili jasni i popularnim i elektorskim glasovima. 2016, Demokratska stranka nije uspjela u svojim nastojanjima da ubjede elektore da umjesto za Trampa, stave glas za Clinton, jer je rezultat popularnog glasanja rezultirao u 2 miliona glasova više za Hilary nego za Trampa. Iako bismo trebali slaviti činjenicu da smo u ovom stoljeću svaki izborni ciklus imali veću izlaznost nego na prijašnem, jer to je demokratija, 6. januar je pokazao da veliki broj Amerikanaca ustvari ne zna šta je demokratija, šta je država i šta znači upasti kao životinje u državnu instituciju i zlostavljati i napadati državne predstavnike u pokušaju da nasilno spriječe odbrojavanje elektorskih glasova koji su finalna potvrda pobjedničkog kandidata. To nije demokratija.
Gledajući sa svih strana, elektorski koledž je proces koji ima problematičnu istoriju i ulogu u održivosti ali i evoluciji i progresu demokratskih procesa globalno.
Zašto elektorski koledž u bilo kojoj verziji nije riješenje za BiH demokratiju?
BiH ima ustavni problem, I potrebno je naći riješenje ustavnog problema. Ali, tu prestaje bilo kakva sličnost sa situacijom u SAD.
Prvenstveno zbog 30 godina, tokom kojih je ovaj pogrešan proces usadjen u ustav, i takav nelogičan, absurdan i nedemokratski je primjenjivan u BiH u nizu izbornih ciklusa od 1996 do danas. Neminovno je da bilo kakva primjena ustava tokom 30 godina ostavi značajan trag na društvu i vladavini prava i demokratiji. To je vidljivo iz brloga i špilje, podzemlja demokratije, u kojoj se nalazimo, jer je Frankenstein sistem koji su nakalemili u Dejtonu, pa onda blatom zacementirali u institucijama BiH države, ne samo nefunkcionalan, nego sa duboko ukorijenjenim nedostacima koji dozvoljavaju zloupotrebu I podstiču i stabiliziraju korupciju na svim nivoima u javnim institucijama BiH.
To se ne tiče samo pitanja izbora, nego i drugih ključnih demokratskih elemenata ustavnog sistema, koji kod nas nedostaju.
Ne kažem to samo ja, to kaže izmedju ostalog i Evropski sud za ljudska prava.
U BiH je problem usadjen u korijene Dejtonskog ustava i bez promjene tog teksta, nema poboljšanja efikasnosti niti integriteta izbornog procesa u BiH.
Američki “toolbox”nije prava alatka za nas
Elektorski koledž je najnoviji trend u američkoj “kutiji za alatke” za pravljenje demokratije, i vjerovatno je Escobar bio izuzetno ponosan na sebe kad je izvukao tog keca iz rukava. Ali nažalost bilo bi bolje da vrate karte gdje su bile i dodju do nekog konkretnog riješenja što prije moguće, da ljudi vide da se neće moći više biti koruptivan tako što sakrivaš dosije u donjim ladicama stola sekretarice u sudu, naprimjer. Da ima neko ko će pogledati i provjeriti, nadgledati rad tužilaca i sudija, da oni koji trebaju da budu branioci demokratskog poretka budu kažnjeni kad bacaju blato na mladu demokratiju koja im je ostavljena u amanet od strane gradjana svaki put kad izadju na izbore.
A elektore ostaviti po strani. Pogrešno poredjenje i jedini rezultat koji će imati je nekoliko mjesečna rasprava na zastarjelim premisama i obudjavim argumentima. Do izbora. I onda opet. Zato, bolje odmah staviti u NO kutiju da znamo, probali smo, ne valja. Samo će probleme stvoriti. Nepotrebne.
Ovaj prijedlog gosp. Escobara, podržan od strane Hrvata, je vrlo zbunjujući, ako je to uopšte moguće biti u BiH sistemu vladavine. Dok je gosp. Escobar konačno našao terminologiju koju prvenstveno ON razumije, a onda I ostali u SAD-u, politička elita HDZBiH su u elektorskom koledžu našli riječi koje treba da koriste da bi našli razumijevanje za njihove probleme medju američkim diplomatama. A ustvari, ni jedni ni drugi nisu sigurni šta ustvar hoće da kažu. Pa da razjasnimo.
