Logika je prilično jasna.
Dođe li do zahtjeva nove vlade Sjeverne Irske predvođene Sinn Feinom, o sedinjenju s Irskom, Britanija u tom trenutku neće u Foreign Officeu smjeti podržavati presedan otcjepljenja cijelog kompaktnog komada jedne druge suverene zemlje i zagovarati ujedinjenje tog komada s trećom zemljom.
Presedan se zove Kosovo.
Presedan je to koji će Sjeverni Irci jamačno koristiti u ratu s Londonom, kao snažan argument u svjom cilju sjedinjenja s maticom.
Stoga je interes i Londona (ali i moćnog albanskog lobija u Londonu), da se prije kulminacije krize sa Sjevernom Irskom Britanija riješi balasta Kosova.
Da Srbija i Albanija potpišu povijesni dogovor o razmjeni teritorija a da onda Britanija otcjepljenje Sjeverne Irske sprječava pravom necijepanja suverenih država a Kosovo tumači na drugi način. Ne kao presedan nego obostrani pristanak dvaju država.
However, ovo nije jedina nevolja koja sljeduje Otok svih otoka i otočića.
Londonu sve više prijeti otcjepljenjem i sjever zemlje – Škotska koja ima daleko viši nivo suverenosti od Ulstera i ljuta je na London zbog Breita. Izvedena je iz braka s EU protivno svojoj volji. Većina Škota bili su za ostanak u Uniji.
Službeni Edinburg će krizu sa Sjevernom Irskom pokušati iskoristiti u dva smjera. Ili da izbori konfederalni, gotovo neovisni status u UK ili da se potpuno otcijepi i vrati u sastav EU.
Bilo kako bilo, London u trenutku početka političkog djelovanja Sinn Feina, stranke opasnih namjera, nikako neće moći biti sila koja će moći na drugom kraju Europe podržavati komadanje jedne neovisne države i pripajanje tog komadića susjednoj državi. Još manje će se baviti Bosnom i Hercegovinom. Pogotovo će u BIH pasti ugled zemlje kojoj prijeti teritorijalno rasipanje. Njen ambasador Matt Field više tako neće moći podržavati korumpirane kadrove Željka Komšića i pozivati na borbu protiv korupcije, niti će moći prijetiti unutarnjim političarima naš zemlje ako ne slijede agendu Doma Lordova. Posebnog britanskog doma koji se popunjava po principu lisnice i plemićkog nasljeđa i u koji obični britanski Sejdići i Finciji nikada neće moći pristupiti. No nema presude Ustavnog suda u Britaniji koja se bavi tim pitanjem. Jer UK nema strane NGO sektore koji koloniziraju Britaniju. A nem ni Ustav. Pa tako ni Ustavni sud.
Vratimo se na temu. Prokosovarsko i proalbansko te protusrpsko ponašanje Britanije bilo bi u interesu Iraca. I naravno da Britanija mora što prije rasčistiti s tom avanturom, realno politički jako, jako glupom. Avanturom koju recimo jedna odgovorna federalna monarhija Španjolska sebi nikad nije niti planirala pristupiti.
Ako pak ne dođe do dogovora Srba i Albanaca, s vremenom će se Britanci morati približiti Srbima. Upravo zbog paralele Kosova i Ulestera. Kosovo su i sami podržavali u otcjepljenju sad se bore protiv kosovskog pitanja u samoj Britaniji.
Ako se stvari doita zakompliciraju , i ako dogovor Srba i Albanaca UK ne izlobira, sutra bi već mogli povući priznanje koje su davnih dana poslali u Prištinu. Najveći kirurški grad na tlu Europe.
Podsjetimo, UK je već do sada, tihom diplomacijom, poticala Srbe i Albance na razgovor o razmjeni teritorija.
Ako bi se ta razmjena teriorija dogovorila, formalno se u međunarodnom pravu Kosovo ne bi “knjižilo” kao otcjepljeni teritorij pripojen Albaniji nego bi se stvar gurala pod tepih kao međusobni dogovor dvaju zemalja.
Danas se u Bruxellesu sastaju Vučić i Thaçi; hoće li stvarno razgovarati o razmjeni teritorija?
Britaniji će, dakle, koliko je danas, trebati što žurnije pospremiti stvari na Balkanu.
Stoga će im Srbi preko noći postati partneri.
U zamjenu za emotivni uzmak s Kosova mogli bi Srbima ponuditi puno,
Ne treba onda čuditi da već sutra UK odustane od uporne sotonizacije Dodika. Pa tako postane i najveći lobist ukidanja sankcija dotičnome u samoj SAD.
A možda čak i njega i Vučića prestanu nazivati proputinovskim igračima i shvate kolika je povijesna zasluga Srbije i Srba u obrani Europe. Ne samo od vanjskih invazija, nego i od nje same.
Srbi su iskrvaren naod. Iskrvarili su skupa s nama u ratu protiv Osmanlija, iskrvarili su lomeći AU carstvo, iskrvarili su u borbi protiv Trećeg Reicha. Zamjeriti im bratstvo s Rusijom dok je Europa ili poticala ili promatrala njihov nestanak ili pak direktno sudjelovala u njemum naprosto je maliciozno.
Stvari se kako vidimo preko noći mijenjaju.
Panta rei.
Tiofaidich ar la!