NAMAMLJENI ŽIVKO: Kad iskoristiš prvu priliku postaneš predsjednik, nakon druge završiš u zatvoru

Kažu kako prilika stvara lopova. Zakon o pomilovanjima bila je prilika, druga prilika za Živka. Kad je „ Neću izdat ja“ iskoristio prvu, pristavši biti Lagumdžijina marioneta i sredstvo majorizacije svojih sunarodnjaka, u zamjenu za titulu predsjednika, Živko je „prešao rubikon“.  Dok je uživao u tituli predsjednika okružen savjetnicima, vozikao se u skupoj limuzini, u pratnji policijskih limuzina SIPA-e s rotaljkama, pojavljivao u medijima, Živku se ukazala druga prilika. Strašan je to afrodizijak- biti predsjednik, a još strašniji imati brdo para.
Zakon o pomilovanjima, koji predsjedniku F BiH daje diskretno pravo pomilovati osuđenika, bila je izvrsna -druga prilika, za Živka. Zamislite, sudovi presude, nepravosnažno, pa pravosnažno, a  ja onda dijelim pravdu. Ja vrhovni i konačni arbitar! Smanjujem kaznu, umjesto zatvorske izričem uvjetnu, umjesto uvjetne, oslobađajuću, kakvu hoću. Mogu izravnom pogodbom, ili preko savjetnika-posrednika. Pravda u povjerenju! Ako nemaš koliko pravda košta, možemo i spustiti cijenu. Kako platiš, tako te i pomilujem. A je li to zakonito ? Je li moralno- prodavati pomilovanja? Pomisliš li kako se osjeća obitelj ubijenog, čijeg si dželata pomilovao- za novac.
________piše:  Milan Šutalo l  poskok.info
Kad pristaneš biti predsjednik, kršenjem zakona i ustava, pučem, kako, konzumirajući diktaturu, možeš držati do zakona i ustava? To je paradoks. Pa tko se još od svjetskih diktatora držao zakona i ustava? Kad pljuneš po odluci vlastitih sunarodnjaka i prihvatiš ulogu marionete  i sredstva političkog podjarmljivanja svog naroda- onda možeš sve. Kad si to napravio, zašto bi se pitao je li moralno prodavati pomilovanja?
Da nije bio glupo-pohlepan Budimir se mogao još dvije godine kočoperiti na mjestu predsjednika Federacije. Putovati svijetom. Nakon Južne Koreje i SAD-a, skoknuti na tjedan dva do Australije, Kanade, odvesti gospođu u shoping u Dubai, sve „po Ustavu i zakonu, i u interesu svih građana i naroda Federacije BiH“. I pride uživati u ulozi predsjednika stranke, čije ime zvuči moćno, poput Erdoganove stranke Pravde i razvoja. Imati dopredsjednike Spppp, koji će ga slušati i nekoliko stotina članova koji će mu pljeskati, sakrivati ga od  prezrenih pogleda vlastitog naroda. Mogao je uživati u iluziji o vlastitoj veličini i omiljenosti u narodu. Biti, skoro pao kao „drug Tito“- I on je bio diktator- a omiljen.
Omamljen zakonskom osnovom za izricanje pomilovanja i ustavnim odredbama o nesmjenjivosti, Budimir je, vjerojatno, bio uvjeren, da mu ne može nitko ništa u zgrtanja novca. I vjerojatno, pravio računicu koliko bi do kraja mandata mogao iznositi novčani ekvivalent udijeljene pravde u povjerenju.
Previdio je, međutim Živko, da objava informacija u medijima o velikom broju pomilovanja, a bilo ih je blizu sto još  prošle godine, može i mora biti signal za OSA-u i SIPA-u da ga počnu uhoditi, snimati njegove telefonske razgovore, pratiti trag novca. Omamljen zgrtanjem para, Živko nije uočio još nekoliko važnih detalja. Da su OSA i SIPA, agencije u sastavu Ministarstva sigurnosti BiH,na čijem je čelu Fahrudin Radončić, jedan od čelnika nove parlamentarne većine, kojoj se Živko nije želio skloniti s puta u rekonstrukciji vlasti. Iz nekoliko Radončićevih posjeta i iskazivanja podrške i biskosti s glavnim tužiteljem BiH Goranom Salihovićem i direktorom SIPA-e Goranom Zubcem, Budimir nije ništa shvatio, vjerojatno okupiran dogovaranjem deal-ova o pomilovanjima.
Nije primjetio da ga oni ( Agencija za istrage i zaštitu- SIPA) što ga štite i istražuju. I da bi ga mogli umjesto, recimo na sastanak kod partnera Sulje, ispratiti u pritvor, s lisicama na rukama.
Da mu pohlepa nije dodatno pomutila um i da je odolio drugoj prilici, Budimir se mogao kočoperiti s mjesta predsjednika F BiH još bar dvije godine; uživati u enormnoj plaći i svim beneficijama, vozati se u luksuznom džipu, davati intervjue, “naslikavati se”, politički nadmudrivati s Čovićem i Lagumdžijom,.. Time bi mogao kompenzirati neugodnosti  primjedbi kako je izdajnik vlastitog naroda, nezakoniti, nelegitimni, nametnuti,… predsjednik.
No, čime kompenzirati da si sve to, i uz to još i osumnjičeni lopov, koji sjedi iza rešetaka. I koji će, ako se optužbe na sudu dokažu i pravosnažno potvrde, ostati u zatvoru, a uzeti novac morati vratiti?
Šta će (mu) onda ostati?