Ljubavna pisma, dnevnici i fotografije šefa SS-a Heinricha Himmlera otkrivena su nakon 40 godina. Njemački list Welt am Sonntag u nedjelju je objavio nekoliko isječaka iz pisama koje je Himmler slao supruzi Margarete na početku veze i kasnije, dok je za vrijeme Drugoga svjetskog rata s njihovom kćeriGudrun živjela u Gmundu na Tegernseeu. Heinrich Himmler povjesničarima je bio misterij i tek ova pisma daju uvid u stanje čovjeka koji je osmislio i organizirao holokaust.
Dobri plaćenik
Himmler je potekao iz konzervativne, monarhističke srednje bavarske klase. Klasično je obrazovan, diplomirani agronom, smjerni katolik, utjelovljenje “pristojnog čovjeka”. Suprugu Margarete je upoznao 1927. u vlaku za München, bila je medicinska sestra i vodila mali sanatorij u Berlinu. Na Božić te godine su prohodali. “Berlin me danas voli jer ti živiš u njemu, i najsiromašnije selo bilo bi divno da je u njemu tvoj dom”, napisao je tada Himmler.
Imali su posebnu ideju o vezi. Marga je bila “ljubav, zlatna žena”, a Heinrich “njezin dobri divlji plaćenik”. Himmlera je uzbuđivalo zamišljati da je “Landsknecht prekaljen u desetogodišnjoj borbi”, misleći na glasovite njemačke plaćenike iz 15. i 16. stoljeća. Te su fantazije nosile njegov intimni život s Margom. Ona stalno piše stvari poput “sretna li sam što imam takvog dobrog zlikovca, ženica ga strašno voli”.
Dvije obitelji
Ali plaćenički identitet pojavljuje se i u drugom kontekstu. Himmler 1927. piše: “Mi smo plaćenici njemačke borbe za slobodu i moramo ostati osamljeni i odbačeni.” S time se Marga nije uvijek slagala, ali je kao obično usvajala muževe ideje, uključujujući antisemitizam. Početkom 1928., kad je Himmler bio šef propagande još marginalne Nacističke stranke, Marga o Židovima piše: “Činjenice govore dovoljno, čemu ih častiti pogrdama”, ali već par mjeseci kasnije redovno ih naziva “šljamom”, “prijetnjom” i “čoporom”. Najstarija pisma su obična, govore o Himmlerovu nesnalaženju u Berlinu, oboje su mrzili taj grad “opsjednut novcem” i maštali o “čistom” životu u Bavarskoj. Himmler ženi tepa “ti dobro, uzvišeno biće” i “moja slatka, draga ženice”.
Ali do kraja 1938. on je već izuzetno moćan i ima stalnu ljubavnicu, svoju tajnicu Hedwig Potthast. Marga je za vezu doznala 1941. i bila je ogorčena, ali složili su se da je prokreacija sveta dužnost arijevca te nastavili živu prepisku i nakon što su Himmler i Hedwig dobili kćeri, samo Marga više nije pisala “moj dragi” ni “voli te mamica”.
Dok su Nijemci početkom 40-ih živjeli od markica za hranu, Himmler je obitelj zasipao luksuzom, slao im tulipane iz Nizozemske, kavijar i voće, iz Marginih knjiga vidi se da su trošili i do 1300 maraka mjesečno, danas bi to bilo 20 tisuća eura. U lipnju 1941. Himmler nije došao u Gmund kako se očekivalo. U Berlinu je čekao početak operacije “Barbarossa”. SS je išao prvi, eliminirati potencijalne protivnike Wehrmachta i Židove. “Opet taj rat”, napisala je Marga, “slutila sam, tako sam loše spavala. U hladnjaku ti je još jedna limenka kavijara, uzmi je.” Dvanaestogodišnja Gudrun bila je uznemirena: “Grozno je što ratujemo protiv Rusije, oni su nam saveznici. Rusija je taaako velika, bit će je teško cijelu zauzeti.” Već 7. srpnja 1941. putujući Hitleru u Istočnu Prusku, Himmler Margi piše: “Tako mi je žao što sam zaboravio godišnjicu braka, znaš da mi je to prvi put. Ali u velikom smo stresu, SS se praktički bori sam i jako je teško.”
Ni riječi o zločinima
Himmler je ženi slao fotografije sa svojih “putovanja”, ali nikad nije napisao što je radio, vidio, osjećao. Ne spominje nijedan zločin koji je naredio. Ništa o progonu Židova, getima, logorima. Samo jednom: “Idem za Auschwitz. Ljubim te. Tvoj tatica!” I dok je obilazio plinske komore, samo se žalio da puno radi i pisao banalnosti: “Idućih nekoliko dana sam u Lublinu, Zamosću, Auschwitzu, Lavovu pa dalje… zanima me kakve će biti telefonske veze, bit ću 5000 kilometara od Gmunda. Ali svi volimo putovati. Ljubim vas. Tatica”, piše 15. srpnja 1942. Heinrich Himmler, masovni ubojica i obiteljski čovjek. Njegovo je nasilje počivalo u fantaziji o nevinosti, hladnoća u brižnosti oca i muža, a ubijanje u osjećaju pravičnosti koje čini “pristojnog čovjeka”.
Od Gmunda do Tel Aviva i Berlinalea
U svibnju 1945. pisma je u Gmundu preuzeo američki obavještajac kojega je Eisenhower zadužio za prikupljanje dokaza za suđenja nacistima. Pisma su nekako došla do Chaima Rosenthala u Tel Aviv. On ih je htio prodati, ali nije uspio zbog skandala s Hitlerovim lažnim dnevnicima iz 1983. Kad je Rosenthal ušao u 90-te, sin ga je nagovorio da preda dokumente nekoj javnoj instituciji, ali za njih je čuo belgijski trgovac dijamantima David Lapa i 2007. ih kupio za simboličan iznos. Dao ih je kćeri, redateljici Vanessi Lapa da ih iskoristi za dokumentarac. Ona je 2011. kontaktirala Die Welt i predložila da se pisma objave. Provjera autentičnosti trajala je tri godine. Lapin dokumentarac “Pad” premijerno će se prikazati na Berlinaleu.
wpDiscuz