Mario Knezović, frontmen grupe Zoster ili, kako on to voli reći, ‘pjevač iz Mostara’ trenutno s bendom u regiji promovira novi album ‘Imači kada’. U blic intervjuu za DEPO Portal Mario govori o bendu, novoj avanturi na velikom platnu u filmu Aide Begić, privatnom životu i popularnosti
Budući da se trenutno nalazite na turneji, razgovor ćemo početi pitanjem o novom albumu. Album nosi neobičan i duhovit naziv, ‘Imači kada’, pa recite nam onda ko su ustvari ti ‘Imači kada’?
– ‘Imači kada’ smo svi mi. Evo, na primjer, vi i ja, vi imate kada postavljati pitanja, a ja imam kada odgovarati na njih… Što se tiče plasmana novog albuma, rano je još govoriti o rezultatima. Mislim da će se to tek otkriti na koncertima, a za početak smo zadovoljni reakcijama.
Prilikom promocije albuma nedavno se na koncertu u Splitu dogodio i jedan incident u klubu Quasimodo, gdje ste te večeri nastupali? Šta se tu ustvari desilo?
Policija je prekinula koncert i odvela ili privela, kako hoćete, organizatora i cijeli bend u policijsku postaju, gdje smo bili nekih 40-tak minuta. Kasnije su nas pustili bez ikakvih prijava, a u isto vrijeme su nam napravili ogroman PR!
Zoster je u nekoliko godina postao omiljeno festivalsko i klupsko ime u gotovo cijeloj regiji. Da li ste s početka očekivali ovaj uspjeh i ko su bili vaši muzički i ideološki uzori, posebno kad uzmemo u obzir da su mnoge pjesme Zostera socijalno i društveno osviještene?
Naš najveći uspjeh je što se uopće bavimo muzikom jer smo oduvijek samo to i htjeli. Divno je što ljudi prepoznaju naš rad i žele nas slušati i dolaziti na koncerte. Nikad nismo imali neke matrice ni uzore, jednostavno smo bili ono što jesmo… Ali ja npr. jako volim Arsena Dedića, EKV, Johnny Casha, Nicka Cavea, Darka Rundeka, The Beatlese, Guns’n’Roses, Disciplinu kitschme, Bon Jovia, Alicea Coopera, Aerosmith…
Znamo da se u posljednje vrijeme sve aktivnije bavite i glumom? Imate ulogu u novom filmu Aide Begic ‘Mamac’. Koga glumite u filmu i možete li nam otkriti par detalja o svom karakteru?
Meni se gluma zaista dogodila slučajno, ali eto, pošto kažu nista nije slučajno, možda tako mora biti. Raditi na filmu je privilegija i ja sam sretan što imam priliku biti dio tog svijeta. Aida je divna i osoba i redateljica, i divno je biti dio njene ekipe… Sve što mogu reći o mom liku u filmu ‘Mamac’ jeste da se on odaziva na ime Dino, a više ćete saznati kad budete gledali film. ‘Mamac’ bi trebao biti prikazan ove godine i nadam se i vjerujem da će cijela filmska ekipa biti zadovoljna i ponosna učinjenim.
Mario Knezović privatno…?
Pored muzike i glume, jednostavno obožavam dokolicu. Moram priznati da nemam nikakav hobi jer meni je muzika sve. I posao i hobi, sve drugo mi je dosadno. No, nikad se ne zna, možda i promijenim mišljenje, sve je do trenutka. U stalnom sam strahu da se nikad neću opustiti ni odmoriti, ali kad bih morao birati, za opuštanje bih odabrao put na Himalaje ili izležavanje na nekoj plaži na Karibima.
Nedavno ste učestvovali u TV showu ‘Večera za pet’, pa su mnogi pretpostavili da je i kuhanje vaša strast…?
Iskreno, u showu ‘Večera za 5’ sam sudjelovao zbog nagovora prijateljice, koja me je, eto, nekako uvjerila da pristanem, a učestvovao sam naravno i zbog honorara. Pokajao sam se odmah po ulasku u show, ali sam izdržao do kraja i eto… pobijedio. To je interesantno budaći da uopšte ne znam kuhati ali sam za tu prigodu naučio. Sad kad je sve prošlo, drago mi je što sam se natjerao da učestvujem u showu.
U intervjuu koji ste nedavno dali magazinu Dani izjavili ste slijedeće: ‘Rješenje kakvo dogovore nacionalne političke elite, bez pritisaka sa strane, kamen je temeljac građanskom životu’. Da li su ti pritisci sa strane ‘međunarodna zajednica’ i mogu li, uopšte, naše političke elite izgraditi građansko društvo?
Naravno da nacionalne elite ne mogu stvoriti građansko društvo, ali mogu završiti rat i dati pretpostavku izgradnji građanskog društva. To je moje mišljenje i ne mislim da je uopće bitno, ali kad me već pitate, to je to.
Također, u istom intervjuu navodite; ‘Paradoks je da su moje kolege u svijetu većinom kontra sustava, a ja sam za to da sustav funkcionira, jer mi žudimo za kakvim-takvim redom, stabilnosti i sigurnosti’. Kakav to sistem, po vama, može biti uspješan u BiH?
Ja nemam ni socijalno osiguranje i nadam se da mi nikad neće ni trebati. Ja sam za onaj sustav kojeg će podržati bar 90% stanovnika BiH, čisto zbog njih samih, a i da mene ostave na miru. Meni osobno ništa ne fali, samo ne bih se želio jedno jutro probuditi u paleži i gareži…. Imam svoju kuću, svoj vrt, svoje pjesme, drage ljude, mjesta na kojim se susrećemo i to je moj sustav, a za sve drugo mi se j…!
(DEPO/E Murić)