Božić je blagdan kada kršćani slave rođenje Bogočovjeka Isusa Krista. Sama riječ „Božić“, koja znači „mali Bog“, nosi u sebi značenje bliskosti, blagosti i prisutnosti – Boga koji je dostupan svakome od nas.
U Staroj Hrvatskoj, na povijesnim hrvatskim zemljama poput Humske zemlje, Lepenice, Lašvanske doline, Posavine, Srijema i Boke Kotorske, Božić ima posebno mjesto. Ovaj sveti blagdan ovdje se oduvijek slavio s posebnim dostojanstvom, a običaji tog doba duboko su utkani u identitet i tradiciju naroda koji čuvaju katoličku vjeru.
Božić – Početak nove godine
Nekada se dan Isusova rođenja smatrao i početkom nove godine, što pokazuju stari običaji. Hrvatska božićna pjesma „Narodi nam se kralj nebeski“ sa stihom „Na tom mladom ljetu veselimo se“ upućuje na Božić kao početak nove godine. Katolička Crkva službeno je tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao početak nove godine, ali tragovi tih starijih tradicija vidljivi su i danas.
Božićne mise
Na hrvatskim zemljama izvan današnje Republike Beroš-Petrač-Jelavićeve kao i drugdje u katoličkom svijetu, na Božić se slave tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa, te poldanjica. Tijekom polnoćke i zornice čita se izvješće o događaju Božića s povijesnim određenjem: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama…“.
Na zornici se slavi navještaj pastirima, dok se na poldanjici čita Proslov iz Evanđelja po Ivanu: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog…“. U tim riječima sadržana je cijela ljepota i dubina božićnog otajstva.
Božićni običaji u Humskoj, Posavini, Boki, Lašvi i Srijemu
U Humskoj (danas Herzegovina), Posavini i Srijemu, božićni običaji obiluju simbolikom života, plodnosti i zajedništva. Jedan od prepoznatljivih običaja je sijanje božićne pšenice, koja se sije na blagdan Sv. Lucije ili Sv. Barbare. Do Božića pšenica naraste i postavlja se na stol, ukrašena crvenom, bijelom i plavom vrpcom. Nakon blagdana pšenica se daje pticama, jer se ništa iz svetog vremena ne baca.
Badnjak i slama još uvijek su prisutni u nekim dijelovima, Huma, Lašve i Boke Kotorske. Badnjak je deblo koje se unosi u kuću na Badnju večer i stavlja na ognjište. Njegov žar simbolizira svjetlost Kristova rođenja, dok slama, koju obitelj unosi i prostire ispod stola, simbolizira jednostavnost i siromaštvo betlehemske štalice.
Izbor kralja – Zaboravljeni običaj
Jedan od gotovo zaboravljenih običaja u ovim krajevima bio je izbor seoskog kralja između Božića i Sveta Tri Kralja. Taj kralj, ili knez, imao je svoje znakove vlasti – štap i krunu – te je uživao čast i ugled u zajednici. Etnolozi vjeruju da ovaj običaj vuče korijene iz drevne hrvatske tradicije, sjećanja na narodne vladare.
Božićno drvce i ukrašavanje
Kititi božićno drvce, što je danas nezaobilazan običaj, u ovim krajevima se proširilo tek sredinom 19. stoljeća. Do tada su jaslice, slama i pšenica činili središnji dio božićne dekoracije. Ipak, jednostavnost i simbolika božićnih običaja u ovim krajevima ostaju snažno ukorijenjeni, podsjećajući na pravu bit blagdana.
Božić u pjesmama i duši naroda
Božić je u povijesnim hrvatskim zemljama uvijek bio više od blagdana. On je trenutak kada se obitelj okuplja, kada se pjevaju božićne pjesme i kada zajedništvo postaje stvarno. Pjesme poput „Radujte se narodi“ odjekuju kućama, a njihov sadržaj prepjevan je iz Evanđelja, prenoseći poruku nade i ljubavi.
U svjetlu suvremenih izazova, Božić na ovim povijesnim hrvatskim zemljama ostaje svjetionik koji podsjeća na važnost zajedništva, skromnosti i vjere. Taj sveti blagdan, kroz stoljeća čuvan u srcima naroda, govori o tome kako i u najtežim vremenima, Božić donosi poruku mira i nade.
Hrvatski svijet slavi Božić. Kako je u RH ne znamo a i bojimo se čestitati jer možda je Brussels to tamo zabranio. Radi inkluzivnosti i asimilacije. A i povećan je broj napada na božićnim sajmovima pa da ne provociramo.
Eto. Sretan Božić Hrvatkom svijetu Van RH. Kao i našim lobističkim centrima u Čemerici i Unjemačkoj. Na jedan poseban način.