Mediji na njemačkom jeziku pišu o zločinima u Bosni i Hercegovini koji se ne smiju zaboraviti, navodeći ulogu koju u tome imaju pisci poput Saše Stanišića, Anne Baar i Marka Dinića. Osvrću se i na Valentina Inzka.
U intervjuu za austrijski Standard visoki predstavnik Valentin Inzko govorio je o video konferencji UN-a na kojoj su sudjelovali i predsjednici SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović.
“Rusija je kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a pozvala na ovaj neformalni virtualni susret, želeći dati priiku prije svega Dodiku i Čoviću da prezentiraju svoje suprotne stavove u odnosu na moj izvještaj od 5. studenog”, rekao je Inzko pojašnjavajući da je predsjednik SDA Bakir Izetbegović odbio da sudjeluje na sastanku, kritizirajući što su pozvani predstavnici tri najveće stranke a ne članovi Predsjedništva.
On je dodao da na početku nije bilo predviđeno da on sudjeluje na konferencji ali da je to učinio na želju europskih država – članica Vijeća sigurnosti.
Na pitanje novinarke Standarda da prokomentira Dodikov napad na njega, Inzko je rekao:
”Dodik je govorio 30 minuta, možda i duże. Mene i bivšeg visokog predstavnika lorda Paddyja Ashdowna je nazvao kriminalcima. Sve članice Vijeća sigurnosti kritizirale su glorificiranje ratnih zločinaca, poput spomen-ploče ratnom zločincu Radovanu Karadžiću na Palama. Dodik je predložio da je zajednički uklonimo. Meni ne pada na pamet da uklanjam ploču u čast na doživotnu robiju osuđenog ratnog zločinca Karadžića. Najprije mora biti promijenjen odgovarajući zakon ili uredba a onda i uklonjena odnosno zamijenjena ploča. To bi trebao uraditi onaj koji je tu ploču poručio, postavio i svečano otkrio, a to je bio Milorad Dodik.”
Inzko je na pitanje, kakve su bile posljedice ovog neformalnog skupa, odgovorio da još nikada u posljednjih 11 godina nije doživio da su se zemlje tako solidarisale sa njim, posebno SAD i Njemačka.
Izaslanstvo Belgije je potakla donošenje zakona kojim bi se sankcioniralo negiranje ratnih zločina poput genocida. Inzko je istaknuo da je članovima Vijeća sigurnosti na konferenciji UN-a jasno stavljeno do znanja, što se događa na terenu u BiH.
“Lokalni političari dobili su mogućnost da razmotre Zakon u vezi sa negiranjem genocida, a onda će uslijediti naredni koraci. Isto važi i za slučaj da se ne ukłoni ploča u čast Radovana Karadžića. Postavio sam rok od šest mjeseci da se ona ukloni. Sljedeći cilj je zabrana putovanja za Dodika u zemlje EU”, rekao je Inzko.
Na konstataciju novinarke da se Rusija sve više stavlja na stranu Dodika i pitanje kakvu poziciju ima Srbija, Inzko odgovara:
”Rusija želi da se ukine funkcija visokog predstavnika i time je sa Dodikom na istoj liniji. A Srbija se do sada u govorima uvijek pozivala na Daytonski sporazum i poštovala činjenično stanje”, rekao je Inzko u intervjuu za list Standard.
“Dodjelom Nobelove nagrade za književnost 2019. godine pokrenute su užasne rane i sjećanja. Peter Handke je neoborivim dokazima optužen za ignoriranje ili umanjivanje srpskih zločina”, piše njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung.
”Nekoliko dana kasnije, prije nego što su razjarene Majke Srebrenice krenule na prosvjede u Štokholm, pisac Saša Stanišić, porijeklom iż BiH, u svom govoru u povodu dodjele nagrade za najbolju knjigu Njemačke rekao je:
‘Imao sam sreću uteći od onoga što Peter Handke u svojim tekstovima ne opisuje’.
Ova potresna replika odnosila se na izjavu Jana Wagnera, nositelja Büchnerove nagrade 2017. I ona se sastojala iż jedne rečenica u šest redova, pretvorene u stihove. Njen naslov u kombinaciji sa grobljima, na koje se autor poziva u prvom stihu, odaje beskrajnu patnju tijekom blokadę Sarajeva”, navodi FAZ.
Njemački list podsjeća kako su Karadžićevi Srbi napadali grad sa okolnih brda, granatama i snajperima, kao i da je 11.000 ljudi ubijeno, jedan dio njih u dva masakra na Markalama.
Piše i kako su napadači gađali i vojnike UN-a, uzimali ih kao taoce. Grad je bio snabdijevan zahvaljujući vazdušnom mostu a njemački teretni zrakoplovi Transall morali su aterirati u strmom letu, kako bi izbjegli da budu pogođeni.
No ime Sarajeva u pjesmi Jana Wagnera predstavljalo je sve druge gradove koji su stradali, pa i Novi Grad (Bosanski Novi), Tuzlu, a prije svega Srebrenicu.
FAZ ukazuje i kako su po brdima i poljima Sarajeva i Srebrenice nikla groblja sa destinama tisuća nišana i nadgrobnih spomenika.
Navodi kako se Jan Wagner veže za tu mirnu, sveprisutnu sliku i aranžira košnice sa pčelama između bijelih, muslimanskih nišana. Svakom pčelaru je jasno što je pisac htio da kaže. U pjesmi se pojavljuju pčelinja društva, ti “narodi sa desetinama tisuća pčela u svakoj košnici, jedni pored drugih, bez da itko ikome smeta, kao simboli pulsirajućeg života, koegzistencije i marlljivosti – a nasuprot njih stoje ratna događanja između različitih etničkih grupa u BiH.. Tamo, gdje su se ljudi donedavno borili, ubijali i sahranjivali, vratio se novi život.”
Iż perspektive pčela, koje se u radijusu od 3 km, natovarene nektarom i peludom, u strmom letu poput aviona u okviru vazdušnog mosta, vraćaju u svoje košnice, ogromna polja sa nišanima izgledaju ‘sićušno mrtva’, nastavlja se pjesničkim jezikom u članku FAZ-a.
“Ispod nišana na obroncima Sarajeva i Srebrenice su sinovi i muževi, kojima dolaze da ih oplakuju njihove majke i žene. Prije svega one, a posebno glasno izaslanstvo majki, koje je otišlo u Štokholm da prosvjeduje zbog dodjele Nobelove nagrade Handkeu, ne dopuštaju da nad ratnim zločinima, na kojima se sada nalaze košnice pčela, olako poraste trava zaborava. Sada su im se pridružili i pjesnici.
Jan Wagner diskretno podsjeća na strašne zločine usred Europe, koji ne smiju biti zaboravljeni. Uz njega je generacija koja je izrasla iz nekadašnjih strana u sukobu: generacija pisaca na njemačkom jeziku poput Anne Baar, Marka Dinića i Saše Stanišića – marljivih pčelica, koje poput onih u Sarajevu, održavaju sjećanje na ratove u bivšoj Jugoslaviji.
Oni nam daju onaj med literature, koji je najavio Hugo von Hoffmannsthal u svojoj Baladi o životu”, piše FAZ u članku pod nazivom “Narodi koji znaju kako se živi zajedno”.
wpDiscuz
