Nakon pet godina otpora saudijskoj agresiji, jemenski borci su na pragu pobjede

Kampanja protiv Saudijaca je počela prošlog tjedna, kada su jemenske snage  preuzele odgovornost za raketne udare na Saudijsku Arabiju, koje je njihov glasnogovornik opisao kao “najveću vojnu operaciju” ikad izvedenu kao odgovor na “agresiju saudijske koalicije”. Brigadni general Yahya Sari dao je izjavu nakon napada balističkim raketama na saudijsku prijestolnicu Rijad i grad Jizan na jugu zemlje.

Reuters je citirao saudijske državne medije i navodi da su sustavi protuzračne obrane presreli dvije rakete, što je rezultiralo “rasipanjem krhotina po nekim stambenim područjima”. Međutim, suprotno tvrdnjama glasnogovornika saudijskih snaga Turkija Al-Malkija, general Yahya Sari je rekao da su bespilotne letjelice Sammad-3 i balističke rakete kratkog dometa Zulfiqar pogodile označene ciljeve u saudijskoj prijestolnici.

Sari je dodao da su jemenska vojska i savezničke Huti snage koristile bespilotne letjelice Qasef-2K i lansirale balističke rakete kratkog dometa Badr za napad na ekonomske i vojne objekte u saudijskim pograničnim gradovima i područjima Jizan, Najran i Asir. Povijesno su ta područja bila dio Jemena.

Napadi predstavljaju prvi veliki napad na vehabijsko kraljevstvo od napada u rujnu na naftne objekte kompanije Saudi Aramco. U četvrtak je vođa pokreta Hoti, Sayyed Abdulmalik Al-Huti, obećao da će koalicija pod vodstvom Saudijske Arabije “biti svjedok novih vojnih sposobnosti koje ranije nisu viđene”. General Sarije rekao da će više informacija o operaciji biti objavljeno u narednim danima.

Potom je vođa nacionalnog pregovaračkog izaslanstva vlade Hutija, Mohammed Abdulsalam, potvrdio „da jemenskim snagama ne preostaje ništa drugo nego da odgovori na kontinuiranu saudijsku agresiju i tako obrani dostojanstvo nacije“. Njegova je primjedba uslijedila nakon što je izaslanik UN-a za Jemen Martin Griffiths rekao da je “ozbiljno ogorčen i razočaran napadima odmazde na Saudijsku Arabiju”.

Ova je izjava potaknula kritike koje su došle od veleposlanika jemenske vlade pokreta Ansarullah u Huti boraca u Teheranu, Ibrahima Mohamada al-Dailamija, koji je na Twitteru objavio: „Kao i prije, izaslanik Ujedinjenih naroda ima običaj usvajati dvostruke standarde s kojima osuđuje žrtve i amnestira agresora, čime obrće stvarnost.“.

Odmah nakon ovih napada, saudijska koalicija je provela žestoke zračne udare na jemensku prijestolnicu Sanu, koja je od 2014. pod nadzorom Huti boraca. Kasnije objavljene snimke na društvenim mrežama još jednom su pokazale sve strahote ovih neselektivnih bombardiranja.

Ali to nije zaustavio ofenzivu Huti boraca, koji su 4. travnja napali više utvrđenih položaja saudijske vojske u Jizanu i Narjana u na jugu zemlje, dok su, pod zaštitom novih sustava protuzračne obrane nastavili napredovati u pokrajini Al-Yawf i prema gradu Maribu i velikim naftnim poljima u tom području, koja su jučer prvi put bila na dometu višecijevnih raketnih sustava i topništva jemenskih snaga.

Dok traje ofenziva na Marib, jemenske snage Saudijce prisiljavaju da se fokusiraju na obranu vlastitog teritorija. Naime, Huti su pokrenuli ograničenu kopnenu operaciju u južnom Najranu, u pustinji AK-Ajashir, uz graniCU SA Saudijskom Arabijom, gdje su zauzeli položaje Al-Shakiri i ogromna pustinjska područja. Huti napadaju Najran u Saudijskoj Arabiji iz svog planinskog uporišta, sjeverne jemenske provincije Saada. Zapravo su od početka rata Huti

dominirali su granicom sa Saudijskom Arabijom. Saudijska koalicija je učinila je bezbroj pokušaja da osigura granicu, ali su rezultirali s ograničenim uspjehom.

Ali sada jemenske snage napreduju i u pokrajini Al-Yawf, istočno od Sane, a stigle su i na manje nod 10 kilometara od Mariba i pod vatrenom kontrolom drže obližnja naftna polja, koja će, ako steknu nadzor nad njima i Maribom, prisiliti Rijad da razmisli o daljnjoj agresiji i konačno na pregovore u kojima će pristati na kompromis s vladom koju vodi „proiranski“ pokret Ansarullah. Iz pokreta su poručili da je Saudijska Arabija, nakon pet godina rata, na rubu poraza, a pad naftnih polja i grada Mariba bi bio više nego jasan znak vojne pobjede jemenskih boraca, koji su pet godina odolijevali napadima najskuplje arapske ratne mašinerije i na kraju promijenili ravnotežu snaga u svoju korist.

Ali tih pet godina nametnute agresije je opustošio Jemen, ostavivši zemlju na rubu humanitarne katastrofe u kojoj 18 milijuna ljudi treba pomoć, što je stvorilo najveću krizu gladi i bolesti na svijetu. Usprkos svemu, saudijska koalicija nakon pet godina definitivni nije uspjela ostvariti vojne ciljeve i njen kolaps će biti predznak konačne pobjede jemenskog otpora.

RAVNOTEŽA SNAGA SE PROMIJENILA

Veliki vojni zastoj dogodio se u ljeto 2015. godine. Obzirom na tadašnje vojne kapacitete, snage pokreta Ansarallah su sigurno pretjerale zauzimanjem Adena, tako da njegov gubitak nije bio iznenađenje. No nakon toga, saudijska koalicija više nigdje nije uspjela pobijediti snage otpora.

Korijen ovog neuspjeha nalazi se neuspjehu procesa tranzicije na Arapskom poluotoku iz 2011. S tim se procesom  saudijski režim nadao da će svrgnuti narodne snage koje su dovele bivši režim u slijepu ulicu i podijelile nacionalnu vojsku i državne snage. Ali narodne snage su predstavljale većinu jemenskog stanovništva. Ostatak su bila južna sunitska plemena i istočna područja Jemena u kojima su se lokalne vođe prislonile ili saudijskoj koaliciji, a plemenske i vođe lokalnih milicija ruralnih područja su stupili u savez s Al-Qaidom, neki kasnije s Islamskom državom.

„Arapsko proljeće“ nije bilo dovoljno dosljedno da poništi stvarnu ravnotežu snaga i 2014. godine je ta ravnoteža ponovno potvrđena preuzimanjem vlasti od strane Ansarallaha i patriotske frakcije Općeg narodnog kongresa. Ova se ravnoteža ne može poništiti čisto unutarnjim manevrima.

Tako su Saudijci, uz potporu Washingtona, odlučili pokrenuti vojnu akciju, vjerujući da će skupa vojna oprema, kojom raspolažu, biti dovoljna da promijeni političke procese. To se nije dogodilo jer se jemenske snage bore za neovisnost Jemena i mogućnost društvenog napretka stanovništva. Agresorski vojnici i njihovi lokalni pomagači bore se za novac i strane vlade i logično je da jemenske snage imaju viši moral i unutarnju podršku. Zbog toga koalicija predvođena Saudijskom Arabijom nije uspjela i nastavit će nizati poraz za porazom.

