Dok Republika Srpska uredno prebacuje 583.000 KM iz proračuna za otkup zemljišta na kojem će niknuti memorijalni kompleks za 3.267 ubijenih Srba iz Podrinja i Birča, predsjednica Federacije BiH, Lidija Bradara, i dalje razmišlja kako popuniti budžetske rupe “dobrotvornim košarkaškim turnirima”.
Jer što drugo reći kada šefica entiteta – prva osoba Federacije – umjesto da zahtijeva zakon o memorijalizaciji Grabovice, Uzdola, Viteza, Trusine i Križančeva Sela,
umjesto da udari šakom o stol i kaže: “Hoću proračunski okvir za žrtve HVO-a kao što ga imaju Bošnjaci i Srbi”,
ona u ulozi neformalne predsjednice sportskog saveza skuplja donacije za granatiranu djecu Viteza.
Vlast bez institucionalnog glasa
U RS-u ne rade turnire. Ne pišu molbe sponzorima.
Institucije odlučuju, Vlada plaća, spomenik se gradi.
To se zove državni refleks, koliko god ga netko ne volio.
U FBiH? Bradara obilazi časne sestre, pali svijeće, stavlja križeve na čelo, ali kad dođe trenutak za politički čin –
ona bira plišanu diplomaciju, košarkašku dvoranu i majicu s logom humanitarne akcije.
Što će reći majke iz Viteza?
Možda ovo:
“Našu djecu su ubili granatama. A sad skupljaju kovanice za njih ko da su slučaj s plakata.”
Memorijal u Vitezu?
Nema ga.
Nema ni zakonskog okvira.
Nema fonda.
Nema zahtjeva iz Ureda predsjednice FBiH.
Ali ima – turnir.
I fotografija sa Lidijom i djecom.
Jer PR ne boli, a istina peče.
Bradara nije predsjednica karitativne udruge. Niti predsjednica sportskog saveza. Vrijeme je da to shvati. Nema više Murpheya ženo. Nitko ti neće nametnuti sankcije. Odvaži se jednom!
Ona vodi Federaciju.
I vrijeme je da to počne raditi – institucionalno. Zakonski. Proračunski.
Jer ako RS može plaćati memorijale iz proračuna, što točno sprečava Federaciju?
Ništa osim političke volje.
Koje nema.
I onda nemojmo kriviti druge za zaborav –
kad zaborav kod nas sjedi na čelu Federacije.
wpDiscuz
