Published On: Tue, Apr 23rd, 2013

MOONOVIH ŠEST PRINCIPA: Zašto je prijedlog Patrickove udruge zapravo fantastičan?

Jednom prilikom tamo negdje preko puta studentskog doma Stjepan Radić, u Zagrebu, u podnožju Basqiere, primjetio sam zgodan marketinški trik. Gospođa u srednjim godinama otvorila je pozamašan frizerski salon u koji je uposlila nekoliko frizerki i frizera, a svom salonu dala je pompozno  ime “Institut za ljepotu”. Ubrzo nakon toga frizerski saloni u okolici počeli su slabije raditi. Prosječan malograđanin Zegeja nije se htio frizirati pod običnim makazama nego su htjeli nabaciti institucionalan look i svom egotripu pridodati institucionalan šlagvort. Širom Zagreba potom su osnovani  Instituti za krpljenje guma, instituti protiv prdeži i žgaravice koje su nazvali institutima zdrave prehrane, dok su se raznorazna kulturnoumjetnička društva i NVO udruge najedanput počeli prozivati institutima. Tako je narod nosio institucionalne zurke u vrijeme dok mu je gume krpio mrčavi institucionalizirani vulkanizer , na pauzi dabome, dok je dotični NVO mafijaš žurio u prostorije svoje udruge od 4m2 nazvane Institut za društvena istraživanja.   Divna je ta demokracija. Za malo para, i par birokratskih fora omogućila je svakoj fukari da postane član kakvog takvog instituta.
 
______piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Sličan vid malograđanštine prenešen je i u BIH. Privatne sarajevske  cedeterije za ilegalno kopiranje nosača  zvuka zovu se npr. Instituti za muziku i teatar. Američko veleposlanstvo u BIH angažiralo je grupu građana, udrugu, koja je preuredila prostore jednog sarajevskog kujundžije u prostorije svoje udruge kojoj su dali pompozno ime “Pravni institut BIH”. I sve po zakonu. Kao što je prije koji mjesec Fra Andrija skupa sa Fra Milenkom Brkićem osnovao  udrugu koju je nazvao nit manje nit više nego HAZU. Pitanje je dana kada će Lijanovićevi čobani svoje štale proglasiti Muzejima suvremene umjetnosti. Točnije taj dan ovisi od odluke Samira Kaplana da kulturnim institucijama i slobodnim umjetnicima da nekakve poticaje. Tako se recimo parkiranje terenaca na pješačke nogostupe može proglasiti performansom slobodnog umjetnika i nije isključeno , budući da Kaplan stoji iza tog umjetničkog djela, da jedan dan, sam sebi kao performeru, dodijeli kakav poticaj za taj čin.
Elem, vratimo se na početak priče.
Pravni institut BIH, kujundžiluk udruga koja je u amanet dobila naredbu da skuje novu mapu Federacije,  po narudžbi američke ambasade donio je svoj prijedlog racionalnijeg preuređenja FBIH , transformacije desetkantonalne federacije u šestkantonalnu koji je iz hrvatskih političkih  krugova promptno napadnut i ismijan iz svih smjerova. Od Posavine, preko Lašve i Livna do Huma. Naša hercegbosnska dijaspora začudo, nije se oglašavala. Trenutno su zauzeti zdravstvenim odgojem u Pereciji, Larinim izborom, Norom forom, kvalitetom hrvatskog mlijeka, Stullhoferom i ćirilicom u Vukovaru.  O zlatnoj hercegbosnaskoj mladeži da ne govorim. Što bi se dojenčad hercegbosanske vlastele 90-ih pored jadranskih jahti, bečkih, londonskih i manhetenskih vizura zamarala bosanskom prćijom?
Za napad na prijedlog Pravnog instituta naime   uopće nema razloga.  Zašto? Pa zato što je prijedlog naprosto  sjajan. Ne samo sjajan nego je i genijalan!Upravo ono što je trebalo ovom društvu da krene s mrtve točke.
Pravni institut BIH, udruga koja je htjela tim prijedlogom stvoriti 5 bošnjačkih kantona i jedan relativno većinski hrvatski,  u kojem ne bi bilo niti Posavske županije niti Srednje Bosne, s Drvarom pripojenim Unsko sanskom kantonu na prvu ruku napravila je prljav posao u interesu bošnjačkog nacionalizma.
No politološkom analizom spornog prijedloga niti dobrim posljedicama istog nitko se nije bavio. Što je zapravo čudno s obzirom koliko politologa i političkih analitičara dnevno proizvode manufakture za štancanje diploma koje se u šali u BIH nazivaju još i Instituti, Sveučilišta i Univerziteti.
Koja je najveća vrednota prijedloga koji je iznio Pravni institut po zamolbi  američke ambasade u BIH i zbog čega će im Hrvati u Federaciji kako drugovima iz Udruge Institut kao i Patricku Moonu biti vječno zahvalni? Najveća vrijednost ovog prijedloga jeste šest principa koje on u sebi donosi i legitmira a koji su do sada bili tabu tema ili su bili promptno osuđeni ako bi ih predložio da prostiš nekakav Hrvat nesarajevske političke vjeroispovjesti.
Princip dijaloga
Prvi princip koji se legitmira ovim prijedlogom jeste princip dijaloga o rekonstrukciji Federacije. Sama ideja njenog unutarnjeg preuređenja bez diranja u Srpsku. Ne znam sjeća li se još itko ali ne tako davno u Federaciji BIH svaki poziv za rekonstrukcijom FBIH , njenim teritorijalnim pojeftinjenjem , a koji bi došao s hrvatske strane, bio to hrvatski političar, ili hrvatski nezavisnjak mislilac južno od Ivan Sedla ili sjeverno od Tuzle,  dočekan je na nož.
Daidže, krug ideološki osunećenih fratara takve je nazivao srpskim plaćenicima i izdajnicima Posavine. FTV bi isti tren radila dijaloške emisije na koje bi bili pozvani eminentni patrioti Bosne, doduše hrvatske krvi koji bi čupali kosu i govorili kako je to još jedan pokušaj hercegovinizacije politike budući da se govori o FBIH kao problemu pri čemu se amnestira Srpska.
Foto model unitarne saraj scene, stanovita politička manekenka Jeleč,  taj dan trčala bi  na minival u kakav Institut za ljepotu, budući da je isti tjedan imala zakazanih sepet što novinskih što radijskih interviwa i vrištala bi svojim sitnim umilnim glasićem sa federalnog radija kako relikti fašističke HercegBosne koja nije ništa drugo nego relikt NDH još nisu mrtvi i kako pričom o rekonstrukciji Federacije amnestiraju srpski zločin zvan Srpska i ruše Jednu jedinu njegovu.
Začudo, nakon što je američka ambasada naručila plan rekonstrukcije Federacije, a udruga američkih zadrugara nazvana Pravni institut isti dostavila,  Jelečica ne trči na minival,  daidže ne vrište, veleumni Šarčević šuti,  nitko ne govori o izdaji Posavine, najnormalnije se dostavljaju prijedlozi rekonstrukcije Federacije i nitko, ama baš nitko ne optužuje Patricka Moona da je srpski plaćenik, Dodikov igrač i sl. Uruši se plaćeničko daidžansko Potemkinovo selo k’o kula od karata. Iz čega se nameće zaključak da ono što je dakle dopušteno Jupiteru Patricku nije i ovnu Hrvatu.
