Published On: Ned, pro 6th, 2015

Što nam to točno donosi novi Izborni zakon, prvi koji bi mogao biti izglasan u Parlamentu BIH?

Prema pisanju Slobodne Bosne, interparlamentarna Komisija Parlamenta BiH napravila je značajan pomak i pronašla općeprihvatljiva rješenja kojima bi se eliminirale makar najkrupnije manjkavosti izbornog procesa.Svi se slažu u ocjeni da u BiH postoji previše političkih stranaka, da je stranačka scena pretjerano usitnjena i da se gubi previše vremena kod formiranja parlamentarne većine i izvršne vlasti nakon izbora.
Taj se problem može riješiti na jednostavan način – povećanjem izbornog cenzusa s 3 na 5 posto, ali BiH je suviše složena za primjenu tako jednostavnih rješenja. U slučaju da se izborni census poveća s 3 na 5 posto, sasvim je izvjesno da bošnjačke i hrvatske stranke u Republici Srpskoj i srpske stranke u Federaciji BiH ne bi prešle izborni prag, i da bi u tom slučaju Narodna skupština RS-a bila jednonacionalna dok bi na drugoj strani federalni Parlament bio dvonacionalan.

Izlaz bi možda mogao biti u različitoj primjeni cenzusa za različite razine vlasti: npr. da se cenzus od 5 posto primjenjuje za županijsku i državnu razinu a cenzus od 3 posto za dva entitetska parlamenta. Ako se prihvati ovo ”stepenasto” rješenje, procjenjuje se da bi se ukupan broj parlamentarnih stranaka u BiH smanjio za skoro 50 posto! To bi, na drugoj strani, primoralo male stranke da se udruže s političkim srodnicima jer samostalne naprosto ne mogu preživjeti.
Sve velike stranke suglasne su s podizanjem izbornog praga s 3 na 5 posto, zbog glasova koji bi se ”prelili” u njihovu korist. Na taj način velike stranke postaju još veće, dok male gube razlog vlastitog postojanja. S obzirom na preveliku usitnjenost stranačke scene u BiH, u opticaju je ideja da se izborni prag poveća na čak 8 posto, no prihvaćena je nešto blaža varijanta s izbornim pragom od 5 posto, što je izborni prag u većini europskih država.
Nakon svakih parlamentarnih izbora javnost se zgražava zbog rasprostranjene kupovine izbornih mandata (slučaj dva papka), no činjenica je da je ta politička ”pijaca” ozakonjena i da se odvija u skladu s važećim Izbornim zakonom BiH.
Zakonom je, naime, propisano da izborni mandat pripada izabranom zastupniku i svaki od izabranih zastupnika može, ako želi, posve legalno nakon izbora promijeniti stranački dres i nastupati u drugom timu. Ta se praksa može dokinuti na vrlo jednostavan način: da se zakonom propiše da izborni mandat pripada stranci a ne izabranom zastupniku. Istina, takvo rješenja nije baš u skladu s europskim demokratskim standardima, ali je naprosto nužno kako bi se eliminirala politička korupcija i sačuvao moralni dignitet zakonodavne vlasti. Svi koji smatraju da im je stranački okvir ”tijesan” i da guši politički pluralizam mogu se nesmetano kandidirati kao neovisni kandidati i s tako osvojenim mandatom mogu raditi što im je volja.
Možda i najkrupnija promjena koju će ponuditi novi Izborni zakon odnosi se na ukidanje tzv. otvorene izborne liste, koja je građanima davala pravo da putem preferencijalnog glasovanja određuju konačni poredak izabranih zastupnika. Taj model je neusporedivo demokratskiji od modela zatvorenih listi koji se predlaže u novom Zakonu, no u isto vrijeme otvorene liste donose i krupne deformacije koje je kasnije, nakon izbora, nemoguće eliminirati. Svaka stranka, manje-više, vodi računa da na izbornim listama bude jednak broj muškaraca i žena, ali sustavom preferencijalnog glasanja ta se proporcija uvijek poremeti i, na koncu, u svim parlamentima dominiraju muškarci. Slično se događa i s nacionalnom strukturom izabranih zastupnika, što je puno veći problem u Federaciji BiH budući da sva tri konstitutivna naroda imaju podjednak broj izaslanika u Domu naroda.
Sustav ”zatvorene” liste umnogome bi ubrzao brojanje glasova nakon izbora: prvi izborni rezultati bili bi poznati tri-četiri sata nakon zatvaranja izbornih mjesta i ne bi trebale tri-četiri tjedna, kao do sada, da se utvrdi izborni pobjednik. Očekivano, najveće nedoumice ostaju oko načina izbora tri člana Predsjedništva BiH.

Europski sud za ljudska prava još prije pet godina utvrdio je da je dosadašnji izbor diskriminirajući prema nacionalnim manjinama (tužba Sejdića i Fincija) no vlasti u BiH ni u proteklom a ni u aktualnom sazivu nisu uspjele pronaći općeprihvatljivu formulu. U igri je čak pet modela, uključujući i asimetrično rješenje po kojem bi RS birala izravno jednog a Federacija BiH indirektno dva člana Predsjedništva BiH.
Rješenje ovog problema ne može se odgađati unedogled, pored ostalog i zbog toga što nikakve promjene Izbornog zakona nisu moguće dok se ne dogovori sve, uključujući i izbor tri člana Predsjedništva BiH na čemu, osim Suda u Strasbourgu, insistira i HDZ BiH, očekujući da se zakonom spriječi ponavljanje ”slučaja Komšić”.
Novim Izbornim zakonom predviđeno je spajanje lokalnih i parlamentarnih izbora, no još nije utvrđeno hoće li se ta odredba primjenjivati od 2016. godine, kada bi se trebali održati lokalni, ili 2018. godine, kada će se održati parlamentarni izbori.
Spajanjem lokalnih i parlamentarnih izbora ostvarila bi se proračunska ušteda od oko 20 milijuna KM, ne računajući golemu uštedu vremena i energije koja se svake dvije godine ”rasipa” u predizbornim kampanjama.
Najveći dio navedenih manjkavosti ”programiran” je u važećem Izbornom zakonu BiH.  Sredinom godine, posebna komisija oba doma Parlamenta BiH prihvatila krupnog zadatka da do sredine prosinca ove godine izradi potpuno novi Izborni zakon usklađen s europskim demokratskim standardima i prilagođen realnim okolnostima u BiH.

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare