Česta papagajka u BIH posebno kod Saraj političara i dijela međunarodne zajednice jeste ona o potrebi poštivanja Daytona. Krenuli smo stoga kopati po Daytonu. Po njegovom izvorniku a ne prijevodu, kako ne bismo upali u zamku u koju je svojedobno upao Ustavni Sud BIH. Oni su naime na stranim sudovima branili prijevod izvornika na domaćim jezicima umjesto da su se držali Ustava na engleskom jeziku. Tako se Ustavni sud jedne prilike u Strasbourgu, u slučaju Sejdić Finzi našao u neobranom grožđu.
Iako su znali da američki ustavopisci nikada ni u ludilu ne bi propisali etničku i rasnu pripadnost kao uvjet apliciranja na neku funkciju u državi, Ustavni sud BIH morao se držati prijevoda Daytona na bosanski. A u njemu izrijekom na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku stoji primjerice da su tri člana predsjedništva etnički Srbin, Hrvat, Bošnjak. Pa se tako Ustavni sud i ponašao.
Na engleskom izvorniku pak i u duhu US pravnog jezika Croat member, Serb, and Bosniak member of The Presidency, nikako ne znače pripadnike tih naroda nego označavaju hrvatskog, srpskog i bošnjačkog člana Predsjedništva, predstavnike tih naroda, koji su politički “Srbin, Hrvat, Bošnjak” a etnički mogu biti bilo što.
Čitajući tako izvornik Daytona može se doći do mnogo fascinantnih podataka.Recimo, Dayton nigdje ne propisuje da kandidat za srpskog člana Predsjedništva mora imati prebivalište u RS-u. On može živjeti u FBIH, može u Srbiji, Njemačkoj, bitno je da je državljani BIH i da se bira s teritorije RS-a. Propisana mu je dakle izborna jedinica a ničim mu nije uvjetovano prebivalište.
Kako je CIK onda odredio da kandidat za srpskog člana Predsjedništva mora biti Srbin, s prebivalištem u RS-u? Nemamo pojma. No netko očito u OSCE-u koji je nametao Izborni zakon, nije pročitao Ustav BiH.
No vratimo se na temu teksta.
U samom članku 1 , Aneksa 4, stoji sljedeće:
U stavku 2 stoji da će BIH , vođena demokratskim principima biti demokratska država, koja će funkcionirati pod vladavinom prava, i sa slobodnim i demokratskim izborima.
BIH danas nije demokratska država, vladavina prava u njoj je takva da se spominju nekakve staklene sobe, da najobičniji lokalni uposlenici iz stranih ambasada trguju optužnicama u zamjenu za pozicije u diplomaciji, pravosuđe je jako korumpirano, na sreću recimo Osmice, i na nesreću franjevaca Fojnice, ili obitelji Leutar. Vladavina prava je oksimoron u BIH.
BiH nema ustavan izborni zakon, koji se prema Ustavu morao donijeti u Parlamentarnoj skupštini. Samim time izbori, kao slobodni i demokratski u BIH su farsa. Recimo sam Izborni zakon omogućuje kod izbora hrvatsko člana Predsjedništva, legalan i legitiman izbor hrvatskog člana Predsjedništva, samo ako većinski Bošnjaci odustanu od majorizacije partnerskog naroda. Naroda koji je Bošnjacima oslobodio Bihać, Jajce, istočne obronke Sarajeva pripojio Federaciji i koji je u konačnici skupa s tim narodom stvorio bošnjačko hrvatsku Federaciju.
U stavku 3 kaže se da se BIH sastoji od dva entiteta i navode se njihova imena. Međutim BIH se sastoji od 3 entiteta. Distrikt Brčko se uopće ne navodi u Ustavu BIH iako je on međunarodno pravna činjenica. Tri entiteta u BIH su RS, FBIH, i Distrikt Brčko. Brčko ne pripada ni RS-u ni FBIH, odnosno pripada na neki način i jednima i drugima, no on kao distrikt, sama riječ to kaže je posebna cjelina, on je treći entitet i u njemu vrijede posebna pravila. BIH je danas troentitetski uređena država. Dakle Ustav je ovdje pogriješio. Ako nije onda je Distrikt Brčko protuustavan.
U stavku 4 , Članka 1 Ustava, kaže se da će u BIH postojati potpuna sloboda protoka ljudi i dobara, usluga i kapitala. Sloboda znači slobodu kretnje svega navedenog, slobodu narudžbe svega navedenog sukladno modernoj tržišnoj logici sloboda. No je li to baš tako? U Sarajevu ne možete naručiti određene vrste mesa i alkohola. Ako to činite, ako želite u svom restoranu nuditi alkohol i svinjetinu na vas će se srušiti režim porezne inspekcije. Što je protuustavno. Pripadnici LGBT zajednice kroz Sarajevo se kreću pod zaštitom NATO cijevi, i stroge mjere osiguranja i to samo jedan dan u godini. Neke Časne sestre su također napadnute. Povratnici su ubijani. I to za blagdane. Baš za koji dan je godišnjica ubojstva prve povratnice u Kakanj. Časne sestre Danke Jurčević ubijene 30.9. 1996. I ona nije bila jedina. Kretanje istaknutih novinara, javnih osoba, kroz određene sredine, kvartove, itd. je otežano i ne preporučuje im se ići u taj i taj dio grada. Itd. Zatim novinska izdanja pojedinih tiskovina sustavno se suzbijaju na određenim područjima. Nadgleda se doslovce i gdje tko ulijeva gorivo. Praksa “jesi to točio kod balija, četnika, ustaša” je gotovo svakodnevna. Koliko je društvo u BIH primitivno u slobodi kretnje najbolje govori podatak da još uvijek imamo tablice na vozilima na kojima nema oznake gradova, kako se ne bi događalo ono što se dogodilo Sergeju Trifunoviću u Mostaru. Prema tome , kazano jezikom naše političke “elite”: “Jebo ti nas”. A i ovaj članak Ustava. Koji se ne poštuje. Dodajmo isto tako da je što se tiče novca jako slobodan protok PDV poreza iz smjera Tuzle, Zenice, Širokog, Mostara, Livna. Bihaća ka Sarajevu. Dok je protok tog novca u suprotnom smjeru jako otežan. I znatno usporen. Prema tome, dragi OHR i draga politička elita jeste li pročitali ovaj članak Ustava?
U članku 5 navodi se da će glavni grad BIH biti Sarajevo.
Treba li komentirati uopće ovaj stavak? Čisto se zapitajmo – je li vaš i naš glavni grad Sarajevo? Je li on ikome od BH građana nudi usluge glavnog grada? Smatrate li ga svojim glavnim gradom otvorenim za sve poglede? Ili je glavni samo po praksi dociranja ostalima i pljački ostalih? Je li Sarajevo Zemlja za sve nas, baš p0o onoj pjesmi EKV-a ili je nacionalistička jazbina SDA i glavni grad članova SDA?
Dalje se kaže da će BIH imati takve simbole , misli se na simbole države, grb , zastavu, himnu, koji će biti izglasani u Parlamentarnoj skupštini BIH i potvrđeni od strane Predsjedništva BIH. Kao prvo BIH nema niti Predsjedništvo BIH usklađeno s Ustavom a kamo li simbole koje bi to Predsjedništvo potvrdilo. Zastava BIH nije potvrđena u Parlamentu BIH niti u Predsjedništvu i kao takva protuustavna je. Oni koji su ustavni patrioti nikada ne bi smjeli prihvatiti užasno ružnu zastavu BIH koja čak ne nosi niti povijesne boje BIH. Nijansa plave boje na Varti nije ona nijansa plave boje koju su koristili Kotromanići. Zvijezde žute boje nemaju nikakvih heraldičkih dodirnih točaka s BH heraldikom. Zastavu nije potvrdilo Predsjedništvo BIH. Niti himnu. Dakle BIH nije ispoštovala niti ovaj članak.
Ovdje se kaže da sve osobe koje su bile državljani BIH prije ovog Ustava ostaju automatski državljani BIH, Osobe koje su naturalizirane nakon 6. travnja 1992 i prije stupanja na snagu ovog Ustava, da će im državljanstvo biti regulirano odlukom i zakonima Parlamentarne Skupštine. U BIH danas, u vrhu same politike imamo nekoliko osoba koje su prije rata bili državljani Crne Gore, Sandžaka, Turske, Albanije, da bi nekakvim čudnim automatizmom stekli BIH državljanstvo. Isto tako osobe kojima je Šefik podijelio državljanstva su i danas državljani BIH.
