Najviše stradala Posavina i središnja regija

Institut za društveno­politička istraživanja (IDPI) iz Mostara objavio je analizu popisa pučanstva, migracija, posljedica i drugih kretanja za koje su najveće zanimanje pokazivali političari iz tri naroda jer su upravo ti podaci ključni za distribuciju vlasti i moći. Pri tome su autori Tvrtko Milović i Milan Sitarski zemlju podijelili u četiri regije i tako analizirali dostupne podatke.

Negativni rezultati

“Podaci pokazuju da je od prijeratnih 109 općina u 87 zabilježen pad broja stanovnika, a porast broja stanovnika zabilježile su tek 22 općine. Što se tiče većih i gradova srednje veličine, umjeren pad zabilježen je u svim sarajevskim gradskim općinama, u Zenici, Mostaru, Travniku, Doboju, Prijedoru i Bihaću, blagi pad u Tuzli i Livnu, dramatičan pad u Goraždu, a povećanje su zabilježili Banja Luka, neke periferijske općine Sarajeva, Bijeljina, Brčko, Trebinje i Široki Brijeg”, navode autori u članku koji je objavio IDPI. Primjetni su, pri tome, različiti trendovi ovisno radi li se o analizi sjeverne, sarajevske, hercegovačke, ili pak središnje regije u BiH. U sjevernoj regiji općine koje su zabilježile porast broja stanovnika grupirane su uglavnom u središtima geografskih cjelina koje su, također, imale rast, ili blagi, te umjereni pad broja stanovnika. Tako su na sjeveru porast broja imale općine Cazin, Banja Luka, Laktaši, Srebrenik, Živinice, Kalesija, Brčko i Bijeljina. Posebno pogubni tragovi su na području Posavine, pa su tako općine sa značajnijim ratnim djelovanjima zabilježile mnogo veći pad broja stanovnika, naročito Brod, Šamac i Derventa, iz kojih je protjeran veliki broj Hrvata. U sarajevskoj regiji pokazalo se da je Sarajevo kao gospodarsko, prometno i političko središte BiH, ipak, bilo dovoljno atraktivno da zadrži dio ranijih stanovnika svoje regije, odnosno da privuče nove koji ipak nisu masovnije naselili sam grad, već njegovu okolicu.

Hercegovina

“Sarajevska regija seže na sjeverozapad sve do Travnika, te uključuje i pretežno hrvatske opčine srednje Bosne – Kreševo, Kiseljak, Busovaču i Vitez, koje unatoč svom teškom položaju tijekom rata, a djelomično i poslije njega, nisu zabilježile značajan pad, dapače”, tvrde autori analize. Hercegovačka regija je uglavnom zadržala svoje prijeratno stanovništvo, a doslovno sve općine zapadne Hercegovine, dominantno i veoma homogeno naseljene Hrvatima, imale su porast broja stanovnika. “Taj pozitivan demografski trend proširen je i na susjedne općine, od, također, većinski hrvatskih općina – Livna u jugozapadnoj Bosni, te Čapljine i Stoca u donjem toku Neretve, do Trebinja na krajnjem jugoistoku, naseljenog pretežno Srbima”, navode Milović i Sitarski. Mostar je iznimka jer je zabilježen značajan pad, što se objašnjava velikim ratnim stradanjima u ovom gradu i društvenim posljedicama njegove već kronične faktičke podjele. Za razliku od ovoga dijela BiH, središnja regija ja imala najveći pad. “Općine ove regije su u posljednje 22 godine doslovno opustošene. S obzirom na poznata ratna zbivanja i njihove etnodemografske implikacije, pouzdano se može zaključiti da je stanovništvo jugozapadne Bosne migriralo prema sjevernoj regiji, srpsko prema Banjoj Luci i okolici, a bošnjačko, makar privremeno, prema Bihaću i okolici”, navode Sitarski i Milović. Autori zaključuju da je rat zauvijek pokazao vrata iz BiH velikom dijelu populacije, a svi podaci govore da poslijeratni proces povratka nije dao ni približno željene rezultate.

Nikakav povratak

“Činjenica je da se većina protjeranih, pogotovo mlađa populacija, nije vratilo na mjesta prijeratnog prebivališta. U općinama u kojima je došlo do značajnijih progona, odnosno iseljavanja, nakon rata uglavnom nije došlo do ‘zamjene’ pripadnicima ‘pobjedničkog“ naroda’, zaključuju. Po dostupnim podacima o stanovništvu i ekonomskim pokazateljima, u RS­u najprosperitetnija je Banja Luka, Bijeljina, Trebinje, a sva tri grada su zabilježila rast broja stanovnika. U FBiH to su Sarajevo, tuzlanska regija, Hercegovina i Krajina, što dodatno utječe i na ekonomske migracije pučanstva u BiH. Na kretanja pučanstva utjecao je i zemljopisni položaj pojedinih regija u Bosni i Hercegovini.

VLM