Petak, 29 ožujka, 2024

Ni u vrijeme Tuđmanovog režima mediji u RH nisu pisali ovakav uvlakački tekst. No sad nam je jasnije tko financira pro SDA propagandu u Jutarnjem….

Must Read

Hrvatska je danas globalno ojačala i to je čin na kojem se Plenkoviću mora iskreno čestitati. Plenkovićeva politika nije, kako mnogi vole reći, politika poslušništva Bruxellesu. Upravo obrnuto, to je politika Hrvatske kao glasa razuma, piše Željko Trkanjec, novinar Jutarnjeg koji se istovremeno zadnjih mjeseci ubio kritizirajući politiku Hrvata u BIH, dakle Plenkovićevih navodnih partnera te opradavajući poteze Komšića i Bakira Izetbegovića, Plenkovićevih navodnih šovinista nad BH Hrvatima.

Što će nam to reći? Da Plenković putem Jutarnjeg naručuje P.R, sebi i istovremeno već godinama preko te novine kompromitira Dragana Čovića?  Kojem se u slobodno  vrijeme predstavlja kao siguran partner, da bi potom, ono što dogovori s Čovićem, prenio Bakiru Izetbegoviću u Dubrovniku a kao krunu svog političkog izdavanja hrvatskih nacionalnih interesa citirao samog Bakira u Hrvatskom saboru, a njegovu nesposobnost poimanja metafore, kao stilske figure, shvatio kao političku činjenicu. I to jako ozbiljnu.

Bilo kako bilo pred vama je maestralni uradak novinarskog uvlačenja. Nikada, dakle nikada u povijesti hrvatskog novinstva neki novinar nije ovoliko ljubio prste nekom vladaru. Doista je li u taštini i sebeljublju Plenkovsky nadmašio Tuđmana?

Odlazak hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Kijev jača vanjskopolitičku poziciju, vjerodostojnost, ugled te utjecaj Hrvatske u okviru asocijacija čije smo članice, prije svega EU i NATO, ali i na širem europskom i globalnom planu.

Predsjednik hrvatske vlade u Kijev je došao 8. svibnja, na dan kad je nacistička Njemačka 1945. godine potpisala kapitulaciju čime je potvrđeno da su pozitivne snage povijesti pobijedile mračne sile. I tada je Hrvatska bila na pravoj strani, pozitivnoj. I sada je, i to je izuzetno važno.

Treba izbjegavati isključivost kad je riječ o međunarodnim odnosima, podjele po modelu ‘tko nije s nama protiv nas je’, ali postoje trenutci kad je to neophodno. Rusija je 24. veljače, odlukom da napadne neovisnu, suverenu Ukrajinu izazvala takav trenutak. Zemlje demokracije, željne slobode i suradnje, beskompromisno su se solidarizirale s Ukrajinom i osudile Rusiju. Hrvatska je jedna od njih zahvaljujući vanjskoj politici koju definira vlada i premijer. Treba reći da nije sigurno bismo li bili na toj strani da tu politiku vodi predsjednik Zoran Milanović. Sadašnji trenutak ne daje prostora svađama nego traži promišljenost, argumentiranost, proaktivnost i stvaranje konsenzusa. Što, nažalost, nisu odlike hrvatskog predsjednika. Nasreću, jesu odlike hrvatske vanjske politike koju vodi vlada.

“Kad se veliki tuku, mali su pod stolom” politička je maksima koju smo čuli i ovih mjeseci, pa i ranije, u hrvatskom političkom prostoru. Kunktatorska politika, politika skrivanja i pasivnosti koja ne shvaća ulogu modernog suvereniteta. Korištena i kao okvir napada na premijera kad je, među prvima u EU, ponudio Ukrajini hrvatska iskustva mirne reintegracije. Razljutio je Moskvu, vikalo se tada. Sada je stvarno pokazao da razumije suštinu problema nastalog aneksijom Krima i pobunom dvaju oblasti u Ukrajini koje su dobile neograničenu rusku pomoć.

