Ako ste se pitali kako izgleda kada čovjek pokušava artikulirati zdravorazumske misli dok mu s druge strane sjedi hodajuća verzija PR biltena – pogledajte gostovanje Zorana Krešića na Klix.ba Studiju. Tamo ga je dočekala voditeljica čiji ton, dikcija i izraz lica predstavljaju možda i najiritantniji spoj u povijesti europskog novinarstva. Kao da je netko spojio Google Translate, biskupa Puljića, Nihada Hebibovića, Suljagića i šaptača OHR-a u jednu osobu.
U takvom ambijentu, Krešić otvara razgovor riječima da je ozbiljno razmišljao o povlačenju kandidature za Upravni odbor FTV-a. Tko ne bi? Lov na vještice, prijetnje, optužbe za neofašizam – sve to dočekalo je novinara koji je imao obraza reći nešto što se u Sarajevu ne smije: da Herceg-Bosna postoji u povijesti, da Federacija nije sveta krava i da Hrvati nisu statisti u političkom filmu BiH.
“Pitali su me je li mi to sve bilo potrebno. Čak i obitelj. Jer kad vas krenu etiketirati kao da ste izišli iz bunkera iznad Drine, nije svejedno. No kada je prijedlog prošao Zastupnički dom – odlučio sam: idem do kraja”, kaže Krešić.
A kraj je, izgleda, u FTV-u – gdje je radio svega tri dana 2001., ali sada želi uvesti red. I to red jednak za sve: “FTV mora biti ono što jeste – jedan od tri javna servisa. Ne propaganda dvije stranke”.
Govori o ranijim izjavama: da, rekao je da treba oslabiti Federaciju – ali u trenutku kad su bošnjačke stranke same pozivale na svođenje Hrvata na zajednicu nebitnih Željka Komšića. Da, govorio je o Herceg-Bosni – kao činjenici, a ne kao prijetnji. O onoj koja je stvorila FBIH. O onoj čije vojne mirovine primaju tisuće Bošnjaka.
“Presuđen je UZP, ne entitet, sedam općina na trinaest mjeseci, ne cijeli narod”, kaže, aludirajući na popularnu sarajevsku lažnu mitologiju.
A da je gospoja iti malo konzistentna rekla bi onim svojim mahalskim dijalektom posvuduše: Jes u pravu si . Allaha mi, jarane, pa mi smo Krešu Zubaka za šefa Alijanse stavili ministrom ga načinili da je ta HercegBosna tako loša ne bi on došao u obzir. Pa i Perković Zoran desna ruka Jadranka Prlića em što taslači sve živo i mrtvo po Sarajevu eno iz Bisere Turković torbice viri , još mu plaćamo stanarinu za stanovanje u svom stanu u Zagrebu. Haman u pravu si.
Na prijetnje koje je dobio, uključujući tri političara i jednog predstavnika organizacije, odgovara jasno: “Niko nije stao iza mene. Mediji su šutjeli. A šutnja je saučesništvo”.
Krešić i o Hadžiomeroviću – da, znaju se 20 godina. Ne bi imao problem glasati za njega, ako bude najbolji kandidat. Ali, upozorava, premijerovo miješanje u postupak izbora direktora je institucionalni gaf.
No tko još u BiH drži do institucija? Ili do novinarstva. Jer to dotična ne propituje.
Upozorava Krešić i da BiH institucionalno već djeluje poput Cipra: “Država koja ne djeluje ravnomjerno, nije država. A mi već živimo Kipar, samo ga ne zovemo tako”.
Dotaknuo se i Dodika: “S njim se mora razgovarati, ako želimo spriječiti eskalaciju”. Pitanje Izbornog zakona i odnosa Bošnjaka i Hrvata vidi kao ključno za stabilnost.
I da, možda se i kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva. Možda upravo zbog tog iskustva s Klix Studija, gdje su mu oči govorile više od riječi, dok je pokušavao održati misaonu liniju u sučelju s voditeljicom koja kao da je zadužena da i najdublju rečenicu svede na “Jašta bola, nego kako komentirate kritike što kažete na emotivno stanje bošnjačkog naroda, pusti ti nama te vaše neke tamo hrvatske emocije?”.
U svakom slučaju – jedan od rijetkih pokušaja razuma na medijskoj sceni koji svjesno ide uzvodno. I to protiv struje koja dolazi iz istog onog vodotoka iz kojeg se pune medijske cisterne sarajevske javne scene.
U svakom slučaju dogodila se velika stvar. Krešić je natjerao dopičnu da javno prizna da zna tko su bile Augustina Grebenar i Mladenka Zadro. Mi smo bili uvjereni da vještice novinarstva u kalifatu, ovo ne znaju. Sada znamo da o tome samo ne smiju govoriti.
*ispravak na tipfelerima
/POSKOK/