FAKTORI KOJI SU OMOGUĆILI POBJEDU ANSARULLAHA

Uspjeh pokreta Ansarullah prije svega leži u uspješnoj mobilizaciji većine stanovništva, koje se bori za neovisnu budućnost Jemena. Bez toga bi borci pokreta vjerojatno bili prisiljeni na dugo gerilsko ratovanje protiv osvajača.

Međutim, pokret trenutno ima vjerodostojnu vladinu i državnu strukturu koja može uspostaviti temelje političkom rješenju kroz mirovni proces s autentičnim nacionalnim koalicijskim snagama. Iako Huti drže „samo zapadni dio Jemena“, pokret upravlja s preko 60% stanovništva zemlje, što znači da Ansarullah može sklopiti mir i nakon rata voditi zemlju. Jasno je da vojni uspjesi jačaju i produbljuju društvenu mobilizaciju. Tu su u tehnološki faktori, posebno kontrola većine starih oružanih snaga i Republikanske garde, što ne bi bilo moguće u tom opsegu da vodstvo ne zapovijeda tako velikom društvenom bazom.

Neuspjeh saudijske koalicije doveo je do pretjerane ovisnosti agresora o superiornosti u zraku. Kopnene snage saudijske koalicije, isključujući jemenska plemena i lokalne saveznike, velikim dijelom čine plaćenici, uglavnom oficiri Ujedinjenih Arapskih Emirata, ranije iz Sudana, čak iz Latinske Amerike.

Na početku rata su se Saudijci hvalili da imaju vojsku od 150 000 boraca. To nije je uglavnom bio mit, a ono što su imali nikada nije točno navedeno. Nesposobnost Saudijaca da svrgnu narodne snage, koje se bore i u južnim pokrajinama saudijske države, dokaz je nesposobnosti koalicije i njenih kopnenih snaga da poraze jemenske borce i njihove saveznike.

Jedina karta koja im je ostala, posebno Saudijcima, bile su zračne snage. To je značilo da mogu ozbiljno oštetiti jemensku infrastrukturu i kontinuirano plašiti civilno stanovništvo zračnim napadima. Ipak pobjeda se ne može postići bez znatnih snaga na terenu.

Isto tako, pomorska superiornost omogućila je Rijadu da nametne blokadu, što je bilo još lakše kada se američka mornarica uključila u provedbu saudijske odluke o totalnom embargu. Ali čak ni tako jaka opsada ne može prisiliti pobunjeni narod da se preda, što su pokazali i Palestinci u Gazi.

U tom kontekstu su nedavni uspjesi u stjecanju funkcionalne protuzračne obrane ozbiljno zaprijetili Saudijcima, što se vidi u napredovanju kopnenih jemenskih snaga u Al-Yawfu i prema Maribu.

AMERIČKA UKLJUČENOST

Iako SAD tvrde da nisu dio saudijske koalicije, jasno je da pruža svu podršku Rijadu u pokušaju slamanja otpora u Jemenu. Washington ne želi neovisne države na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. Za održavanje hegemonije potrebne su države i vlade koje spremno prihvaćaju američko “prijateljstvo” i “zaštitu”.

Od 2011. godine, američke intervencije u Siriji, Libiji, Egiptu i Iraku podržavaju stvaranje režima i vlada koje ne promiču suverenu kontrolu nacionalnih resursa. Sjedinjene Države su u tim intervencijama bile snažno ovisne o Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Narod Jemena već dugo odbija i samu pomisao da se preda Sjedinjenim Državama i njihovim regionalnim saveznicima. Neuspjesi američke politike u Jemenu pokazuju da je, iz povijesne perspektive, američki imperijalizam u padu, bez obzira na kratkoročno ostvarene prednosti ovdje ili negdje drugdje.

NAPREDAK U AL-YAWFU I NIHMU

Razlog zašto jemenski borci napreduju od počeka kampanje je njihov moral, koji je puno veći od onoga kojeg imaju Saudijci i njihovi saveznici. Jedinstvo nije uništeno čak ni nakon izdaje bivšeg predsjednika Saleha, koji je počeo tajno pregovarati s Rijadom i zbog toga je ubijen u zasjedi na cesti blizu Sane.

