Nedjelja, 8 prosinca, 2024

Mile Lasić: Za BiH je najopasnija politika vodećih bošnjačkih politika i stranaka

Vrlo
- Advertisement -

U namjeri da diskreditiraju političke zahtjeve hrvatskog naroda, Dnevni List kontaktirao je nekoliko dežurnih sarajevskih komentatora i banalizatora “hrvatskog pitanja” poput Ivane Marić i Franje Toppića. Ovaj dvojac već godinama nastoji umanjiti značaj hrvatskog pitanja poredeći ga sa trivijalnim političko društvenim problemima. Nehotice, Dnevni List dobio je kvalitetan odgovor od profesora Mile Lasića, koji je politološki objasnio bit hrvatskog pitanja. Odgovor prenosimo u cijelosti.

Profesor mostarskog sveučilišta dr.sc. Mile Lasić, u kontekstu teme o hrvatskom pitanju u BiH, podsjeća na svoj komentar u okviru projekta pod imenom ‘Ustavna, pravna i faktička pozicija hrvatskog konstitutivnog naroda’, Zaklade Konrad Adenauer u BiH.

Profesor Lasić smatra da je negiranje postojanja hrvatskog pitanja sastavni dio akademskog i političkog narativa koji implicite ili eksplicite, svodi već oformljene političke narode u BiH na etnije ili vjerske skupine, i tako negira višenacionalnost BiH, odnosno onemogućava samorazumijevanja sebe kao složene zemlje i po sastavu i ustrojstvu.

– Tvrdnjama kako je 22. svibnja 1992. godine u UN primljena bh nacija, a ne bosansko-hercegovačka višenacionalna država, odustaje se, primjerice, od sagledavanja BiH u njezinoj kompleksnosti, i od nijansiranih razlikovanja izgradnje pravne države i nacije, to jest procesa koji se podrazumijevaju pod sintagmom state buildung i nation(s) building. Dakako, ovim se putom ostaje zarobljeno unutar stare paradigme nasilja, to jest potiranja manjinskih identiteta. Drugim riječima, izbjegava se, u obzorju paradigme nenasilja i višestrukih identiteta, otpočeti smislena potraga za trans-nacionalnim i trans-entitetskim pulsacijama (socijalizacijama) i izgradnjom nacije-države volje, po uzoru na Švicarsku ili druge složene države, za unutarnjim harmonizacijama, pojašnjava on.

Lasić otvoreno postavlja pitanje ‘Tko je ovdje iskren ili neiskren?’, ali i ocjenjuje da je najopasnija ipak, po opstojnost BiH SANU-izacija narativa i politika vodećih bošnjačkih akademskih krugova i stranaka, koji (ne)skriveno zagovaraju ideologije o Bošnjacima kao temeljnom narodu i čuvaru BiH, što posljedično vodi unitarizaciji Federacije (BiH), i/ili vodi ka BiH kao državi Bošnjaka i Srba.

– Izgurivanjem Hrvata suštinski se odustaje od znamenite ZAVNOBIH-ovske formule o jednakopravnosti bh. političkih naroda, i drugih identiteta koje je donijelo vrijeme. U ovoj shemi se posebice biva nesenzibilno prema Hrvatima, kojih je, zaoštreno iskazano, toliko malo da ih se smije ignorirati. Iz ovih razloga se i nesposobno, ili ne želi uvidjeti da svi bh građani, ma iz koje nacije ili etnije potječu, moraju imati i aktivno i pasivno izborno pravo, ali da nitko nema pravo zanijekati potrebu artikulacije i zaštite prava čvrsto oformljenih kolektiviteta, to jest konstitutivnih naroda i drugih, u formiranju, zaključuje profesor.

No, on pri tom i podsjeća da je hrvatsko pitanje samo jedno od otvorenih pitanja, a za sve tri isključive nacionalne ideologije vrijedi da nisu u stanju misliti svoju zemlju i sebe u njoj izvan matrice zasebnih, odvojenih identiteta, pa svaka na svoj način ignorira ono što BiH čini sui generis zajednicom, a to je upućenost na život u zajednici uz poštivanje i zasebnih i skupnih, složenih identiteta.

U konačnici, profesor Lasić zaključuje da se do rješenja za hrvatsko pitanje u BiH, kao rješenja za sva bh. nacionalna i politička pitanja, može doći temeljem pravnog iskustva višenacionalnih zemalja i višenacionalnih polit-ekonomskih integracija, kakva je Europska unija, te uz primijene metoda upravljanja razlikama.

– Društva svjesna svoje podijeljenosti morala bi primjenjivati već postojeće instrumente zaštite identiteta i istovremeno tragati za sofisticiranijim zaštitama, upravo unutar koncepta institucionalne autonomije, ukoliko misle nadići podjele, odnosno izaći iz konsocijacijske situacije u neku od formi političkih zajednica. Ukoliko se, pak, u podijeljenim društvima slijepo za metode upravljanja razlikama, te se ne osigurava zaštita i temeljnih osobnih i skupnih prava, istodobno i na svim razinama, ne može se u političkoj praksi izbjeći nametanje vrijednosti određene etničke/nacionalne većine manjini, pa takvo što i nije drugo do neprihvatljiva metoda prisilne asimilacije i nasilne integracije, zaključuje ovaj sveučilišni profesor iz Mostara.

- Advertisement -

14656 KOMENTARI

guest

14.7K Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последняя новост

AfD predstavio svoju kandidatkinju za kancelarku Njemačke

AfD nominirao Alice Weidel za kandidatkinju za kancelarku: "Vrijeme je za promjene u Njemačkoj" Alternativa za Njemačku (AfD), antiimigracijska i...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -