Otopljavanje odnosa ovih su dana najavili i Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, i to baš u jeku pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH.
Pozvali su, neizravno, na savezništvo, dogovor, dijalog i to baš u trenutku kada novim sankcijama prijete američki dužnosnici. Možda su u strahu da se na nađu na famoznim crnim listama kao njihov treći kolega, Milorad Dodik. Bilo kako bilo – relativno ćemo brzo znati što se iza brda valja i valja li se uopće išta.
Glorija Lujanović l Bljesak.info
Nakon sankcija, pozivi na pomirenje
Za Ivana Kraljevića, politologa s Filozofskog fakulteta u Mostaru, sve učestalije najave o obnovi, početku političkog bošnjačko-hrvatskog saveza, djeluju kao intermezzo, kratka stanka u političkom prepucavanju s već izlizanim parolama o tome kako je ključ rješenja upravo u ‘zatopljavanju odnosa’ u FBiH.
“Istine radi, relaksacija odnosa u FBiH može voditi stvaranju temelja za funkcionalniju državu, ali to nikako ne znači kako ‘iz igre’ treba izbaciti Srbe, odnosno koalirati nauštrb njihovih interesa kao jednog od triju konstitutivnih naroda u BiH. Ovakav nagli pre(obrat) vjerojatno je uvod u neki značajniji politički čin koji slijedi i upravo je simptomatično vrijeme njegova odvijanja. Dakle, nakon izricanja američkih sankcija Miloradu Dodiku i republičkim vlastima uslijedili su pozivi na pomirenje federalnih partnera“, izjavio je Kraljević za Bljesak.info.
Neven Šimić, sarajevski novinar, urednik stranice Digitalna demokracija, ističe kako su Hrvati i Bošnjaci, iako zvuči kao politički kliše, žrtve politika za koje većinski glasuju.
Žrtve politika za koje većinski glasuju
“Doduše, ako u tom kontekstu parafraziramo Orwella, onda Hrvati i Bošnjaci nisu samo žrtve svojih odluka pred glasačkom kutijom, oni su i suučesnici, odnosno sukreatori vlastite društvene i političke agonije“, rekao je Šimić za Bljesak.info.
Famozna relaksacija odnosa u Federaciji BiH, dodaje Šimić, jedan je od ključnih preduvjeta za bolje funkcioniranje cijelog sistema i društveno ozdravljenje, a da bi došlo do rečene relaksacije, potrebna je politička volja za dogovor oko vrućih političkih tema.
“I bošnjačka i hrvatska politika povukle su vrlo jasne crvene linije ispod kojih se ne ide: Bošnjaci neće pristati na nove teritorijalne aranžmane u BiH, Hrvati na nove izborne manipulacije i zloupotrebe u Predsjedništvu BiH i domovima naroda. Rješenja za njihov aktualni politički spor leže između te dvije krajnosti“, smatra Šimić.
Ovdje se ne dijeli država, nego ministarstva, institucije, nadzorni i ini-odbori. U svakom slučaju, u procesu otopljavanja odnosa, lako moguće je da uskoro saznamo tko su članovi odbora/komisije za pomirenje.
Kraljević pak, postavlja pitanje: je li racionalno vjerovati perjanicama politike koja vam je svojim djelovanjem i odobravanjem tri puta nametnula člana Predsjedništva BiH ili koja je do samo koji dan javno govorila o tome kako Hrvati “imaju više nego zaslužuju“.
“Povijest nas uči kako je ovakvih i sličnih pokušaja bilo i ranije kroz nešto više od dva i pol desetljeća daytonske Bosne i Hercegovine. Jedini uspješan rezultat bošnjačko-hrvatskog saveza je Washingtonski sporazum koji je vodio završetku oružanog sukoba u BiH. Ugovor koji je predvidio FBiH kao ravnopravnu zajednicu hrvatskog i bošnjačkog naroda. Nažalost, sama bit Washingtonskog sporazuma urušena je vrlo brzo“, smatra Kraljević.
Koalicija je stabilna
Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke koja već neko vrijeme nije članicom Hrvatskog narodnog sabora BiH, i jedan od rijetkih političkih oporbenih glasova na hrvatskom političkom prostoru, smatra kako odnosi Hrvata i Bošnjaka nikada nisu ni bili hladni, pa se tu i nema što otopljavati.