I tako dođosmo do Članka II Ustava BIH. On govori o ljudskim pravima. Hajde da obradimo i njega kad smo već tu.
Samo čitanje ovog članka izaziva jezu i zgražanje. Toliko pozivanja na ljudska prava i slobode i toliko neučinjenog po tom pitanju.
Primjerice pročitajmo sljedeća jamstva:
Je li pokojni ministar Leutar bio zaštićen Ustavom BIH po pitanju prava na život? Obitelj Anđelić? Povratnica časna sestra u Kakanj? Čemu ova jamstva ako je ubiti čovjeka, ministra, povratnicu, povratničku obitelj u Konjic, koji je ionako očišćen od Srba i Hrvata, ako je dakle sve to u BIH normalno? Ako je normalno da o ubojicama iz Fojnice i ubojicama Vlade Šantića i danas ne postoji nikakva informacija ili istražni podaci?
Pogledajmo i točku b. Sjećate se Alžirske skupine koja je izručena u Guantanamo na mučenje. Oni su formalnopravno tada bili, i vjerojatno su i danas državljani BIH. BIH ih je izručila mučiteljima. Mnogi od njih su bili potpuno nevini. BIH je dakle izručila svoje državljane stranoj sili na mučenje. I to je sve prošlo nezapaženo.
Idemo dalje, pravo na privatnost doma i familijarni život, obiteljski. Uzmimo, svima nama , mrske krimose Lijanoviće. Na stranu njihov kriminal no je li snimanje Lijanovića tijekom privođenja istog, te snimanje njegovog privatnog doma, majke, članova obitelji, bila povreda ovog ustavnog jamstva?
Jesu li upadi države i državnih medija na privatna imanja povrede ovog prava ili nisu?
Sloboda misli , savjesti i religije?
Sloboda izražavanja?
Zezate nas.
Je li se sjećate upada na ovaj portal od strane SIPE zbog slobode izražavanja?
Sjećate li se javnog linča na ovaj portal zbog slobode izražavanja? Uskrate građanskih i ustavnih prava zbog slobode izražavanja?
Pravo vlasništva je kaže ustav zajamčeno. Odgovor na ovo je – Ako je zajamčeno kako je onda čuvar Ustava, OHR uništio privatno vlasništvo? Hercegovačku banku.
I tako dolazimo do najljigavijeg stavka, članka 2. Možda najodurnijeg i najlicemjernijeg, najpogaženijeg stavka cijelog Ustava. Koji govori o zabrani diskriminacije po svim osnovama. Treći put na čelu države BIH nalazi se čovjek koji je na tu funkciju došao diskriminacijom ustavotvornog naroda BIH – Hrvata. Uz Hrvate diskriminiraju se Srbi u FBIH, Židovi, Romi, sve ostale manjine.
Dalje prestajemo s čitanjem članka 2.
Samo ćemo tekst završiti samim početkom Ustava:
U samom tekstu , na početku Ustava ne spominje se “Agresija na BIH” nego se koristi termin “tragični konflikt”.
Koliko BH političara danas rat u BIH zove agresijom a koliko tragičnim konfliktom u regiji?
Dalje se kaže u samoj Preambuli Ustava sljedeće:
Posvećeni miru , pravdi, toleranciji i pomirbi.
Poredite retoriku današnjih političkih elite i ovaj imperativ Ustava, mir, pravda, tolerancija i pomirenje.
Poredite Komšićeve izjave i termine mir , pravda, tolerancija i pomirba.
Poredite sve što govori sa svakim slovom ustava i zapitajte se zašto ga OHR ne smjenjuje?
Kako će ga OHR smijeniti zbog kršenja Ustava BIH kad je sam OHR pogazio ovo gore sve što je napisano. Kršili su ljudske slobode, privodili novinare, kažnjavali nas zbog slobode riječi, privodili nas, pljačkali su naše banke, mirno su promatrali ubojstva povratnika, povrede privatnosti doma, nametnuli su nam zastave i simbole, uvodili su nas u nove razine mržnje.
Sam Komšić je posljedica njihovog nametnutog Izbornog zakona a nikako prirodan produkt Ustava BIH.
Koji je praktički savršen ako ga se lijepo pročita. Samo ga nitko izgleda ne čita.
Poskok.info
wpDiscuz
