Službeno to su Njemačka i Ruanda. No praktično, to je SR Njemačka. Zemlja koja u ovoj priči ima dvojak cilj.
Prvi je, zauzeti mjesto broj jedan svjetskog borca protiv zataškavanja genocida.
Drugo , ostvariti svoje geopolitičke interese na Balkanu dresurom Srba i Srpske i Srbije.
I sve bi to bilo i ok, čak i opravdano i razumljivo da uz rezoluciju i presudu o genocidu u Srebrenici koju je izglasao Haaški Talibanat ne stoje sljedeće činjenice:
Haaški talibnat nije donio niti jednu jedinu presudu za zločine mudžahedina pa tako ni za zločine Handžar divizije, mudžahedinske jedinice inspirirane čime?
Upravo njemačkim nacizmom.
Da dobro ste pročitali. Njemačka želi reći svijetu sljedeće:
Vidite kako smo mi super, ne samo da smo se suočili s Holokaustom nego i druge manje narode tjeramo da se suoče sa svakim mogućim genocidom pa i onim koji je presudio sud koji je zločinima pristupao rasistički, amnestirajući praktički sve do jedan ozbiljniji zločin koji su počinili sveti ratnici po Bosnama i Hercegovinama.
Situacija u kojoj imamo presudu za Srebrenicu, i to za genocid, a potom i rezoluciju za Srebrenicu, dok istovremeno pojam “Grabovica” ne postoji na njemačkom govornom području, tako i svjetskom, naprosto je gadljiva.
Zašto?
Zato što je Grabovica genocid, nad genocidima. Ne postoji genocidniji zločin na tlu Europe nakon WWII.
Ne postoji gori zločin na tlu Europe nakon WWII
I da počinili su ga pripadnici postrojbe inspirirani njemačkim nacizmom.
Za one koji ne znaju Handžar divizija bila je SS pukovnija pod direktnom palicom Hitlera, sačinjena od bosanskih muslimana.
Tek ih je 10 presuđeno u Italiji ostatak se 1945 tajnim kanalima prebacuje u Palestinu, tamo provode borbu protiv Izraela. Njihov duhovni vođa u Bosni 60 i neke objavljuje džihad protiv svih Židova na svijetu.
1991 su Hrvatskoj, dolaze preko Bosne u Sisak i tamo rade masovan zločin nad zarobljenim srpskim civilima. Zločin je potpuno prešućen u Hrvatskoj a Haaški Talibanat s njim se ne bavi. Već je to trebao biti znak domaćim političarima u BIH da ne potpisuju nikakvu suradnju s Handžar Tribunalom.
1993 su u Grabovici, samo se sad zovu “Crni Labudovi” i kažu kako su “građani grada Sarajeva, grada pod opsadom”. Iako su pod “Opsadom” do zuba naoružani pojavljuju se u Hercegovini, 120 km od Sarajeva i ulaze u kuće tamošnjih Hrvata. Točnije Hrvatica. Tamo vojno sposobnog muškarca nema. Sve žene, djeca i starci.
Nakon što su mjesec dana tamo isklanjali svoj džihad, jednu noć kreće genocid. Uz nacističke povike izmješane s islamističkim.
Jedina preživjela svjedokinja tog užasa, tog pakla na zemlji s kojim se ne može mjeriti niti jedan zločin rata u BIH nakon davanja iskaza u Mostaru počinila je samoubojstvo.Nije mogla živjeti s tim scenama.
A te scene su nabijanje ljudi na kolac, sječe glava, silovanje majki pred kćerkom, potom ritualno klanje kćerke. Razapinjanje djedova na križeve, potom čišćenje terena i bacanje tijela u rijeku uz naređenje ABIH generala da se nikome ne smije dopustiti prilaz.
Grabovica je genocid. Genocid počinjen dvije godine prije Srebrenice.
Da je Grabovica presuđena, onako kako je morala biti .- kao genocid Armije SDA/Al Qaede nad građanima BIH ne bi bilo presude za genocid u Srebrenici.
I tada bi Austrija i Njemačka izgubli svog partnera na terenu za maltretiranje Srba i Hrvata i sijanje trajnog razdora na Balkanu. Onog partnera kojem su 1878 ponudili ime Bošnjaci a oni odbili, odgovorivši da oni se samo Turcima zovu. Ime su tek prihvatili što mislite tko?
