U listopadu 91-e JNA je napala Ravno. To nije bio “naš rat” prema službenom stavu vrhovnika Izetbegovića vojnog zapovjednika Armije BIH i HOS-a, onog iz Dretelja o kojem se danas ne smije pisati. No kad je JNA za par mjeseci napala Sarajevo to odjednom jest bio naš rat. Što je time poručila SDA? Da Ravno nije nikada bio dio BIH ili da su oni urbana stranka koja reagira tek kad se napada austrougarska arhitektonska ostavština? Predsjednik Bakir opet, kaže danas da su šehidi hrabri zaustavili napade. Evo ne želimo biti zločesti, no nije li to priznanje g. Izetbegovića da Armija BIH od prvog dana borbe po njima, dakle od 2.svibnja 1992-e jest bila šehidska i monoetnička armija? I otkud sad ovaj stav kad se neki dan lijepo uslikao pred raspelom Isusa Krista na Kovačima, u čast svih palih kršćana u Armiji BIH i HVO-u Sarajevo?
Povodom manifestacije “Dani Kantona Sarajevo”, a u okviru obilježavanja Dana KS-a i 25. obljetnice bitke za obranu Predsjedništva RBiH, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, delegacije Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo položile su cvijeće na mezarju Kovači.
Izetbegović je danas poručio da je “2 svibnja jedan od najznačajnijih datuma u vremenu obrane BiH”. Kako je kazao, tog dana je agresor pokušao izvesti šok u odnosu na netom priznatu državu BiH.
“Da kidnapira predsjednika, zauzme zgradu Predsjedništva, zauzme zgradu zapovjedništva. Onda se dogodilo sve obratno. Faktički, toga dana su sarajevski hrabri momci šokirali agresora. Nakon tog šoka neprijatelj se više nije usudio izvesti planirane akcije spajanja Grbavice sa kasarnom Maršal Tito i zauzimanja RTV doma “, istakao je Izetbegović.
On smatra da bi tijek rata bio drugačiji da su agresori uspjeli u svojim namjerama 2. svibnja.
Da je 2 svibnja jedan od najznačajnijih, najbitnijih datuma u obrani od rata u BiH smatra i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Muharem Fišo.
“Dan kada je odbranjeno Predsjedništvo, dan kada je agresorska vojska Jugoslavije napala zgradu Predsjedništva, pošte, sve bitne objekte pokušavajući uveže svoje jedinice sa kasarnom Maršal Tito”, pojasnio je Fišo.
Mišljenja je da 2 svibanj pokazuje hrabrost, odanost, volju i herojstvo branitelja Sarajeva. Fišo je naglasio da položaj branitelja danas nije onakav kakav bi trebao biti.
“Obezbijedili su slobodu ali nisi obezbijedili pravo na rad. Pravo na rad demobilisanim borcima mora osigurati država, to oni ne mogu sami. Oni su izvojevali slobodu, budućnost omladini, međutim, država se nije odužila”, poručio je Fišo.
Među danas prisutnima na Kovačima bila je i Senija Žiško koja je 1994. godine izgubila brata.
“Iza njega je ostalo troje djece, danas su odrasle osobe”, ispričala je Žiško.
Smatra da žrtva njenog brata i ostalih šehida nije bila uzaludna.
“Da nije bilo branitelja, šehida naših, danas mi ne bi postojali, ne bi stajali ovdje, na ovom mjestu”, dodala je Žiško.
Izaslanstva su cvijeće danas položile i na spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, a položit će i na groblju “Lav” kao i mezarju “Stadion”.
U okviru manifestacije “Dani Kantona Sarajevo” večeras će biti upriličena projekcija filma “Neočekivana šetnja”.
Podsjetimo, specijalne jedinice tadašnje Jugoslavenske narodne armije uz pomoć brojnih paravojnih srpskih postrojbi, 2. svibnja 1992. godine, u koordiniranoj i dobro osmišljenoj vojnoj akciji pokušali su zauzeti zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine u centru Sarajeva. Glavna borba vođena je na Skenderiji, oko 150 metara od zgrade državnog Predsjedništva.
Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, no tog dana počela je opsada koja je naočigled cijelog svijeta trajala 1.460 dana, tijekom koje su građani Sarajeva ubijani minobacakim granatama, snajperskim hicima, protuavionskim naoružanjem …, ali su, isto tako, mučeni i iznurivani prekidima u opskrbi vodom , električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani … No, upornost da se grad obrani i želja za preživljavanjem su, ipak, pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora na BiH.