Najvažniji dio Daytona je onaj koji govori o pomirenju, vraćanju povjerenja, integraciji BIH društva, povratku i građenju zemlje.
Dayton je tu zamišljen kao ustavnopravna podloga, po kojoj će društvo, izišlo iz rata funkcionirati.
Visoki predstavnik je zamišljen kao nadzornik “gradilišta povjerenja”.
Dužnost mu je bila zazviždati, kao šef gradilišita, ili kao sudac na utakmici ako primjeti da netko krši pravila igre.
Igre pomirenja.
Pravila su Dayton. Igra se zove pomirenje.
Umjesto toga, Inzko je gledao kako jedni ruše pravila igre, i sam je počesto sudjelovao u rušenju, a zviždali su Srbi i Hrvati upozoravajući da se pravila ruše.
Inzko je potom umjesto onih koji od prvog dana odbijaju Dayton, penalizirao one koji su prihvatili Dayton.
Tako je visoki predstavnik međunarodnog prava, pod odobrenjem PIC-a, visokog zaštitnika međunarodnog prava, rušio međunarodno pravo u BIH. Ozrcaljeno kroz međunarodni mirovni ugovor.
Bosančenje
Oduvijek su Bečani u Bosnu dolazili oplemeniti svoju anektiranu, pitomu i obezglavljenu koloniju, te narode u njoj koje nikada nisu prestali doživljavati kao divlja plemena.
Nije da su bili daleko od istine. Inzko je prvi Bečki dječak koji u Bosnu nije donio ništa. A odnosi iz nje puno. Neoporezvog novca. Za koji ne vrijede europske direktive, o porijeklu, i oporezovanju. Vrag sami zna čije su sve pare u njegovim spakovanim koferima.
Prvi je Bečanin koji nije uspio unijeti duh Europe u BIH a iz nje izlazi potpuno pobosančen, prijeteći Europi kako i nju samu treba pobosančiti.
Dayton je SanStefanski mir II
Povijest se na kratko ponovila.
I kod SanStefanskog mira jedna velika svjetska sila donijela je mir Balkanu. Rusija. No su Europske sile procijenile da je stvaranjem Velike Bugarske, Srbije i Velike Crne Gore dat prevelik utjecaj pravoslavlju. Potom su se prepali i nezavisne BIH, čiju su nezavisnost u Berlinu osporili. Te ju jednostavno pripojili Austriji. Kako je Turska netom prije poubijala svu bošnjačku elitu, znali su da u BIH druge nema koja bi mogla podići narod na ustanak protiv Austrougara. Ukratko Rusi su ginuli u ratu s Turcima, jesu i Hercegovci, jesu i Srbi i Crnogorci ali Beč se u konačnici naplatio. Odradili su to preko proxy-a. London je naime zatražio poništenje SanStefanskog mira i aktivaciju Berlinskog. Turska je vraćen na Balkan, Bugarska je znatno smanjena, kao i Srbija i Crna Gora. A BIH je anektirana Austriji.
Povijest je ponovno zaustavljena. Balkan je ostao kolonija.
Isto se dogodilo s Daytonom. Velika svjetska sila USA, gledajući EU kako nemušto u svom dvorištu nije u stanju odgovoriti na krvavi rat balkanskih naroda, u predvorju Europe, onih naroda koji su nestajali pod Osmanlijama dok se Europa u miru jačala i preporađala, ušli su u igru, uložili svoju silu i moć, i doveli do stabilnog mira. Mira koji je trebao biti pravio. Sveto pravilo za pomirenje zaraćenih.
A potom su UK i Austrijanci, obesmislili taj mir. Petritsch, Inzko, Ashdown.
Sada se čude kako ih narodi u BIH nazivaju prostitutkama, kako traže priliku da im opale šamarčinu , ili im se saspuju nasred ulice.
Pored svega što su nam učinili , traže poštovanje. Odriču nam naše elementarno građansko pravo na permanentnu mržnju prema njima. Kao prema dokazanim nasilnima, korumpiranim sarajevskim jedačima bureka, i naprosto zlom gerijatrijom kojoj su sudbine naših naroda, njihovo pomirenje, i jačanje BIH kao države, bile na zadnjem mjestu. Profit je bio na prvom. I interesi njihovih matičnih domovina.
A matične domovine procijenile su da je USA dala previše Pravoslavlju u BIH, baš kao nakon San Stefanskog, i krenule su u razgradnju Daytona.
Iako su plaćeni bili da razgrađuju one koji budu dirali u Dayton.
Americi je prodana priča o zlom ruskom utjecaju koji se ostvaruje preko Srpske, i prostor nasilja nad međunarodnim pravom bio je otvoren.
Državu pripremio za raspad
Inzko odlazi iz BIH s rezultatom koji je porazan. Do razine ogavnosti. Tri BH društva nikad se nisu ovoliko javno mrzila, ovoliko bili udaljeni jedni od drugih i u medijima nikad nisu ispaljivali takve žučne optužbe jedni na druge, kao što to čine danas. Radi se o najvažnijoj informaciji o Bosni, koja kola svijetom. Jer države ne postoje i ne nestaju zbog svjetskih sila. Države nestaju kada se društva u njima podijele i zamrze do razine nepodnošljivosti. Kao što opstaju države u kojima se društva i pomire i izmire do razine neprepoznatljivosti. Jasno je kakvo je društvo stvorio Inzko.
Inzku su zahvalili Schmidt i State Department.
Bilo bi lijepo od njih, da BH, europskoj i svjetskoj javnosti kažu , na čemu su mu točno zahvalni?
Da je pismo zahvale uputio Jerko Lijanović, ili Ustaše iz HSP.a , razumjeli bismo.
No čak ni samo Sarajevo nema mu na čemu zahvaljivati. Barem onaj dio Sarajeva koji sanja integrirano i povjerenjem obnovljeno BH društvo. Koje prestaje pričati o ratu, koje je nadišlo svoje mržnje i koje u kakvom takvom ustavu, gradi međusobno povjerenje.
Vjerujemo da je takvih u Sarajevu ipak nešto opstalo.
Jedini čovjek koji doista istinski treba biti zahvalan Inzku, zbog činjenice da je jače i više razarao BH društvo i time prokopao put RS-u do nezavisnosti, jeste Milorad Dodik.
Svima protiv kojih je radio, uvjeravajući ih da radi za njih (PIC, Sarajevo, ARAPI) uzeo je pare.
Svima za koje je radio, Srbi, predstavljajući se da radi protiv njih, njima nije uzeo marke.
Kako rekosmo gore, čovjek se naprosto pobosančio. Prevario je kog je stigao. Prekucao je igricu.