27.3. u Mostaru je izabrano novo vodstvo udruge HZHB. Događaj je to koji je imao formalan sadržaj. Imenovanje novih ljudi na čelu te udruge, donošenje programskih smjernica udruge, kava, kolač, rakija te na samom kraju pozdravno , živio rođo, i kraj tuluma.
No u Sarajevu se to nije dogodilo. Sarajevo vidi što mi ne vidimo.Dogodilo nešto naime grozno gledano iz njihove vizure. Praktički je u Mostaru udaren temelj paradržavi, koja će evo koliko je sutra, pojesti našu nemoćnu, nestabilnu, i svima nam dragu BIH, u kojoj svi želimo biti jednaki, samo što se uvijek zna tko mora biti jednakiji.
Pljuštale su kolumne tjednima nakon ovog događaja. Te separatizam. Te fašizam. Te Slavo Kukić, inače čovjek koji je u zlom režimu HercegBosne radio kao predavač na Sveučilištu iste te HercegBosne. Šireći valjda fašističke ideje i supotpisujući ocjene u diplomama na kojima je stajalo BIH- HRHB.
Snimljeno je i nekoliko TV priloga. Sarajevski mediji potom su pozvali US ambasadu da se očituje. Pa se i Ambasada očitovala da ne podržava nikakve paradržavne projekte.
Dogodila su se dakle dva događaja u jednom.
U stvarnom događaju obnovljeno je vodstvo udruge HZHB koja je osnovana 1997-e! godine, dakle nakon formiranja Federacije, u medijskom događaju, koji je proizvelo Sarajevo, fašisti okupljeni oko Dragana Čovića obnovili su rad fašističke tvorevine.
Što je HZHB na čijem je čelu izabran mostarski oftamolog Antonio Sesar?
HZHB je , kako smo rekli gore, udruga građana osnovana 1997-e godine. Osmišljena je kao udruga koja je valjda trebala ćukati nekakva sredstva iz federalnih fondova u godinama nakon Daytona, a u njenom Statutu stoji da je njen primarni cilj rad na kulturnom povezivanju hrvatskih prostora u BIH, koordinacija, izdavaštvo itd.
Smisao postojanja udruge HZHB dodatno je urušen osnivanjem HNS BIH kao krovnog koordinacijskog političkog tijela Hrvata u BIH. Pa je obnova rada ove udruge praktički u konfrontaciji sa HNS BIH. Nekakav paralelizam struktura no unutar hrvatskog korpusa. Nešto slično kao HOS i HVO samo što se sada ne puca i svi smo fini i širimo europske vrijednosti.
Ukratko HZHB 1997 jedno je od simboličkih lutanja hrvatskih udrugaških formativnih pobuna u BIH nakon svakog ustavnog udara.
Počelo se sa HZHB 1997, kasnije se govorilo o Međužupanijskim vijećima, Samoupravi, Hrvatskom odgovoru, i na kraju je to ostalo samo ime. Bez suštinskog djelovanja.
Može se reći da je HNS koji je osnovan u doba Hrvatske samouprave jedina institucija koja je donekle opravdala svoje postojanje. Iako bi i njen rad mogao biti daleko produktivniji.
Živko Budimir nije separatist a Zubak je patriota?
Jedna od zanimljivosti uz rad ove udruge je da je prije nekih 7 godina njen predjsenik bio Živko Budimir, favorit međunarodne zajednice u razdoblju potiranja Hrvata 2010-2014. Kazano sarajevskim rječnikom, Lagumdžija je 2010 na čelo Federacije BIH postavio člana proustaškog HSP-a i tadašnjeg predsjednika udruge HZHB , osnovane 1997. Federalna TV Slava Kukića dolazak Budimira šefa HZHB na čelo Federacije nije nazvala rušenjem države. Platformaši iz HSP-a u Sarajevo su ušli na turskim konjima, kao pravi janjičari i akindćije, u torbama su nosili biste Ante Pavelića a Hrvate u BIH se uvjeravalo da su to građanske vrijednosti.
Nadalje, sama US ambasasada, koja je osudila obnovu rada udruge HZHB, je u stručni tim za reorganizaciju FBIH , 2013-e godine, koji je formirao Patrick Moon onomadni šef US veleposlanatva u BIH, postavila nit manje nit više nego posljednjeg šefa UZP-a u BIH g. Krešimira Zubaka. Pa stoga čude ograđivanja US ambasade od HercegBosne ako im je posljednji šef UZP-a ugledan pravni ekspert i drag gost ambasade.
E sad se zadržimo na Zubaku.
Tendencija Sarajeva je da se samo ime HercegBosne potpuno kriminalizira. Da sve, svaki centimentar kubni, svaki čovjek, i svaki događaj u razdoblju od 92-95 koji se dogodio na tlu HRHB-a i HZHB- proglasi UZP-ovskim i kriminalnim.
Po toj logici Krešimir Zubak je kao direktan moćnik HRHB-a zasigurno UZPističniji građanin BIH od bilo kojeg drugog. I bio je ministar UZP-a te šef UZPa. Nemojte nam govoriti da jedini on nije, a svi mi ostali jesmo.
No njega nitko ne napada, dapače, ugledan je u Sarajevu. Kako je to moguće?
I gdje je danas ona HZ HB , dakle ona stvarna HZHB koju su Saraj mediji napali?
Pa eno je u Federaciji BIH. Ona je prerasla u HRHB, potom je međunarodnim mirovnim ugovorom HRHB prerasla u FBIH. Tko ne vjeruje nek pročita prvi pasus Washingtonskog sporazuma.
Kolika je zločinastost HercegBosne i što nam je rekao Haag?