Već godinama dominantne nacionalističke stranke medju hrvatskom populacijom u BiH formiraju narativ kojim istorija počinje nakon završetka rata u BiH i ne sjećamo se UZP-a, narativ koji potencira takozvanu diskriminaciju protiv Hrvata od strane većinske nacionalne grupe u Federaciji BiH, Bošnjaka, koji imaju dovoljno glasova da mogu izabrati oba člana Predsjedništva iz Federacije BiH i time ustvari nametnuti oba člana predsjedništva, ostavljajući Hrvate u poziciji nemogućnosti ispunjavanja osnovnih građanskih prava da na fer I otvorenim izborima biraju jednog od tri clana predsjednistva BiH.
U prošlim izbornim ciklusima smo svjedočili odabiru osobe za koju se smatra da hrvatski narod ne bi glasao, što znači da su ga na kraju odabrali ne-Hrvati iz Federacije BiH. Po strankama okupljenim oko HNS-a, ovo je neprihvatljivo umanjivanje ustavne pozicije Hrvata u BiH, i ne smije biti dozvoljeno. Ovo je protivno ustavnim odredbama kojima se Bošnjaci, Hrvati i Srbi identificiraju kao konstitutivni narodi, koji zajedno sa ostalim gradjanima BiH, uključujući manjine, LGBTQ, Rome itd. čine Bosnu i Hercegovinu.
Mada je interpretacija odredbi posao ustavnog suda, politički predstavnici već godinama koriste javni servis da bi plasirali retrogradne, destabilizirajuće, lažna i fatalistička predvidjanja ishoda izbornog procesa. Pod krinkom boraca za pristup informacijama za sve građane, ovi itekako kompetentni informativni špijuni ustvari sužavaju javni diskurs kroz navalu disinformacija i beznačajne buke, koji maskiraju činjenicu da ustvari samo tri, eventualno četiri perspektive su plasirane u mejnstrim medijima. Uvijek isti narativi, uvijek isti zaključci.
Elektorski koledž je rezultat demokratskih pregovora, i ima svrhu i karakteristike takve da se može opisati kao adekvatno ugradjena balansirajuća odredba kojom se daje uloga političkim strankama u izboru za predsjednika/ce SAD.
U BiH, ova odredba bi imala vrlo ozbiljne ustavnopravne probleme. Prije svega, primjena ovakve odredbe podrazumijeva upis u ličnu kartu ili iskaznicu, nacionalnu pripadnost svakog pojedinca.
To je samo po sebi diskriminirajuće I velika invazija individualnih prava gradjana na jednake fer I otvorene politicke izbore. Tako da je gospodinu Escobaru, vjerovatno u teoriji, nakon čašice vina u avionu, zvučilo kao da bi moglo da se nekako uglavi u BiH, istina je da je elektorski koledž proces koji je nije bez problema u SAD-u, pa zašto onda mislmo da je adekvatno da ga predlažemo kao riješenje ustavnog problema neke druge države?
Nije. Jedino što ovaj potez gosp. Escobara otkriva je duboko neznanje koje vlada američkim institucijama koje djeluju na zapadnom Balkanu, od ambasada, do USAID, do drugih institucija koje aktivno rade I investiraju resurse za gradjenje funkcionalne demokratske države koja je servis svojim građanima. Duboko neznanje o tome šta ustvari Hrvati misle kad kažu “majorizacija”, neznanje o sadašnjem činjeničnom stanju u BiH po pitanju političkih aktera i njihovih interesa i poteza.
Umjesto da nam magle oči nepotrebnim ofucanim frazama koje ni oni ne znaju kako da primjene adekvatno, medjunarodni izaslanici treba da čuju šta im se govori, i dovedu raspravu o izbornom procesu u parlament BiH, a i medju gradjane BiH kroz javne rasprave I dijalog o ustavnim promjenama. Ovo je neophodan korak da bi BiH mogla da opstane kao funkcionalna demokratska država, bez da potpada pod uticaje ove ili one svjetske sile, i da time prijeti samo postojanje naše države a i u krajnosti, živote naših građana.
wpDiscuz