Fraturice. Naši dobri pastiri. Poslani ovdje kao inkvizitori. Sekta koja je oduvijek bila i ostala tu samo za sebe. Nikad za ovaj narod. Sekta koja rado gleda našu nacionalnu degradaciju iz statusa naroda i nacije u molitvenu zajednicu, moleći za dan kada će oni ponovno postati tzv. “redodržava” u zemlji begova i kmetova. Gdje je kmetu “ujak” sve. Onaj koji ide za Turčinom s torbom. Tamo gdje ovaj prođe mačem.
Njemačko predlaganje rezolucije o Srebrenici nije nikakav humanistički čin. Reperkusije njemačkog nacizma manifestirale su se u Grabovici dvije godine prije Srebrenice. Nije bilo odvajanja žena i djece i slanja istih u slobodu. Nije bilo šanse da netko preživi.
Jedan narod, na jednom prostoru uništen je u zločinu genocida.
Preživjela su tek dva brata Zadro, ne zato što su imali sreće nego su taj dan u to vrijeme bili u šumi. Inače bi i njih zaklali.
Njemački nacizam manifestirao se kroz oružje Handžar vojnika 1993 tako silovito, s takvim razmjerom u snazi ubojice i žrtve.
Nema goreg zločina na tlu Europe od WWII, niti će ga dugo biti. Da je počinjen u doba WWII bio bi među top 5 zločina na tlu Europe.
Eto upravo u tom ozračju, u kojem je Handžar Tribunal kazao da ga ne zanima taj genocid nad Hrvatima jerbo je počinjen od strane muslimana, u ozračju u kojem nema nikakve presude za za Grabovicu, u kojoj je njemačka ideologija iliti njen recidiv ubijao, upravo u tom ozračju prokleto odvratna Njemačka, odvratna domovina odvratnog Schmidta, predlaže rezoluciju o Srebrenici prijeteći da će privesti sve na tlu Njemačke koji genocid u Srebrenici budu negirali.
Pa majku vam nacističku, privedite g. Ivana Ivanjija, Židova koji tvrdi da ga vrijeđa kad netko zločin u Srebrenici naziva genocidom. Privedite tu preživjelu žrtvu Aushwitza ili tražite njegovo izručenje.
Budite do kraja to što jeste. Nitkovi svijeta.
Švabe.
A bilo bi više i nego poučno da se upravo ta nekakva s genocidom suočena Njemačka zauzela da priča o genocidu u Grabovici dođe do svake kuće Europe.
No tu priču nećete gledati. Jerbo je iz nama nepoznatih razloga Zapadu zločin kada ga čini Al Qaeda , ogrnuta u nazi odore, nešto što se ne propitkiva.
Fokus je na Srbima, balkanskim Rusima, i pokušaju da se Putina ponizi diplomatski, kad već nisi vojno. Kad si već žrtvovao još jednu glupu slavensku naciju za svoje geopolitičke ciljeve.
Šteta je što Bošnjaci to ne vide. Da su balkanski Ukrajinci, uz Hrvate naravno i da im Austrija i Njemačka nisu prijatelji nego nacije koje od nas čine baru posvađanih braće i sestara. Sve samo s ciljem da prošire svoj utjecaj na jug. I zauvijek odgode trenutak prosvijećenja svih naših naroda. Trenutak koji bi za njih bio koban.
Jer u onom zamišljenom trenutku kada i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i Slovenci shvaćaju, u kojem centru su zamišljene i režirane sve naše jame prošlog stoljeća u tom trenutku počinje kraj tog Reicha. Germanskog.
Reicha Trećeg.
Za kojeg samo naivni tvrde da ga nema.
To su oni isti kojima niti malo nije čudno da svi šefovi OHR-a dolaze s tog područja.
Nama čak i nije sporna Rezolucija o Srebrenici ali ne da ju predlažu oni koji su idejni tvorci Grabovice i ne dok se ne donese presuda o genocidu u Grabovici.
Bude li Hrvatska u UN-u samo digla ručicu, bez iti jedne riječi o Grabovici, naš narod treba se upitati ima li uopće domovinu i kako i s kim će dalje.
Pod uvjetom da taj narod još uvijek postoji.
Nekako nakon ovih izbora kad su mahom, preglasali tri milijuna Hrvata, zaboravili sve što je Milanović govorio i po partijskoj direktivi zaokružili troje novih DC poslušnika, čini nam se da tu naroda više nema. Da su ostali samo vjerski i partijski fanatici.
A fanatizam i narod, to u istu rečenicu ne ide.
IUrkov l poskok.info