Izgleda kako je napokon stiglo vrijeme i da Europska Unija malo ozbiljnije reagira na informacije koje otkrivaju kako američke obavještajne službe masovno špijuniraju europske države, uključujući i EU diplomate. Naime, predsjednik Europskog parlamenta, Martin Schulz, zatražio je od američkih vlasti pojašnjenje nakon najnovijih informacija u kojima se ističe kako su EU diplomatske misije u Washingtonu, New Yorku i Bruxellesu bile špijunirane od strane američke Agencije za Nacionalnu Sigurnost (NSA). Detalji su izašli u javnost zahvaljujući američkom zviždaču Edwardu Snowdenu.
Predsjednik Europskog parlamenta, Martin Schulz“Duboko sam zabrinut i šokiran oko optužbi da su američke vlasti špijunirale EU urede. Ako se pokaže da su ove optužbe istinite, onda bi se radilo o ekstremno ozbiljnom pitanju koje bi imalo veliki udarac na europsko-američke odnose”, istaknuo je predsjednik EU parlamenta, Martin Schulz.
“U ime Europskog Parlamenta, zahtijevam puno objašnjenje i tražim dodatne informacije što brže od američkih vlasti po pitanju ovih optužbi”, rekao je.
EU zastupnica za pravdu i osnovna prava, Viviane Reding, rekla je kako je Unija kontaktirala američke vlasti u Washingtonu i Bruxellesu te je zatraženo objašnjenje. “Rekli su kako upravo provjeravaju točnost objavljenih informacija te kako će nam se javiti”, rekla je Reding.
Koji odgovor zapravo EU može očekivati od SAD-? “Da, krivi smo”? Teško, ali je dobro da su se iz EU-a aktivnije uključili u ovaj skandal jer on se ne smije “pomesti pod tepih”. Možda bi Hrvatska, novopečena članica Europske Unije, mogla nešto prokomentirati o ovim špijunskim napadima protiv Unije.
Viviane Reding, EU povjerenica za pravdu“Partneri ne špijuniraju jedan drugoga”, rekla je Reding te je istaknula – što je još i daleko važnije – kako bi se aktualni pregovori između SAD-a i EU-a o uspostavi zone slobodne trgovine trebali obustaviti dok Washington ne ponudi objašnjenje. Ovo su već ozbiljne riječi koje bi mogle zabrinuti Obaminu administraciju (o pregovorima: Euroamerička unija: SAD ugovorom o slobodnoj trgovini s EU koči ruske interese u Europi).
Šef vijeća za vanjske poslove pri EU parlamentu, Elmar Brok“Ne možemo pregovarati o velikom transatlantskom tržištu ukoliko postoje i najmanje sumnje da naši partneri provode špijunske aktivnosti protiv ureda naših pregovarača”, rekla je Reding. Njen stav podupro je i šef vijeća za vanjske poslove pri EU parlamentu, Elmar Brok. “Špijuniranje je došlo do te dimenzije kakvu nikad ne bih mogao zamisliti da je moguća od jedne demokratske zemlje. Kako da nastavimo pregovarati ako se moramo bojati da je naša strana prisluškivana?”, rekao je Brok u razgovoru za Der Spiegel.
Oglasila se i njemačka ministrica pravosuđa, Sabine Leutheusser-Schnarrenberger, koja je istaknula: “Američka strana mora odmah i detaljno objasniti da li su medijski napisi o prisluškivanju EU-a od strane SAD-a točni ili ne”. Također ističe kako cijeli skandal podsjeća na eru Hladnog rata.
Podaci koji su jučer objavljeni i u njemačkom listu Der Spiegel otkrivaju kako je prisluškivanje Njemačke daleko veće no što se inicijalno mislilo. Informacije govore kako su američke vlasti “preuzimale” preko pola milijarde njemačkih telefonskih poziva, e-mail poruka i SMS poruka – svakog mjeseca.
Francuska također želi pojašnjenje, njihov MVP Laurent Fabius ističe kako bi informacije, ako se dokaže da su točne, bile “neprihvatljive”. Malo slabije reakcije iz Pariza ne iznenađuju, kao i nedostatak prevelike brige iz Londona. Štoviše, pojedini dokumenti otkrivaju kako su američke i britanske tajne službe zajedno surađivale na špijunaži ostatka Europe. S druge strane aktualna francuska administracija, kao i prethodna, politički je podobnija Washingtonu no ijedna u povijesti.
Iz SAD-a ističu kako se neće javno očitati o ovim informacijama te kako će daljnje razgovore s Europskom Unijom po ovom pitanju voditi putem diplomatskih kanala.
Analiza
Iznenađenje europskih dužnosnika pomalo je čudno. Zar su zaista mislili kako najveća ekonomska i vojna sila svijeta ne prati i špijunira svaki korak ostatka planete, pa tako i njih? Možda. Teško je odgonetnuti što je diplomatska gluma i pretvaranje, a što autentična iluzija o američkoj demokraciji ostatka svijeta.
Europska Unija je u sličnom delikatnom položaju prema SAD-u kao i Rusija, pa i Kina, nijedna ekonomska sila ne bi voljela se previše zamjeriti onoj najvećoj jer time direktno dovode u opasnost vlastita tržišta. S druge strane, ako svjetski centri izvan Washingtona žele zadržati ikakvu političku i ekonomsku autonomiju morati će, pa ako treba i zajedničkim snagama, stati na kraj ovom američkom ponašanju koje se ne može nazvati drugačije no hegemonijom.
Istina je, sve države se bave špijunažom, ponajviše ekonomskom špijunažom, no ono što radi SAD daleko prelazi granice – ako to možemo objektivno tako nazvati – “normalno dozvoljene obavještajne aktivnosti”. A ako je vjerovati izjavama koje je dao Edward Snowden, sve ovo samo je “vrh ledenjaka” američke špijunaže.
Sada na scenu nastupa američka sanacija štete i nema sumnje kako su oko toga već jako aktivni. S druge strane, izgleda kako ni oni ne znaju što bi se još sve ovih dana moglo pojaviti u javnosti. Za pretpostaviti je kako se i EU nada da na površinu neće “isplivati” još toga jer u tom slučaju, ako ništa drugo onda zbog javnosti, će zaista morati doći do neke vrste revizije odnosa između Bruxellesa i Washingtona, mada bi obje strane u ovom trenutku to željele izbjeći.