Haaške presude kao i haaški sud osmišljen je da kazni zločince i da individualizira krivnju. Koliko god to nekome smetalo to je tako.
Koliko god Hrvatima u BIH pojedine presude išle na živce, u globalu ono što imamo od Haaga, kad su u pitanju zločini na tlu HercegBosne su jako važne stvari za Hrvate u BIH.
- Haag je individualizirao krivnju, skinuo je krimen s naroda i kolektiva. Kazao je – taj, taj i taj čovjek, potom ju je lokalizirao davši joj točno mjesto počinjenja i vremenski ju ograničio. Presude Haaga jasno kažu od kada do kada, tko i s kim i na kojem mjestu je činio zločin.
- Ne postoji presuda Haaga u kojoj se osuđuju prihvatni centri HercegBosne za muslimanske izbjeglice. Haag nije presudio humanitarnim konvojima HercegBosne koji su slani u Srebrenicu i Sarajevo usred sukoba s Armijom BIH.
- Haag nije osudio HVO Tuzle, Livna, Bihaća, Posušja, Sarajeva. Nije presudio narod niti vojsku. Presudio je konkretne ljude, konkretne događaje i dao im je individualnu krivnju.
- Hrvatski političari to do sada nisu rekli. Zašto? Zato što hrvatski političari ne postoje. Postoje ljudi u parlamentima koji ne znaju baratati političkim varijablama, al se u šali zovu političarima. Postoje stranke koje se zovu političkima al ne znaju se politički boriti. Politika im je apstrakcija. Recimo dobar primjer je narodni poslanik Dario Knezović zvani Unproforac sa Širokog. On tako sjedne u Federalni parlament, uključi igricu i šuti pune 4 godine. Prejak lik.
- Što je dakle HercegBosna? HercegBosna jesu Dretelj i Heliodrom, jesu i Ahmićim jesu i brojne boli i zločini koje su vojnici HVO-a nanijeli drugima. Nema vojske na tlu BIH koja ih nije činila. Ogradom od tih zločina, osudom istih, davanjem sućuti žrtvama, koje su ni po čemu manje naše nego njihove, dapače trebale bi nas više boljeti ako su ih naši ljudi stvorili, branimo obraz i čast časnog hrvatskog vojnika i svog naroda. Onog koji je te zločine prezirao, zgražao se nad njima. Rat je prostor borbe za slobodu, al i neograničen prostor za divljanje hulja. Jesmo li mi Hrvati imuni na hulje među nama? Naravno da nismo.
- HercegBosna je međutim i Jajce, grad koji su Hrvati obranili potom u njeg vratili sve Bošnjake, koji su danas u njemu većina. HercegBosna je i Drvar, grad u kojem su Srbi danas većina. HercegBosna je i HVO Bihaća, grada u kojem je HVO dao svoj obol, u kojem je HV donio slobodu a u kojem su HVO bojovnici posle rata protjerani a oni glavni u ratu pobijeni, HVO je i borba za Kupres, i borba za Ravno, sve je to HercegBosna. I sve je to danas Federacija BIH. Pravna sljednica iste. HercegBosna je uostalom i Stolac, mjesto u koje je pandan Bugojnu po zločinima, no mjesto u kojem se Hrvati mogu pohvaliti povratkom Bošnjaka. Može li se Bugojno pohvaliti time?
Sporazum u Washingtonu nije se potpisivao kao rezultat zločina, ili kapitulacije, nego sporazum mira. Dvije zaraćene strane spuštaju oružje i potpisuju međunarodni mir. Obvezuju se na progon zločinaca među sobom i stvaranje FBIH. Uređuju međusobne odnose i unutarnje uređenje buduće ustavne strukture. Pristaju na paritet i konsocijaciju. Vladar HRHB-a Zubak postaje vladar Federacije. Dakle nema govora o nekoj kapitulaciji jedne strane pred drugom. Obe strane, uvjerene u zajedničku budućnost, polažu oružje i stvaraju FBIH. Ruka ruci nismo više vuci.
HRHB = FBIH
Prema tome, kada saraj mediji žele napadati strukture HercegBosne, ne trebaju ih tražiti u udruzi Živka Budimira i Vlade Šoljića, političara vaše i naše mladosti, ne trebaju HercegBosnu tražiti u udruzi građana iz 1997. HercegBosna je Federacija BIH.
Drugi je sad par opanaka , što naš dragi partner iz Federacije, vojni partner s kojim smo počeli rame uz rame rat, s kojim smo rame uz rame završili rat, oslobađajući povratkom Mrkonjića i Šipova, Ilidžu, Iliajš. Hadžiće, Goražde, dakle naš suborac dragi, naš supotpisnik Washingtonskog sporazuma, brat naš bošnjački, naše političko i drago Sarajevo, nije ispunilo svoju ugovornu obvezu – Privelo zločince Armije BIH, osudilo ih, maklo iz Bugojna i Sarajeva, Konjica i Jablanice, tako da se Hrvati i Srbi mogu bez straha vraćati, drugi je dakle par opanaka što nisu osigurali povratak i častan život protjeranima, baš onako kako to Hrvati u FBIH jesu, ili u najgorem slučaju to jesu učinili najbolje od svih drugih. Drugi je dakle par opanaka što Sarajevo nije ispoštovalo odnose koje Washington i Dayton propisuju.
Recimo odnose o suživotu, nepreglasavanju, poštivanju federalnog partnera.
U tom smislu, HercegBosna ima pravo biti ljuta. I njena ljutnja bi se morala vidjeti u tužbama Ustavnom sudu, kao i međunarodnim sudovima koji se bave kršenjem međunarodnog prava. Pa i u brakorazvodnoj parnici.
Kad jedan od supružnika naime, krši predbračni ugovor, to obično završi na sudu…