S druge strane, saudijsku koaliciju od početka razaraju stalne podjele i fragmentacije. Katar i Maroko su odustali od koalicije. Ujedinjeni Arapski Emirati smanjili su svoje kopnene snage i sada podržavaju samo snage Južnog prijelaznog vijeća, odnosno savez snaga Al-Islaha i marionetskog predsjednika Mansura Hadija. U tim okolnostima nije iznenađujuće da su jemenske snage oslobodile Al-Yawf i Nihm i sada su pred Maribom.

SAUDIJSKI OSVETNIČKI ZRAČNI NAPADI

Gotovo sigurno bi saudijski krunski princ Muhammad bin Salman želio prekinuti rat, jer je svjestan da nema načina za pobjedu. Ali Trumpova administracija, koja na sve gleda kao na dio rata protiv Irana, zasad ne pomišlja da pokretu Ansarullah daruje čistu pobjedu, stoga favorizira nastavak rata. Osim toga, ovo je rat na kojeg nitko ne obraća pažnju,  a zločini u Jemenu su uglavnom „sporedna vijest“ u popunjavanju termina, ako se uopće i spomenu. Sve navodi na mišljenje da će se ovaj rat nastaviti, uključujući zračne udare i opsadu, čak i ako Saudijci nisu u stanju pokrenuti nijednu veliku vojnu inicijativu.

Sjetimo se samo saudijskog napada na luku Al-Hudayda, koji je trajao mjesecima, uvijek s istom taktikom i gubicima, uz slanje novih boraca i vojne opreme, dok napad konačno nije obustavljen.

Što se tiče ekonomskog i humanitarnog aspekta, za UN je situacije i dalje aktualna i navodi se kako je ovo danas najgora humanitarna kriza na svijetu. Ali smrt, bolest i glad koji kose Jemence su posljedice akcija četiri vlade, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sjedinjenih Država i Velike Britanije, koje čak i ne osporavaju težinu krize. Koalicija očito vjeruje da je nanošenje takve patnje jemenskom narodu opravdano nadom da će se uništiti narodna volja Jemenaca.

Prema Ujedinjenim narodima, 24 milijuna Jemenaca, oko 80% stanovništva, treba humanitarnu pomoć. Stvorivši takvu katastrofu, ove se četiri vlade još uvijek hvale Jemenom  u poduzimanju vojnih akcija kako bi ga dodatno razorile.

JEMEN POD BLOKADOM

Opsada se ne može prevladati i dok se ne ukloni Jemenci moraju izdržati. Ekonomija vlade pokreta Ansarullah je Jemencima ipak omogućila da opstanu, ali nema mogućnosti da taj narod u tim okolnostima napreduje, jer je za napredak potreban mir. Ratni napori imaju prioritet u korištenju resursa, ali ratna uprava mora biti oprezna da očuva podršku u narodu i da pravedno raspodjeli potrebe među stanovništvom u područjima koja kontrolira. Antikorupcijske inicijative vlade u Sani i drugdje bile su vrlo važne za očuvanje podrške stanovništva. U ratnim vremenima su potrebne stroge mjere, ali one moraju biti opravdane.

Blokada zračne luke u Sani je imala strašne posljedice za Jemence kojima trebaju medicinski tretmani, a koje im Jemen trenutno ne može pružiti. U rujnu je Svjetska zdravstvena organizacija izvijestila da je 35 000 oboljelih od raka ostalo bez potrebnih lijekova i terapija zbog saudijske blokade, od čega je 12% djece. Spori napredak u mirovnim pregovorima ipak je doveo do prvog zračnog puta kada je iz Sane evakuirano 28 pacijenata. Posebni izaslanik Ujedinjenih naroda za Jemen, Martin Griffith, pozdravio je ovaj početak, ali je dodao “kako je još tisuće pacijenata kojima je potrebno liječenje u inozemstvu, a ostali su u Sani”.

