Bošnjački tjednik STAV, koji ne krije svoje simpatije za Erdogana i njegovu viziju islamske politike, posvetio je gotovo čitav zadnji broj razotkrivanju opasnih neprijatelja Bosne i Hercegovine.
Na djelu je, kako piše u spomenutom tjedniku, specijalni rat protiv Bosne i Hercegovine, s ciljem da se stvori politička podvojenost među Bošnjacima.
Jer ta podvojenost bi omogućila lakše urušavanje države.
______piše. Dr. Fra Luka Marković l poskok.info
STAV se, ili njegovi ideolozi, služi gotovo istom metodom kojom su se koristili komunisti u bivšoj državi, kad bi osjetili opasnost urušavanja iznutra.
Pronalaženjem protivnika izvana, zbijanjem vlastitih redova, omogućavalo je Titu da se lakše obračuna s protivnicima u vlastitim redovima. Tako je bilo u vrijeme sukoba sa Staljinom, Rankovićem i Hrvatskim proljećem.
I staljiniste i pristalice Rankovića, kao i one Hrvatskog proljeća među komunistima, odstranilo se iz partije, upozoravajući na opasnost izvana koja vodi urušavanju države. Sličnom metodom služe se danas i neki bošnjački ideolozi preko STAVA, poručujući kako je ugrožena Bosna i Hercegovina, te kako je za njezino očuvanje nužno zbijanje vlastitih redova i odstranjenje onih nepodobnih.
Iako se iz nekih od tekstova u STAVU može iščitati kako su opasnost za Bosnu i Hercegovinu hrvatski i srpski nacionalisti, ukor je, ako se čita između redaka, upućen prije svega onima među Bošnjacima, koji navodno nemaju osjećaja za važnost trenutka, za ono biti ili ne biti onakve Bosne i Hercegovine kakvu su zamislili ideolozi SDA, prije svega Alija Izetbrgović u svojoj Islamskoj deklaraciji.
Umjesto da se ozbiljno zamisle nad hrvatskim nezadovoljstvom i potraže suglasnost među Bošnjacima za pronalaženje izlaza iz tog ćorsokaka, kako bi se zajednički mogli okrenuti protiv onih ozbiljnih prijetnji od strane srpskih ekspanzionističkih ciljeva, Stav i njegovi ideolozi obrušili su se protiv Hrvata, kako onih u Bosni i Hercegovini tako i protiv onih u Hrvatskoj.
Navodno glavna ugroza Bosne i Hercegovine dolazi od strane hrvatskog nacionalizma.
Ne čudi takvo razmišljanje. Kako bi drugačije i mogli prosuđivati oni koji u Erdoganovim krvavim pohodima protiv Kurda vide borbu protiv kurdskog nacionalizma, a ne želju obespravljenog kurdskog naroda da bude slobodan.
STAV optužuje Zagreb i Beograd da rade na stvaranju atmosfere međubošnjačkog sukoba. Cilj je, upozorava tjednik dalje, stvoriti ideološku podvojenost između bošnjačkih ateista i vjernika kako bi se takvo stanje eventualno u budućnosti pretvorilo u oružani međubošnjački sukob, što bi dovelo do slabljenja otpora Bošnjaka naspram onih pravih neprijatelja Bosne i Hercegovine.
Na prvi pogled prosječan čitatelj bi mogao zaključiti kako je tekst upućen hrvatskim i srpskim nacionalistima, a prije svega onim hrvatskim koji zahtijevaju ravnopravnost, da se u nastavku teksta ne počinje odmotavati klupko obračuna s vlastitim izdajnicima koji ne shvaćaju ozbiljnost političkog trenutka.
Slično je govorio i najintrigantniji sin svih naroda, Tito, koji je jako dobro znao da se komunistička vlast najlakše čuva odstranjenjem pluralističkog razmišljanja u vlastitim redovima, i uvođenjem besprijekornog jedinstva u pogledu na probleme.
U nastavku teksta priznaje STAV i sam ono što predbacuje navodnim zlim ideolozima sa strane da postoji nejedinstven pogled unutar bošnjačkog korpusa glede mnogih pitanja, a pogotovo glede odnosa prema Erdoganu, islamu i SDA. Tako započinje nabrajanje onih rušilačkih elemenata unutar bošnjačkog korpusa. To su prije svega oni zavedeni od strane centara izvan Bosne i Hercegovine, ona manjina koja djeluje „među Bošnjacima i prema Bošnjacima, ali ideološki, politički i kulturološki ne pripada Bošnjacima“.
To su prema Titovoj doktrini bili svi oni zavedeni drugovi koji se nalaze među komunistima, ali ne rade prema njegovoj ustaljenoj ideologiji. U te izdajnike spadaju, prema ideologiji STAVA, i lideri bošnjačkih udruga koji bježe od nacionalnog, koji protežiraju bosanstvo, „ali ne kao nadsistem i pozitivnu pojavu objedinjavajuće ideje za sve građane BiH, nego kao neprirodno nacionalno opredjeljenje koje ujedno dodatno iritira druga dva naroda. Hrvate ne može iritirati takav stav, jer u pluralističkom društvo svatko se može opredijeliti za svoju opciju. Ono što kod ideologije bosanstva, kao i bošnjaštva, smeta Hrvate jest uvjeravanje drugih kako u Bosni i Hercegovini žive samo Bosanci ili Bošnjaci.
Zatim slijedi lamentacija nad nejedinstvom bošnjačkog naroda koji nije uspio „proizvesti temeljne knjige o vlastitom identitetu; leksikone i enciklopedije, historije jezika i književnosti, koje su drugi narodi započeli najkasnije u 19. stoljeću…“. Pri tome autori teksta se ne pitaju kada je nastala bošnjačka nacija, kao niti to zašto su se donedavno deklarirali kao Muslimani. Zatim slijede optužbe upućene „domaćim izdajnicima“ i onima unutar intelektualne elite koji olako padaju pod utjecaj manipulacije izvana, koji nisu svjesni trenutka i važnosti objedinjavanja kulture i ideje jednog naroda, bošnjačkog naroda. Problem predstavljaju i oni unutar bošnjačkog (bosanskog) korpusa s ljevice, koji medijski serviraju ideju kako su primitivni i zaostali oni koji biraju SDA.
A one koji diskreditiraju lik Alije Izetbegovića svrstava STAV među izvršioce specijalnog rata protiv Bošnjaka. Iz toga se da zaključiti da su svi oni unutar bošnjačkog korpusa koji ne razmišljaju kao Alija Izetbegović ili SDA državni protivnici. Svakako je zanimljiva slijedeća rečenica: „Činjenica je da negativna propaganda, ne samo direktno samo protiv SDA, njenih simbola i ličnosti vezanih za nju nego i vrijednosti koje se vežu uz za SDA, postaje sve ozbiljnija i sve prisutnija u kolektivnoj svijesti te se pokušava pretvoriti u neku vrstu pomodarstva“. A posebnu opasnost čine oni odmetnici iz etabliranih stranaka, koji s obzirom na stanje u društvu postaju laki plijen ideologa specijalnog rata. Za stav su svakako opasni i oni koji ne daju Islamskoj zajednici ono mjesto u bošnjačkom društvu koje joj pripada, kao i oni intelektualci koji stvar promatraju s liberalnog gledišta.
Neki od tih intelektualnih krugova nameću sustavno teme koje se bave dekonstrukcijom bošnjačkog identiteta kojem pripadaju, ne uviđajući istovremeno ona događanja koja prijete opstanku onakve Bosne i Hercegovine kakvu želi SDA. Zanimljivo je svakako primijetiti de bošnjačkim ideolozima u STAVU smeta danas i kandidiranje Željka Komšića kao hrvatskog kandidata za člana predsjedništva. Ta kandidatura im je nekad odgovarala kao dobra prilika za majorizaciju Hrvata.
Očito je da se SDA danas boji nečega. Boji se mogućih izbora prema novim pravilima, prema onim pravilima po kojima bi im Željko Komšić ili netko od drugih crvenih drugova mogao biti izravni protivnik za predsjedništvo Bosne i Hercegovine. E to bi bila druga pjesma. Upravo zbog velike podijeljenosti unutar bošnjačkog korpusa na ideološkoj osnovi nije SDA sigurna da li će imati svog člana u Predsjedništvu i da li će biti dio vladajuće opcije. To je pravi problem, a ne hrvatska urota protiv Bosne i Hercegovine. Na koncu Hrvati su masovno dolazili iz inozemstva glasati na neovisnost Bosne i Hercegovine, kako oni iz Bosne, tako i oni iz Hercegovine i Posavine.
A Hrvatska je među prvim državama priznala Bosnu i Hercegovinu. Pa ako je u prošlosti i bilo pogrješaka, a bilo ih se s obje strane, treba zaboraviti i okrenuti se pravom neprijatelju, onome koji doista želi odnijeti 49% države u Srbiju, poštujući pri tome sekularno i pluralističko društvo. Ali to ne odgovara ideolozima iz SDA. A koju politiku SDA zastupa pokazuje se najbolje u podržavanju Erdogana (osmanlijski snovi), odbijanju da vrlo cijenjeni turski književnik Orhan Pamuk, koji ne podržava Erdoganovu islamsku diktaturu, postane počasni građanin Sarajeva. A u sklopu svih događanja ne smije se zaboraviti na koji su se način Islamska zajednica i SDA odrekli Erdoganovog nekadašnjeg ideološkog oca, a sada protivnika Gülena.
U sklopu svih okolnosti s obzirom na eroziju unutar SDA, ne bi začudilo da upravo ta stranka, kad shvati da nema ništa od majorizacije Hrvata, ponudi rješenje koje će mnoge iznenaditi. Jer ideja koju je zastupao Alija Izetbegović u Islamskoj deklaraciji je očito neostvariva na prostoru čitave Bosne i Hercegovine, pa čak niti na onom koji sačinjava Federacija. A vjerujem niti među samim Bošnjacima zbog ogromnih razlika u pogledu na život unutar bošnjačkog korpusa. Njihovo zajedništvo u pružanju otpora hrvatskoj ravnopravnosti je vrlo krhko. Na što se misli, pokazat će vrijeme. Za nadati se da će do diferencijacije unutar bošnjačkog korpusa doći mirnim putem. Jer mir je nakon tolikih stradanja potreban i Hrvatima i Bošnjacima i Srbima.