Obucimo Kolindu i Acu

Vi koji ste mojih godina, sjećate se onih likova koji se iz novina izrezuju. Pa im se izrezuju i haljine i pantole. Večernja haljina, pantole za u kupnju, cipele za u grad… Pa se to doda mršavoj seki, onoj čiji je crtež izrezan, pokrije joj se bikini, noge, guza, grudi u grudnjaku (a kako bi drukčije), pa je se tako spremi za važan događaj poput džogiranja ili šetnje.
 
______________ piše : Veselin Gatalo l pogled.ba 
Bilo je i muških izrezanih likova, i njih bi odijevali. Kao Kena ili Barbiku kasnije. Sve curice, sada stare kebare, a i poneki nježniji muškarac, to su izrezivali i kombinirali odjeću. Meni se to učinilo zabavnim, ali se nisam ozbiljno laćao toga. Vrag će ga znati, da jesam, možda bih postao kakav modni stilist ili nešto još gore.
Političari su danas, da se ne lažemo, reality zvijezde našeg neba. Baš poput Krisa Golubovića ili one vrckaste braće, poput Ave Karabatić ili Mace Diskrecije. Pratimo političare kako zimuju, ljetuju, šopinguju, školaju se, bave se tenisom, golfom, nekretninama. Recimo, predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarević, sjajno bi odgovarala modelu. Odjenimo Kolindu! Plišani kaputić sa staklenim cipelicama. Ili kožne čizmice s bijelim obrubom i crveni kaputić. Kolinda bi bila u monokiniju, s urednom frizuricom i na njoj bi bio osmijeh kao da vidi Joea Bidena. Imala bi i kimono za džiju–džicu. I onu kapicu poput prekrivača za dimnjak, za faks. Imala bi i svoj crveni sportski autić i svašta nešto. Ti jarca, ja mislim da bi i malo i veliko izrezivalo i odijevalo Kolindu.
Mogla bi se izrezati i lutka Aleksandra Vučića, premijera Srbije. Aca na poligrafu. Aca drži govor. Aca spava. Aca sastavlja prste i plačno gleda. Svašta bi se moglo. Imao bi sivo i crno odijelo, i kaput za snijeg. Imao bi i više naočala. Njegov plačni lik bi se sjajno snašao u raznim ambijentima. S arapskim, američkim, njemačkim i albanskim prijateljima. Imao bi i puno cipela…
Bakir Izetbegović i njegova lutka sjajno bi se snašli u sarajevskom džematu i u lokalnim novinama. Mogao bi imati šlafrok i aladinke papuče. Ili onu plahtu za hadžiluk u Mekku. Sultansko odijelo i veeeeliki turban. Mogao bi nositi šalvare. Imati više pari čupavih obrva za skidanje. Moglo bi se uslikati lokacija u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Jordanu… Bakir pred Rijadom, recimo. Bakir uzima abdest. Bakir kamenuje šejtana. Šejtan će ga znati kako se prije neki poduzetni Sarajlija nije toga sjetio.
Ili, evo, mi Mostarci. Imamo gradonačelnika Ljubu Bešlića, ponos i diku našu. Ljubo u Jump – Jumpu s nekim čudnim svatima i još čudnijom retorikom. Ljubo na mjestu suvozača. Ljubo priča o mostu koji spaja ljude i narode, civilizacije i kulture. Ljubo obećava sportsku dvoranu, sve su to situacije u kojima bi Ljubo mogao biti. Ne možemo ga smjestiti u situaciju u kojoj rješava probleme grada, ali može se što se može. Ili savjetnica Radmila Komadina. Mogla bi imati više besprijekornih frizura da ih obnaša. Ili Radmila potpisuje što ne bi ni lud potpisao. Ili pročelnik Božo Ćorić u kompletiću za tenis i sa setom zalizanih frizura.
Eto. Ako imate svoje novine, slobodno iskoristite ideju. Slobodno, ne ustručavajte se. Nema veze što sam se ja prije sjetio.