“Koalicija HDZ/DF/SDA koja vlada još od 2014. nikada nije bila jača. Dovoljno je vidjeti ponašanje zastupnika ovih stranaka u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, stalna imenovanja po nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća“, rekao je Raguž za Bljesak.info.
Nedavno je, dodaje, usvojen proračun Hercegovačko-neretvanske županije, kojeg su HDZ BiH i SDA bratski podijelile za potrebu Općih izbora, a to govori nema potrebe otopljavati odnose politika Hrvata i Bošnjaka.
“Čini mi se da koalicija ovih stranaka nikada nije bila jača. Sve ovo oko tobožnjih nesuglasica, pa onda ponovnih poruka pomirenja putem stranačkih medija su tipični spinovi. Ušli smo u izbornu godinu, pa se mora stvoriti dojam ‘svađe’, kako oni nisu ‘isti’, kako se ne bi moglo vidjeti očigledno, a to je da obje stranke imaju isti cilj, to je pat pozicija“, ističe Raguž.
Temelj svih problema
Kraljević podsjeća kako se službena bošnjačka politika, najprije Barryjevim amandmanima na početku novoga milenija, a kasnije i raznoraznim odlukama međunarodnih činovnika, toliko ohrabrila da si je umislila kako je ona najpozvanija na Bosnu i Hercegovinu i kako ona ima pravo preglasati konstitutivni narod kojega je nominalno manje.
“I tu je temelj svih problema i odnosa i bez priznavanja toga grijeha ne može se vjerovati u istinite namjere o ‘elaksiranju odnosa s Hrvatima’. Bošnjački politički vrh mora se ograditi od pogrešne politike koju je vodio prema hrvatskom narodu u BiH. Spremnost na izmjene izbornoga zakonodavstva je pravi test za razotkrivanje stvarnih namjera“, smatra Kraljević.
Raguž smatra kako do izmjena Izbornog zakona neće doći, osim u slučaju jednog konkretnog i znakovitog pritiska međunarodne zajednice.
“Nikome od vladajućih struktura nije u interesu da dođe do izmjena izbornog zakona, kao niti do izmjena izbornog procesa, što je nama iz oporbe jednako važno kao i izmjene izbornog zakona“, mišljenja je Raguž.
Suviše je optimistično, mišljenja je Kraljević, kako je bošnjačko-bosanska politika toliko sazrela i naglo evoluirala da u predstavnicima druga dva konstitutivna naroda – Hrvatima i Srbima – ne vidi isključivo svoje neprijatelje.
“Nego da na njih gleda kao na ravnopravne sudržavljane s kojima mora dijeliti i stvarati državu. Nažalost, za sada sve ovo izgleda kao već viđeni scenarij“, dodaje Kraljević.
Moć države je u strankama, a ne u institucijama
Šimić, pak, ističe kako važan aspekt ne ulijeva povjerenje u mogući dogovor, a to je činjenica da je BiH institucionalno nedovršena, jer je moć iz državnih institucija već poodavno izmještena u političke partije, a disfunkcionalna država idealan je teren za liderokratske političke pojave poput Dodika, Izetbegovića, Čovića ili Komšića.
“U tom smislu, pitanja se sama nameću: zašto bi ti ljudi gradili funkcionalne institucije i bolje odnose? Čemu dogovor, ako im permanentna politička kriza omogućuje povlašten politički položaj i sve društvene i materijalne benefite koje taj položaj donosi? Jesu li to zaista adrese na kojima treba tražiti politički racionalitet i volju za društveni dogovor? Kreiranje krize i parazitiranje na međunacionalnim tenzijama do sada su se pokazali kao unosan politički biznis. Volio bih da se ova pitanja pokažu neosnovanima i da ih stvarnost, odnosno bliska budućnost demantiraju“, rekao je Šimić.
Kad će komisija početi s radom?
Bilo kako bilo, politički odnosi Hrvata i Bošnjaka ogledani kroz dvije najjače nacionalne stranke, već odavno su groteskni i svode se na one antologijske: oni nas kao napadaju, mi se kao branimo, oni nas svađaju, mi se kao mirimo. Podjele BiH, sigurno je neće biti.
Ovdje se ne dijeli država, nego ministarstva, institucije, nadzorni i ini-odbori. U svakom slučaju, u procesu otopljavanja odnosa, lako moguće je da uskoro saznamo tko su članovi odbora/komisije za pomirenje. Kada se nešto ne želi riješiti, a očigledno je da se ne želi – što se prvo uradi?
wpDiscuz
