Ogromna je količina jala posljednjih dana zbog „pada Viteza“. Kao da je `93! „Vitez je pao!“, galame sa svih strana. A Bošnjaci likuju: Vitez je naš! Kod Hrvata se traže krivci, poziva se na linč. Bošnjaci tapšu Sulejmana veličanstvenog što je uspio gdje Alija nije…
Eto koliko o lokalnoj demokraciji znaju i jedni i drugi.
_______piše: Tvrtko Milović l poskok.info
Velika je trauma u hrvatskom korpusu nakon objave da će Vitezom u sljedećem mandatu vladati Bošnjak. S obzirom na na atmosferu stvorenu nakon izbora, pobjeda Advana Akeljića iz SDA zaista se čini kao tragedija. Da stvar bude gora, u Bošnjačkim medijima se proglašava pobjeda nad Herceg Bosnom! Maltene, pobijeđen je fašizam.
Tvrtko Milović l poskok.info
Sveukupno – žalosno. Ne; nije žalosno što je Advan načelnik! Žalosno je što pravi poraz nije u imenu načelnika nego u argumentima kojima oplakujemo poraz druge dvojice kandidata.
Vratimo se malo u 2010. i parlamentarne izbore. I tada se zahtijevalo da sve „hrvatske“ stranke izađu s jednim kandidatom kako bi se suprotstavili Željku Komšiću, „nehrvatu“. Cijena? Prava sitnica – odricanje osnovnog demokratskog prava – Prava na izbor!
Hrvati su tako bili spremni da ih predstavlja čak i Borjana Krišto samo da ih ne predstavlja Željko Komšić! I tada su Hrvati bili spremni da se odreknu demokracije. Samo da ih ne predstavlja Komšić. Ipak, ovo samoodricanje ima mnogo dublje posljedice koje su mnogo strašnije od Komšićevog mandata. Naime, štete koje Hrvati imaju od Željka Komšića ograničene su na imenovanja određenih predstavnika u diplomaciji, i izostanak kvalitetnog predstavnika u ovoj važnoj institiuciji koji bi predstavljao interese Hrvata vani.
Ono što bi Hrvati izgubili da su na izborima imali samo jednog kandidata je mnogo više: izgubili bi dostojanstvo! Dok ga imaju, ono se ne čini tako bitno, ali kad se izgubi itekako je bitno. Dovođenje Hrvata pred svršen čin da glasuju za jednog kandidata ravno je povratku u socijalizam i jednostranačje, a onda njihov glas postaje potpuno bezvrijedan jer kandidat nema obavezu da odgovara za dato povjerenje. Hrvati iz birača preko noći postaju obična stoka za davanje glasa unaprijed odabranom kandidatu! U konkretnom slučaju, suvišno je napomenuti, opet bi pobijedio Željko Komšić! Tada bi Hrvati izgubili i dostojanstvo i predstavnika. Ovako su izgubili samo predstavnika.
Sad dolazimo do famoznih lokalnih izbora. Zahtjev za isticanjem jednog kandidata samo zato da bi načelnik bio Hrvat, a nikako ne Bošnjak, graniči s klasičnim šovinizmom. Kao da Bošnjak ne može biti dobar načelnik! Još gore, stranke bi preuzele ukupni demokratski kapacitet naroda i same odlučile tko će biti načelnik! To nije demokracija.
Središnja Bosna na lokalnim izborima 2008. Je „izgubila“ tri načelnika: U Jajcu, Novom Travniku i Busovači. Hrvati su za to optužili „neslogu“. Ove godine u Busovači je bila sloga, pa su opet izgubili. Ali za razliku od Hrvata Novog Travnika, Jajca i Viteza, u Busovači su izgubili i dostojanstvo. Hrvati u Busovači naprosto su se odrekli demokracije i opredijelili se za puko nacionalno prebrojavanje.
Činjenica da su na isto pristali i Bošnjaci u nekim općinama njihov je problem. I jednako sramotan.
Iživljavanje nad činjenicom da je načelnik Viteza Bošnjak šovinističko je u svakom svom aspektu! Da je sadržaj kritika u smjeru načelnikovih kompetencija, onda bi bilo sasvim opravdano. Na primjer, poraženi kandidat i bivši načelnik Viteza Vlado Alilović je toliko kvalitetan načelnik da je izabran za predsjednika udruženja načelnika općina Federacije! Samo je ta činjenica Aliloviću trebala biti dovoljna da pobijedi, ali ne – Alilović je izgubio jer su viteški Bošnjaci, poput busovačkih Hrvata (i Bošnjaka) odlučili postati stoka za prebrojavanje! Tako je Alilović izgubio. Ipak, ni Alilovića, ni druge kandidate Hrvate iz nabrojanih općina ne treba previše žaliti: nitko od njih nije potražio glasove od Bošnjaka! Nije Alilović održao predizborni skup među Bošnjacima u Kruščici odakle je Akeljić. Poslije ovih izbora to postaje neminovnost: Svaki kandidat će morati tražiti glasove od svih etničkih korpusa ako namjerava biti načelnik svih građana!
Žalosno je nacionalno jedinstvo koristi isključivo prilikom izbora hrvatskih načelnika, a nikada za neku svrsishodniju stvar. Recimo, gdje je hrvatska sloga kada treba riješiti neki opći problem, tipa nepotizma u zapošljavanju!? Ili korummpiranosti policije? Ili katastrofalne porezne politike koja razara privredu srednje Bosne!? Ne! Najbitnije je da načelnik bude Hrvat!
Činjenica da su samo tri načelnika (i to jedan načelnik sela Dobretići) Hrvati, u praksi ne mijenja mnogo. Naravno, ovlasti koje ima načelnik mogu biti upotrijebljeni za međuetnički obračun, što se već pokazalo i u Busovači i Novom Travniku. Ali isto tako, načelnik Travnika je oduvijek Bošnjak, pa Hrvatima Nove Bile nije mnogo lošije od Hrvata Viteza kojima je načelnik bio Hrvat sve do neki dan.
Etnizacija ovog sekundarno važnog pitanja pokazuje svu plitkost hrvatske politike u BiH. Naime, nemogućnost Hrvata da imaju svoje načelnike samo je posljedica mnogo ozbiljnijeg problema – nemogućnost da Hrvati izaberu svoje predstavnike na višim razinama. Kada bi Hrvati autonomno birali svoje predstavnike u Federaciji i kantonima, onda bi narodnost načelnika bila do kraja nebitna. Ukoliko bi se dakle pokazalo da načelnik diskriminira drugi narod, vrlo jednostavno bi bio sankcionaran s višeg mjesta. Ovako, nažalost, vladavina načelnika obično je prepuštena njegovoj samovolji, a ona je često osvetnička.
Realno gledajući, Hrvati su mnogo više izgubili instaliranjem HSP-a u federalnu vladu nego da su izgubili sve načelnike u BiH. Više je štete počinilo HSP-ovo poslušničko glasanje za preraspodjele sredstava u federalnoj vladi nego što će svi načelnici Bošnjaci u srednjoj Bosni skrenuti sredstava za rasvjetu i kanalizaciju!
Žaliti se na narodnost legalno i legitimno izabranog načelnika je ispod svake razine političke komunikacije. Ukoliko se zaista želi popraviti kvalitet života u lokalnoj zajednici (spominje li to itko?) onda se reforma lokalnih zajednica mora provesti skupa s ustavnim reformama. Mnogo značajniji problem od narodnosti načelnika jeste i razarajući Zakon o pripadnosti prihoda koji kroz tri neekonomska mehanizma potpuno crpi ekonomsku moć općina u kojima žive Hrvati. Na ovom pitanju se nije mobilizirala „hrvatska sloga“!Ispostavilo se da je najveći problem Advan Akeljić, čovjek koji nije još ni sjeo na funkciju!
Na kraju, ako je to toliko važno, onda treba izaći s jasnim prijedlogom promjene administrativnih granica općina u središnjoj Bosni. Ukoliko Bošnjaci zaista žele sačuvati posljednje multitetničko područje u BiH onda će objeručke prihvatiti promjene općinskih granica. Ne košta ništa, a donosi mnogo.