Drugim rječima Patrick Moon je nehotice, legitimirao za sva buduća vremena  priču o rekonstrukciji Federacije kao legitimnu priču i normalan politički diskurs, začepivši usta Dobrim Pastirima i vječnim stražarima Bosne, sarajstanskim političkim janjičarima hrvatske krvi, da skaču na svaki mogući hrvatski prijedlog rekonstrukcije Federacije. Onako kako sada šute dok Ameri pregledavaju dostavljene prijedloge izmjene unutarnjeg ustroja FBIH morat će šutjeti i ubuduće. Onako kako sada shvaćaju da je rekonstrukcija FBIH tek pokušaj njene financijske konsolidacije morat će shvaćati i ubuduće kada svoje prijedloge rekonstrukcije budu predlagali i njima mrski nesarajevski Hrvati.
Princip okrupnjavanja kantona
Drugi jednako vrijedan princip koji je iznešen u prijedlogu Patrickove udruge  princip je okrupnjavanja kantona. Predviđeno je utapanje Posavskog u Tuzlanski kanton. Spajanje HBŽ-a i ZHŽ-a itd. Bez obzira kako izgledala nova karta Federacije ovaj princip konačno je legitimiran. Hrvatski politički predstavnici naime godinama su  već izlazili  s prijedlozima koji su u sebi predviđali okrupnjavanje kantona i svaki takav prijedlog jednako je dočekivan na nož, kao pokušaj revitalizacije zločinačke HercegBosne. Što god neki Hrvat predloži bošnjačka elita stopirala bi strašenjem bošnjačke javnosti HercegBosnom. I tu bi se zatvarao krug. Prostora za dijalog nije bilo budući da Hrvatima u FBIH nije bilo dozvoljeno da misle, pa samim time ni predlažu. Nakon Patricka Moona više ništa neće biti isto. Ovim prijedlogom leigitimiran je i taj princip. Princip okrupnjavanja kantona.
Princip diskontinuiteta
Treći princip, itekako bitan, zbog kojeg se do sada Hrvate redovno optuživalo da žele revitalizaciju HercegBosne jeste princip diskontinuiteta teritorija. Naime u prijedlogu pripajanja Posavskog kantona Tuzlanskom jasno je legitimiran taj princip. Kanton kao buduća federalna jedinica Federacije BIH ne mora biti teritorijalno cjelovit. I taj princip uvodi američka ambasada te nekoliko eminentnih pravnih stručnjaka iz Kujundžiluka. Dakle ne hercegovački nit hercegbosanski Hrvati. Kud ćeš bolje u Boga što bi se reklo na kamenjaru?
Princip izdvajanja općina
Četvrti  princip koji donosi Patrickova udruga jeste princip izdvajanja općine iz kantona i pripajanje drugom kantonu. Predlaže se tako izdvajanje Drvara iz HBŽ-a i pripajanje Unsko Sanskom kantonu. Te izdvajanje Kreševa i Kiseljaka i pripajanje Sarajevskom distriktu. Ovaj princip je vjerojatno i najvažniji princip koji je legitimirao Patrick. I sve se to događa uz gromoglasnu tišinu daidžluka kao dežurnih stopera svakog dijaloga. Što je super jer će morati šutjeti i ubuduće, budući da će bilo kakva ozbiljnija rekonstrukcija Federacije biti nemoguća bez mogućnosti da neke općine promijene kanton u kojem se nalaze.
Princip stvaranja novih općina i izmjena postojećih općinskih granica
Peti i daleko najbitniji princip koji donosi sada već legendarni Pravni institut BIH jeste princip stvaranja novih općina i njihovo pripajanje ovom ili onom kantonu ili pak ostanak u istom te izmjena postojećih općinskih granica.
Čak i pažljivijim promatračima Patrickove mape promaklo je iz vida nekoliko bitnih detalja. Naime iako Pravni institut prelazi granice Federacije pa se pod patronatom američke ambasade igra i dijelovima Republike Srpske, upravo pripajanje dijelova Istočnog Sarajeva budućem distriktu Sarajevo, legitimira i taj princip. Ali ako se već Pravni institut zeznuo sa zadiranjem u RS ovaj princip stvaranja novih općina legitimirali su na slučaju Mostara. Naime pored postojećih općina u samom Mostaru stvara se prema njihovom prijedlogu još jedna nova općina, koja je vidljiva na mapi pravnog Instituta i ona je također najvrjedniji dio ovog dokumenta budući da se njome legitimira ovaj princip. Stvaranjem nove općine automatski se legitimira princip novih općinskih granica. Nova općina se ili osamostaljuje ili pripaja drugoj općini. U slučaju pripajanja npr jedne općine drugom kantonu dijelovi općne koji ne žele u taj kanton a zadovoljavaju uvjete da se proglase općinom mogu to učiniti i ostati u postojećem kantonu ili se pripojiti trećem.