Pregovori koje su sponzorirao UN bili su krhki. 16. veljače postignut je dogovor o budućoj razmjeni zarobljenika. S obzirom na to da je Ansarullah 290 zatočenika pustio u listopadu, a 128 Saudijci u studenom, možda bude nekog napretka.

Isto vrijedi i za zračnu luku Sana. Razumljivo je da Ansarullah pokušava organizirati međunarodnu kampanju ili barem povećati svijest javnosti da je aerodrom Sana spas za jemenske civile. Zračna luka će vjerojatno biti otvorena kada se čvrsto uspostavi mirovni proces, a čini se da to neće biti u bliskoj budućnosti.

AMERIČKI IZBORI, IZRAEL I TRUMP

Predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama su važan faktor. Trump preferira kaos i nastavak rata kako njegova politika ne bi pretrpjela udarac. Uvijek zbog Irana i konačno, recimo to, zbog Izraela, ne toliko zbog Saudijske Arabije. Jemen je dio njegove retorike “Iran je najveća prijetnja miru u svijetu”. Ako popusti, za Trumpa to može biti politički opasno.

POVLAČENJE KOALICIJSKIH PLAĆENIKA

Sigurno je da su ta povlačenja bila pobjeda. Te su snage bile raspoređene da poraze jemenske borce i povučene su jer nisu uspjele. Pobuna u Sudanu je dijelom posljedica neuspjeha američkih i saudijskih saveznika. Pregovori o integraciji opozicije u Kartumu doveli su do povlačenja sudanskih plaćenika iz saudijske ratne mašinerije, a time i do većeg pritiska na ostale saudijske saveznike u Jemenu, koji se i dalje suočavaju s nepopustljivošću otpora. Ovo nije promjena strategije. To je odustajanje i povlačenje.

OKUPACIJA UJEDINJENIH ARAPSKIH EMIRATA U JUŽNIM PROVINCIJAMA

Čini se da režim UAE želi kontrolirati jemenske luke i zajedno sa Saudijskom Arabijom kontrolirati energiju i prirodne resurse u južnim pokrajinama. Ciljevi Ujedinjenih Arapskih Emirata mogu se postići samom podjelom Jemena. To objašnjava promicanje odnosa Južnog vijeća i vlade Mansura Hadija.

To je zauzvrat ojačalo separatističke snage koje predstavljaju snage Al-Islaha. Saudijci s ovim ne mogu biti zadovoljni, jer ako se odvoji južni dio Jemena, veći dio stanovništva zemlje i strateški važni teritoriji Jemena ostaju pod kontrolom Ansarullaha. Stoga ne čude iskre sukoba  između dviju glavnih koalicijskih vlada, Saudijske Arabije i UAE, što se na terenu odražava sa stvarnim sukobima između različitih koalicijskih milicija.

KLJUČ ZA POBJEDU JE MARIB

Čini se da je u ovom kontekstu i ravnoteži snaga koja se promijenila u korist pokreta Ansarullah, ključ u osvajanju naftnih polja i grada Mariba. To se ne mora dogoditi odmah. Možda je bolje kampanju voditi oprezno sa završetkom poslije predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, gdje Trump neće morati polagati račune izraelskom lobiju AIPAC i drugima koji zagovaraju čvrstu ruku u odgovoru kojeg treba dati  „iranskim plaćenicima“, kako zovu lokalne Huti borce. Postoje si preduvjeti za pobjedu Jemenaca. Konačno, pet godina patnje i otpora su dokaz da će Rijad prije ili kasnije morati popustiti i odustati od genocidne kampanje koju je pokrenuo u ožujku 2015.

FOTO: Karta trenutnog stanja u borbama u Jemenu

Jemen