DALIBOR MILAS: Savršena je ovo suradnja Crkve i politike u muljažama

Da je Danteov genij živ, mogao bi spjevati poemu Umana commedia. Imao bi materijala. Evo malo i ovdje. Na više hercegovačkih portala/facebooka pojavila se neuobičajena vijest fra Dalibora Milasa, 30. kolovoza 2014., a na nekima poslije toga i javno komentirana. Sve je lako provjerljivo na internetu. Ovdje ćemo u kraćenoj formi donijeti nešto od toga s našim osvrtom i na samu vijest i na Milasovu knjigu Hijene Ga nisu dirale, Mostar, 2015.
 

ČIN PRVI: Akcija fra Dalibora Milasa

• “Hvala, oprostite i zbogom. Tri velike riječi, koje se zajedno sretnu samo u rijetkim trenucima.”
• Hvala. “Hvala vam na svemu. I na dobrim i na lošim stvarima. Utjecali ste na mene i izmijenili me na bolje.”
• Oprostite. “Vama koji me znate već je poznato da sam jako temperamentna osoba i da previše ne marim za taktičnost.”
• “Ja sam definitivno odlučio otići. Ne mogu više biti franjevac i svećenik. Jednostavno nisam više taj i osjećam da to nije više moj put. Trebam još napomenuti da odlazim sam, te da me nitko ne tjera. Pokušajte nikoga ne okrivljivati za ovu moju odluku.
• Što se tiče moje odluke, konačna je. Ja sam umoran i potreban mi je odmak od svega onoga što me opteretilo, odmak od svega onoga što me guši i što mi ne da mira.”
• “Ostajem u Crkvi, ali na malo drugačiji način.”
• “Za dva tjedna odlazim u Austriju i tamo ću nekako na određenoj distanci pokušati dokučiti kuda i kako dalje. Hvala vam što ste bili dio mog traženja.
• Zbogom.” Tako Milas na posljednjem predavanju slušateljima svojim.

ČIN DRUGI: Reakcije čitatelja

• Na to su se mogle pratiti razne reakcije čitatelja, koje također donosimo u kraćenu obliku, s razgodcima, izostavljajući imena:
• – 779: rekli su da im se ovo sviđa. [Što? To da napušta svećeništvo i redovništvo? To da ostaje u Crkvi? To da ne krivi nikoga osim sebe?].
• – Malo je takvih ljudi kao ti, bez obzira gdje otišao, nastavi istim intenzitetom svijetliti, jer ti si razbio ovu učmalost ne samo riječju nego i djelom.
• – Pošteno!
• – Dado, hvala na svemu, tvoje riječi i djela imaju dubok trag na ovim prostorima i doći će vrijeme kad će tvoja djela biti temelj hrvatske povijesti [!] i budućnosti, samo tako nastavi.
• – Bolje bi ti bilo da si se kantom ladne vode polio, a fino sam ti nedavno napiso. Puno se puta nisam složio s tobom, pa neću ni sada… Sve ovo što si radio ili propovijedo ne leži jednom svećeniku… Samo slijep i glup čovjek nije mogao vidjeti krajnji ishod… A pošto te ovdje svi podržavaju, evo da ja budem jedan koji kontrira, bez obzira što će me tvoji fanovi shvatiti pogrešno…
• – Pater Pio je bio proganjan pa se nije povuka iz Crkve! Nemaš pravo, Dado, izaći iz Reda.
• – Hrabrost je vrlina velika! Nema predaje, zna to fra Dado i zato odlazi.
• – Falit ćeš nam, tu nema dvojbe, nekako srasli smo s tobom, a i ti s nama…
• – Evo suza mi potekla…
• Međučin prvi: Ispravljanje krive Drine
• A onda se odjednom iz prikrajka, odakle je valjda sve to motrio, javio osobno fra Dalibor Milas: “Ajde, molim vas, nemojte više ništa komentirati. Ispada kao da sam mrtav ili što li već. Nisam. Ja sam itekako živ. I nemojte me žaliti. Fala vam. Ćao.”

Međučin drugi: Tek onda navalilo

Njegovi ga, međutim, ne slušaju nego nastavljaju novim stampedom.