Premijera Plenkovića se, kao i svakog obnašatelja javne funkcija, mora podvrgavati kritici. U njezinom punom smislu, ocjene postupka koja može biti negativna ili pozitivna. Kad je riječ o stavu prema Ukrajina ta je ocjena apsolutno pozitivna. Politika koju je vodio još od doba dok je bio zastupnik u Europskom parlamentu bila je razborito profilirana, izbalansirana, jasno definirajući da su potezi Rusije neprihvatljivi jer predstavljaju kršenje postojećih sporazuma i narušavanje međunarodnog prava i postojećeg sigurnosnog poretka u Europi. Moskva se bunila, ali je vlada uspjela uspostaviti ravnotežu pa je u prosincu premijer bio u Kijevu, a u siječnju ministar vanjskih poslova u Moskvi. Nije to pozicija mnogih vlada u Europi. To je odgovorna vanjska politika koja misli o interesima Hrvatske, imajući u vidu širu sliku, Hrvatske kao dijela EU i NATO, progresivnog svijeta. Koja ne uvjetuje podršku Finskoj i Švedskoj, partnericama iz EU, za ulazak u NATO. Nego se trudi dijalogom riješiti probleme koji postoje u BiH.

“Divimo se otporu koji ste pokazali prema ruskoj agresiji. Borite se za slobodu ne samo Ukrajine nego i za vrijednosti koje svi dijelimo”, poručio je premijer iz Kijeva. Vrijednosti, to je ključna riječ povijesnog trenutka. Podrškom Ukrajini na svim razinama, prihvatom izbjeglica, slanjem pomoći, vojne i humanitarne, moralnom i političkom potporom u svakom pogledu Hrvatska potvrđuje predanost vrijednostima na kojima se temelji EU, vrijednostima za koje se borila od 1941. do 1945. godine i za koje se borila od 1991. do 1995. godine. Za slobodu, pravo na vlastito mišljenje, da sjedi za stolom kad se donose odluke o našoj i sudbini kontinenta na kojem živimo, da aktivno gradi moderni svijet demokracije i europskih standarda. Nije to, kako mnogi vole reći, politika poslušništva Bruxellesu. Upravo obrnuto, to je politika Hrvatske kao glasa razuma. Primjerice, kad je Mario Nobilo, hrvatski ambasador u NATO, pobio argumente Sergeja Rjabkova, zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova, o uzrocima izbijanja rata na prostoru bivše Jugoslavije. To je politika koja vodi Hrvatsku prema članstvu u europodručju i Schengenu, stavljajući je u krug vodećih zemalja EU.

U Kijev ne dolaze svi koji to žele, nema sada tamo mjesta raznim orbanima. Ne, Ukrajina nije bila savršena demokracija, ali i uspješnije neprestano rade na tome da budu bolje. Rusija joj nije dopustila da poboljšava svoju demokraciju, bili su joj strani standardi koje je Kijev želio ostvariti. I zato ju je napala u želji da joj oduzme slobodu donošenja vlastitih odluka. I to treba imati na umu, neprestrano.

Svijet sloboda kakav živimo unutar okvira EU i NATO nije sam po sebi zadan, za njega se treba boriti. Kao što se Ukrajina bori sada, ali i potezima koji jačaju demokraciju na unutarnjoj i europskoj razini. I pomagati svima koji se bore, kao što Hrvatska pomaže Ukrajini. I jasno se postaviti prema vrijednostima. Solidarnost kao temelj.

Predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković odlaskom u Kijev okrunio je pomno građenu i isprofiliranu vanjsku politiku. I ojačao Hrvatsku u krugu saveznika i, ponavljam, globalno. To je čin na kojem mu se mora iskreno čestitati.

Vezani tekst:

ZABORAVITE TABLETE! Ovo je prirodni lijek kojim ćete zaustaviti proljev

- Advertisement -

18 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

18 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Stranput
Stranput
1 year ago

Bahlije se rugaju sa Hrvatskim politicarima A ovi nikako da to prokuze Poslusajte Bajrovica koji kaze da su se sprdali sa Plenkovicem i onda kada je podrzavo Komsica Ada o Mesicu Kosorki Pusicki Bencic Kljujicu Ivi Komsicu Sarajevskim ”Hrvatima” da i ne govorim Pa i ujko Pilsel je tu
Tesko nama sa tom bagrom!

Bajramluk-država
Bajramluk-država
Reply to  Stranput
1 year ago

Hrvatski HDZ je najveće zlo koje je ikada pogodilo Hrvatsku i Hrvate 🙁 🙁 ! Od Pohlepnog Starca preko Ive Sanadera do Plenkovića – sve su to samo lopuže, oportunisti, karijeristi i ljudi bez trunke morala i poštenja 🙁 !

Tako to ispadne kad Ti Bruno Bušić i jarani prave državu 🙁 … Pljuc…

Anonimac
Anonimac
Reply to  Bajramluk-država
1 year ago

Bruno Bušić ?!?!?! i jarani prave državu 🙁 – – – kako?!
promašio si ceo fudbal! kakve veze pošteni i mrtvi bruno ima sa krivoustim srbijanskim tastom i odabarnikom udbe?!?!

Kvico
Kvico
Reply to  Anonimac
1 year ago

Meni se cini da bi vi bolju napravili samo il vam ne daju il neznate

nisam kriv
nisam kriv
Reply to  Anonimac
1 year ago

hebo je tast vama maajku

Hrvoje Bošnjak
Hrvoje Bošnjak
Reply to  Stranput
1 year ago

Koga boli racku Šta misli Bajrović i kako se on osjeća. on se sprda s tobom dok god ti pridaješ značaj njegovim riječima umjesto da ga posmatraš kao običnog klovna. Mi imamo svoj cilj i posvećeni smo tom cilju A ološ poput Bajrovića nama može biti samo korisni idiot.

Anonimac
Anonimac
Reply to  Hrvoje Bošnjak
1 year ago

bravo!

Република Српска
Република Српска
1 year ago

Што би рекао Еразмо Ротердамски: “Похвала лудости.”.
Свака част Милановићу, таквог предсједника нема Европа (изузимајући Орбана).

Stranput
Stranput
1 year ago

Hrvatski izdajnici; 1 Plenkovic 2 Radman Grlic 3 Granic 4Mesic 5 Pusicka 6 Pusic 7 Bencic 8 Bauk 9 Pilsel 10 Sarajevski ”Hrvati” 11 Kosor Itd Itd

Kvico
Kvico
Reply to  Stranput
1 year ago

Paraga,Kraljevic,Komsic,SDP sa svojim dezorijentiranim vodjama,odnosno cilo livo i desno krilo

Anonimac
Anonimac
Reply to  Stranput
1 year ago

Sto ne napises krace svi oni koji jefu cevape na bascarsiji,ili koga muslimani fale od toga smo najebali.

Ujko MAČEK
Ujko MAČEK
1 year ago

Mi u bosni ćemo se smrznuti zbog putina ali ni hrvatićima neće biti toplo sledeće zime

Hrvoje Bošnjak
Hrvoje Bošnjak
Reply to  Ujko MAČEK
1 year ago

Ma šta vas briga ima bukovine.

Anonimac
Anonimac
Reply to  Hrvoje Bošnjak
1 year ago

Ima, u šumi i van šume. Rodilo.

Hrvoje Bošnjak
Hrvoje Bošnjak
Reply to  Anonimac
1 year ago

Sve je to uža i šira rodbina.

Diangelo
Diangelo
1 year ago

Ko cita Jutarnji mogao je primjetiti i za rat u Ukrajini, clanci kao da ih svojom rukom pise americki predsjesnik Biden, sramota od novinarstva

Anonimac
Anonimac
1 year ago

nije ovo hanzin udvornički tekst o štipanom anemičaru dezerteru.
ovo je tekst američke ambasade iz hr kojeg je samo potpisala neka glista smiješnog prezimena “trkanjec”.

- Advertisement -
Последний

ANALIZA: Schmidt se nije usudio riješiti pitanje hrvatskog člana Predsjedništva

Hrvatski politički predstavnici nisu zadovoljni zbog posljednje intervencije Visokog predstavnika Christiana Schmidta koje se odnose na tehničke dijelove Izbornog...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com