Patrick Moon je tako, igrajući na kartu povlađivanja bošnjačkom nacionalizmu, čemu je dokaz disciplinirana šutnja hrvatskih janjičara, na prvu ruku legitimirao pet vrlo vrijednih principa na kojima će mu Hrvati, a posljedično i svi ostali građani BIH biti zahvalni.
Na osnovu ovih pet  principa Federacija se, to je sasvim moguće, može vrlo lako i lahko rekonstruirati.  I što je najvažnije to može učiniti bez suglasnosti političkih elita na višim razinama i bez njihovog uvida na ono što se dogaša na terenu. Na bazi međusobnog uvažavanja i potrebe racionalnijeg uređenja zemlje građani Federacije već sutra, ako se usvoji ovih 5 principa kao demokratski kredo mogu krenuti u rekonstrukciju Federacije.
Šesti princip referenduma
No onaj princip koji je Patrick uveo sa zakašnjenjem daje cijeloj priči još sjajniji karakter. Njegova ekselencija je u jednom intervieewu kazala kako proces rekonstrukcije Federacije treba ići odozdola, od najširih slojeva društva , a ne preko odluka političkih elita. Ako pod terminom širi slojevi društva doista uzmemo da je Patrick pod tim smatrao građane Federacije a ne NVO mafiju očito je kako  je jednadžba s više nepoznatih zvana Federacija BIH apsolutno rješen problem.
Kako?  Vrlo jednostavno.
Niti jedan građanin  Federacije nema ništa protiv tog da se Posavski kanton utopi u Tuzlanski kanton uz jedan jednostavan uvjet – da će to utapanje podržati široki slojevi građana Posavskog i Tuzlanskog kantona. Prvo građani Posavskog kantona kao federalne jedinice unutar Federacije trebaju se izjasniti da to uopće žele a onda građani Tuzlanskog kantona trebaju se izjasniti da primaju u svoj sastav teritorij Posavskog kantona. Da bi se to utvrdilo federalne jedinice Posavski kanton a potom i Tuzlanski trebaju provesti referendume po tom pitanju. Ako pak Posavski kanton to odbije, svako njegovo utapanje u Tuzlanski kanton bilo bi nasilje nad demokracijom. Volja tog kantona ne može se naime propitivati preko stavova posavskih i tuzlanskih NVO udruga nego preko izjašnjavanja 50% građana te i te federalne jedinice. Tako da se Moonov princip “odozodola” ne može tumačiti nikako drugačije nego kao referendumsko izjašnjavanje na razini federalne jedinice što je prema međunarodnom pravu jedini i pravno dozvoljen princip.
Ista stvar vrijedi za pripajanje Drvara Bihaćkoj krajini. Nitko se suvisao u FBIH neće buniti da se Drvar pripoji Bihaću. Jedini uvjet je da građani Drvara to žele i da ih Bihaćki kanton želi pripojiti sebi. No to se može utvrditi samo izjašnjavanjem građana Drvara i Bihaćkog kantona. Iliti kako kaže Njegova Ekselencija – ispitivanjem odozdola, najširih slojeva društva.
Potom, nitko ne može zabraniti dijelovima Mostara, Travnika, Sarajeva, ili bilo koje druge općine ili grada da sebe proglasi novom općinom. Uvjeti za to trebaju se definirati zakonom o lokalnoj upravi. Primjerice mogu se ta prava ograničiti minimalnim brojem stanovnika na određenom području. Jednostrano crtanje mapa novih općina i njihovo pripajanje ovom ili onom kantonu naprosto neće proći tako lako bez da se ne primjeni Patrickov princip broj 6. Ispitivanje građana. Principom odozdola.
Ako se dakle primjene svi ovi principi mape Federacije, koje unose međunacionalne tenzije ne treba uopće crtati jer će se kantoni, općine, i novonastale općine u njoj same krenuti crtati i taj proces bit će trajan. Unutarnja mapa FBIH mijenjati će se stalno, kao u Švicarskoj a da građani Federacije tog neće biti ni svjesni. Stvarat će se nove općine, novi kantoni i njihov broj će svakako biti znatno manji od deset dok će broj općina opet znatno porasti. Ako se kantoni žele ujediniti na ekonomskom principu nitko im to ne smije braniti. Kao i općinama koje se žele ujediniti nekom kantonu na ekonomskom principu. Kao što im nitko ne smije branti ako to žele učiniti na etničkom principu koji je također legitiman princip. Sve drugo bilo bi antidemokratsko nasilje ili kako to lijepo kažu iz udruge Gariwo ili Krug98 fašizam.
Primjerice Posavski kanton, može na referendumu odbiti da se pripoji Tuzlanskom kantonu ili obrnuto, Tuzlanski može odbiti da ga pripoji, ali tko zna može se roditi ljubav između Posavskog kantona i Goraždanskog?
Općina Drvar može odbiti pripajanje Bihaćkom kantonu ili pak Bihaćki kanton možda odbije prihvatiti tu većinsku srpsku općinu ali tko zna možda se Drvar pripoji SBŽ-u?
Jedini problem koji će se još neko vrijeme nametati nad  demokracijom, i  provedbi Šest Patrikovih principa jeste još uvijek nadmeni bošnjački nacionalizam koji se u praksi piše kao građanski unitarizam većinske nacije. On je trenutno jedina brana provedbi demokracije u FBIH. Direktne demokracije kojom bi se građanima FBIH prepustilo da sami crtaju i iscrtavaju mape FBIH. I to ne samo danas i u ovoj fazi nego i za mnogo mnogo godina. Onako kako se to uostalom događa u Švicarskoj čije se unutarnje granice kantona stalno mijenjaju.

P.S. Ono što je jedina zamjerka radu Kujundžiluk instituta jeste površno urađena analiza fiskalne održivosti Federacije koja izgleda kao da ju je sam Jerko Lijanović radio. Naime u uvodu ovog prijedlog navodi se kako su kantoni prezaduženi i neodrživi dok je Federalna razina vlasti rentabilnija. Kujundžije površno ulaze u taj zaključak uopće ne percipirajući činjenicu da kantoni serviraju praktički sav život u Federaciji. Oni su ti koji financiraju školstvo, policiju, socijalu dok federalni novo vlasti ne zna kako da potroši svoje 2mld KM proračuna. Umjesto da zaključe kako je federalni budžet preluksuzan s obzirom da od kantona ovisi socijalni mir u državi te da bi rapsodjela prihoda od poreza trebala biti također redefinirana na način da kantonima pripane veći dio kolača upućuje se na Lijanovićev zaključak kako bi Federacija uštedila milijarde da se kantoni ukinu. Ne samo da ne bi uštedjela nego bi preuzimanjem obveza kantona itekako opteretila vlastiti proračun i vjerojatno bi odavno bankrotirala ili bi se suočila sa blokadom ulica u Sarajevu budući da bi građani svih nacija odavno skupa kampirali ispred federalnih institucija. Čudi naime da ozbiljna udruga kao što je Kujundžiluk kopira stavove mesara s Trna od čijih 10 tvrtki svih deset bilježi višemilijunske minuse. Takav čovjek bi trebao biti udaljen ne samo od javnog života nego od vlasništva nad bilo kakvim bankovnim rčaunom.