• – Pratre Dado, dobar si čovik, ali ovo mi nije drago.
• – Često odlazimo da bismo se vratili jači…
• – I dobro je fra Dado rekao, ne trebamo njega žaliti, žalimo sebe. Onaj gore sve vidi i kažnjava nas… i treba nas još gore kažnjavati dok ne progledamo.
• – Prvi put vas vidjeh prije 3 god. i pomislih u sebi… ovaj fratar neće još dugo bit fratar. Svaki razvedeni brak i prekinuto svećeništvo u meni stvara sumnje u stvari za koje se živi. Razumijem za Mostar, ali ne mogu razumjet odlazak iz Reda.
• – Pustite čovjeka na miru. Rekao je svoje. Nama preostaje ili prihvatiti njegovu odluku i pokušati biti uz njega ili se maknuti.
• – Ja znam da je se prije šapljalo “ovi je bija u pratrima”, znači sramotno napustio pa i je, kako neko reče, mislim da je ovaj planski sračunato to uradio, oni njegovi članci itd. I sad on ispravan, a drugi loši. Velika je stvar bit svećenik, no ovaj za to nije bio sposoban – znači pustipratar umjesto da se poklopi, on se još diči s tim, ma bezveze, brate.
• – Fra Dado je… simbol čovjekoljublja, istine, pravde, nade… Mogao je on i ostati, ali zar to ne bi bilo dvoličnost, prevara, zavaravanje sebe samog i puka kojemu je bio i ostao do posljednjeg trena odan!?
• – Dostojanstvo je svećenika miljama iznad svakog oblika borbe, pa bila ta borba opravdana najsvjetlijim ciljevima. Svećenik ponajprije prinosi svetu Žrtvu i time uništava kraljevstvo sotonino. No, mladi svećenici, stasali na modernističkim teološkim učilištima, dobrim dijelom i ne znaju što je svećenikovo dostojanstvo, ne znaju što je sveta Misa i što su sakramenti. Vjera im je oslabljena, relativizam ih guši. Pa traže hobije, pa se eksponiraju u medijima, pa rade sve što treba i ne treba…
• – Da je sv. Franjo tako lako odustao, ne bi danas ni bilo franjevaca.

I tako dalje da ne navodimo više sličnih osvrta.

ČIN TREĆI: Adresa

Prema istom internetu Dalibor Milas živi u Grazu, u Augustinumu. Seelsorger – [dušobrižnik]. Svećenik. Nije uopće napustio. Ordenszugehörigkeit [redovnička pripadnost]: Provinzialat Mostar. Franjevac, i to hercegovački, mostarski. Nije napustio ni franjevaštva, ni svećeništva, ni privremeno ni konačno. Sada je bivši ex-franjevac! Prevario i sebe i one kojima je to na portalu objavio. A mnogi to medijski proširili. Milas samo malo komedìjao sa svojim svećeništvom, lakrdijao sa svojim franjevaštvom i izrugivao se sa svojom Crkvom! Ozbiljno je opomenuo mase da ne komentiraju njegove nove odluke, one “konačne”. Ali kasno. Mase ne slušaju idola. Jer sada bi idol trebao činiti što mase hoće. I ostalo sve na portalima. Jer čega se pametan stidi, time se nepametan ponosi!

ČIN ČETVRTI: SUDAC

Milas 26. ožujka 2015. jednim novinama izjavljuje:

“Mi u Hercegovini smo na jednoj jako niskoj teološkoj razini.” A 1. lipnja na svom blogu objavljuje kako Crkva u Bosni i Hercegovini “dobrim dijelom još uvijek počiva na pretkoncilskoj zastarjeloj teologiji duhovne izolacije, nepovjerenja i osude”. Mi ovdje u Hercegovini na jako niskom stupnju teologije, a u cijeloj BiH teologija zastarjela, pretkoncilska, izolirana, i onda na toj zastarjelosti i izolaciji počiva Crkva. Kako se već nije sorila?

ČIN PETI: BESMISLICE

Milas se u ožujku o Josipovu 2015. ukazao u Mostaru i zajedno s nekim pozvanim prezentatorima predstavio svoju knjigu Hijene Ga nisu dirale, naslov koji auktor tumači, prema nekom afričkom plemenu koje u svome jeziku i rječniku nema pojma za “uskrsnuće”, pa se služi metaforom: Hijene ga nisu dirale. To bi značilo da je Isus uskrsnuo. U svakom slučaju, u našem ambijentu i kontekstu ne može se nikako zaključiti: ako ga hijene nisu dirale, ergo: resurrexit! U najbolju ruku, ako mrtvoga Isusa “hijene nisu dirale”, znači da je ostao u grobu. Zašto naslov? – “Živimo u vremenu u kojem hijene ne prežu dirnuti ni u samog Boga” (na posljednjoj stranici korice). Kao da ima vremena u kojem “hijene” ne “diraju” u Boga!

Pustimo metaforu kraju. Idemo na Milasovu novu misao nove teologije o Isusu Kristu, koja će svakomu pozornu čitatelju zapeti za oko. On piše: “Zaboravljamo da je Isus bio i čovjek: rodio se, patio, plakao, znojio se, jeo i pio, družio se s ljudima, smijao, ljutio se… Nije glumio čovještvo. Bilo je pitanja na koja nije znao odgovor: nije znao kad će biti posljednji sud; nije znao epilog getsemanske muke i svoga križnog puta; nije poznavao uskrsnuće. Da je sve to znao, to bi značilo da je Bog svoju ljudskost shvatio kao univerzalnu igru i nebesku predstavu za nebrojene čete anđela, pa i demona” (str. 36).

Najprije nije istina da zaboravljamo da je Isus bio i čovjek. Ističemo to o kršćanskoj svetkovini Blagovijesti, Božića, u Velikom tjednu, o svetkovini Uskrsa, o Marijinim svetkovinama i blagdanima, u nedjeljnim propovijedima gdje Isus nastupa kao čudotvorac, silan na djelu; i kao propovjednik prispodoba, silan na riječi; u susretima sa svojim sugovornicama i sugovornicima. Ne zaboravljamo isticati da se Isus rodio, patio, plakao, znojio se, jeo i pio, družio se s ljudima, smijao se, ljutio… Sve ono što se tiče ljudske naravi, osim grijeha. To se redovito, sustavno i nezaboravno propovijeda i navješćuje. Gdje je to Milas slušao propovijed ili pročitao članak o Isusu Kristu da se nije govorilo i o bilo kojoj njegovoj ljudskoj karakteristici? Ali nije Isus samo čovjek, nego Bogočovjek. Dvije naravi u jednoj Osobi, božanskoj!

Drugo, Milas piše: Bilo je pitanja na koja Isus nije znao odgovora. I navodi četiri takva pitanja bez odgovora:

1. “Nije znao kad će biti posljednji sud.”

Vjerojatno se za tu tvrdnju oslanja na onu evanđelistovu: “A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac” (Mt 24,36, usp. Mk 13,32). Isus ovom rečenicom kaže da on s ljudske strane nema izvora spoznaje Sudnjega dana. Ali to ne znači da nema s Božje strane. Jer, kao što se ta rečenica može navesti da Isus ne zna časa Sudnjega dana, tako se mogu navesti svetopisamske rečenice gdje se jasno vidi da je Kristu sve to poznato: Sv. Pavao piše Kološanima da su u Kristu “sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena” (2,3). Sva bogatstva spoznaje! Ili ona glasovita u Otkrivenju: “Evo, dolazim ubrzo, i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakome po njegovu djelu!” (22,12). Ovdje čak kaže da dolazi “ubrzo”. Za njega Sudnji dan znači – ubrzo!Ali kao Sin Božji, Druga Božanska Osoba, to je savršeno znao. A u Isusu postoji jedna Osoba, ona Božanska, koja je subjekt ili njegov JA, s dvije naravi, božanskom i ljudskom.

2. “Nije znao epilog getsemenske muke.

” Kako Milas pretpostavlja da je Isus znao uopće za “getsemansku muku”? Za muku zna, a za epilog muke ne zna? Čudna li nova nauka! Ni to nije točno. Navijestio je sam epilog muke barem tri puta: “Otada poče upućivati učenike kako treba da pođu u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanca” (Mt 16,21). Vrlo jasno naznačeno o čemu je riječ i svoje je učenike posebno poučavao do te mjere da ga sv. Petar hoće odvratiti od toga, a on ga naziva “sotonom” (Mt 16,23). Isus zna i unaprijed navješćuje da “Sin čovječji ima biti predan ljudima u ruke” (Mt 17,22), dakle uhvaćen! “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima” (Mt 20,18), uhvaćen! Čak i četvrti put neposredno pred uhićenje u Getsemaniju: “Evo, približio se čas! Sin čovječji predaje se u ruke grešničke!” (Mt 26,45), uhvaćen! Tako slično paralelno u Evanđelju sv. Marka i sv. Luke. Prema tomu Isus savršeno zna što će se dogoditi na svršetku getsmanske muke: da će biti “predan u ruke” ljudima, odnosno glavarima svećeničkim i pismoznancima, tj. u ruke grješničke. I to on sam čini, predaje se, svjesno i svojevoljno. I nije to nikakva “gluma”, o kojoj fra Dalibor piše, nego savršena spoznaja i slobodna volja koju Isus, i kao čovjek, iskazuje u najvažnijem trenutku zemaljskoga života i učenike o tome unaprijed poučava i za to priprema.

3. Nije znao “epilog svoga križnog puta”.

Kako Milas pretpostavlja da je Isus znao da će imati “križni put”? Za križni put zna, a za epilog križnoga puta ne zna? Čudna li nova nauka! Ni to nije točno. Unaprijed je Isus navijestio učenicima svojim barem tri puta kakav će biti sam epilog križnoga puta. Hajdemo sada po sv. Marku: “I poče ih poučavati kako Sin čovječji treba… da bude ubijen” (Mk 8,31). Usmrćen. Govoraše im: “Sin čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga” (Mk 9,31). Usmrtit će ga. I poče im Isus kazivati što će ga zadesiti: “Osudit će ga na smrt, izručiti poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga” (Mk 10,33-34). Ubiti na mrtvo. Tako slično paralelno u Evanđelju sv. Mateja i sv. Luke. Ili Milas misli da Isus ne zna da će biti “razapet”? Matej upravo to kaže: da će ga izručiti poganima da ga “razapnu” (Mt 20,19). Prema tomu Isus savršeno zna što će se dogoditi na kraju križnoga puta: nakon što su ga Židovi osudili i izručili poganima, bit će razapet i ubijen! Ako to nije jasno znanje i proroštvo, što je onda znanje i proroštvo? I kakvu novu teologiju Milas naučava suprot ovoj biblijskoj, pretkoncilskoj i pokoncilskoj?

4. “Nije poznavao uskrsnuće.”

Kako tako piše? Pa to i mi u Hercegovini koji smo na tako niskom stupnju teološke kulture, pretkoncilske, zastarjele, znamo da je Gospodin to poznavao! Zar Isusovo Preobraženje, trenutak Slave, o kojem govore sva tri sinoptika (Mt 17,1; Mk 9,2; Lk 9,28), nije bio jasan navještaj Isusova Uskrsnuća? Ali bez obzira na Preobraženje, nije točno da Isus nije navijestio učenicima svojim barem tri puta svoje Uskrsnuće, mjesecima i godinama unaprijed. Hajdemo sada po sv. Luki: Reče: “Treba da Sin čovječji… bude ubijen i, treći dan, da uskrsne” (Lk 9,22). Uskrsnuće! Slično, sažeto i u 9,44. I treći nagovještaj: “Evo uzlazimo u Jeruzalem. I na Sinu čovječjem ispunit će se… ubit će ga, ali on će treći dan ustati” (Lk 18,31.33). Uskrsnuti! Tako slično paralelno u Evanđelju sv. Mateja i sv. Marka. Luka dva puta dodaje da je Isusu sve bilo savršeno znano i jasno, ali učenicima bijahu skrivene te stvari, ne pojmiše o čemu se radi (Lk 18,34), a bojahu ga se pitati o tome (Lk 9,45).

Treće, Milas tvrdi: kada bi Isus znao sve ove stvari u vezi sa svojom mukom, smrću i uskrsnućem, to bi značilo da bi Bog svoju ljudskost shvatio kao “univerzalnu igru i nebesku predstavu za nebrojene čete anđela, pa čak i demona” (str. 36). Sve bi to bila Božja “gluma”! Vidjeli smo i znamo i vjerujemo da je Isus sve to savršeno znao i pokazao da zna, i kao Bog i kao čovjek, i nije uopće ništa “glumio”, nego je svjesno, slobodno, dragovoljno predao sama sebe za nas. On – kako sam kaže – ima vlast svoj život položiti i ponovno ga uzeti (Iv 10,18).

Zaključak

Milas svoje slušatelje uvjerava da napušta franjevaštvo i svećeništvo, ne napušta doduše Crkve, nego će u njoj živjeti na malo drukčiji način. On ne zna što radi. A onda se najednom pojavi i kao fratar, i kao svećenik. Da predstavi svoje “Hijene”.

Sada se pitamo: Da nije sve ovo što je fra Dalibor Milas izvazvao svojim odlaskom iz franjevaštva pa neodlaskom, svojim zavođenjem slušatelja da napušta svećeništvo, pa ne napušta – prava gluma? Ljudska gluma, komedija, hipokrizija, protiv koje se on toliko bori?

Koja mu nije na čast ni kao čovjeku, ni kao franjevcu, ni kao svećeniku!, kazao je biskup.

Inače, Milas je u svojim facebook statusima dao naslutiti da više nije odnosno neće biti fratar.

“Ja sam definitivno odlučio otići. Ne mogu više biti franjevac i svećenik. Jednostavno nisam više “taj” i osjećam da to nije više moj put. Trebam još napomenuti da odlazim sam, te da me nitko ne tjera. Pokušajte nikoga ne okrivljivati za ovu moju odluku, napisao je na facebooku Dalibor Milas, naslutivši daviše neće biti fratar.

Kada su to mediji i objavili, isto nije demantirao.

Ratko Perić, Petrov namjesnik u Hercegovini