Broj kosponzora rezolucije o Srebrenici i dalje raste. Trenutno su ukupno 32 države navedene kao kosponzori rezolucije, prenosi N1.
To je ta tehnika globalnog zauzimanje položaja moraliste.
No zapitajmo se :Nije li genocidan pristup osuđivati jedan genocid, a ne dozvoljavati da se prizna genocid koji je nekada davno neki pripadnik tvog naroda počinio?
Govorimo recimo o Turskoj, o Belgiji, o UK o Americi.
Listi kosponzora danas su se priključila naime nit manje nit više nego brutalnogenocidna Belgija, počiniteljica najvećeg genocida u povijesti te genocidna Danska. Vjerojatno i niste čuli za belgijski genocid u Kongu. Kako da se nije dogodio.
Očekuje se da će glasanje o rezoluciji o genocidu u Srebrenici biti održano u Genocidnoj skupštini UN-a u drugoj polovini genocidnog svibnja.
Kompletna lista genocidnih kosponzora rezolucije sada izgleda ovako, poredana po genocidnosti sponzora:
Belgija – Ljudi ne znaju da je ova zemlja počinila u Kongu genocid nad 45 milijuna domorodaca. Genocid njihovog kralja danas se uopće ne spominje. Radi se o prvom poznatom genocidu u povijesti.
Na drugom mjestu je Turska. Sramota je svijeta da je ova zemlja nekakav kosponzor nekom moraliziranju. Jedna od najgenocidnijih tvorevina na svijetu. Malo je nacija koje zbog Turaka nisu patile. Dan danas prijete svima koji otvore pitanje genocida nad Armencima. Sramota je svijeta da Turska uopće postoji kao država. A tu opet treba zahvaliti genocidnoj UK, Austriji i Francuskoj što su ju spasili od sigurne smrti u zadnji čas. Taman kad su Slaveni predvođeni Hercegovcima i Rusima krenuli sasjeći tu rak ranu planete, došli su turski braća i sestre u genocidu i govna turska genocidna spasili.
Sjedinjene Američke Države – nikada nisu priznale niti jedan od svojih genocida od prvog nad Indijancima do zadnjeg nad Iračanima. Teško im se odlučiti. I još uvijek se bore protiv rasizma na svom tlu, svako malo bude roknut neko crne boje kože, pa ne stignu, tako nam je pojašnjeno. Prema ukupnom broju žrtava ne mogu se mjeriti s UK, al s obzirom na širinu američkog kontinenta i efekt brisanja mete, te na nasilje koje rade na planeti uz popratne genocide, stavljamo ih na prvo mjesto. Čestitke na pobjedi!
Ujedinjeno Kraljevstvo – brutalno genocidna nacija. Nikada nisu priznale niti jedan od genocida. Pa ni onaj nad Ircima koje su gotovo iskorijenili i zatrli im kulturu do razine da danas prosječan Irac ne zna izmoliti Oče Naš na irskom jeziku nego se Isusu obraćaju na jeziku svojih progonitelja. O Indiji, Nepalu, Indokini, suvišno je govoriti. Zapravo američki genocid nad Indijancima je njihovih umova djelo.
Iz UK ministarstva za nazivanje drugih genocidnima, teško im se kažu odlučiti koji bi prvi genocid priznali od svojih UK genocida a svi zaslužuju priznanje. I onda se opterete oko te odluke, i zaspu. I tako svaki dan. Isto tako ne žele priznati odgovornost za Srebrenicu, niti za pomaganje Osmanlijama 1878 kada su skupa s Austrijom poništili rezultate ustanka u Hercegovini i Bosni te nam nametnuli nove vladare. Habsburške brade. Incestoidni soj koji nas je maltretirao stoljećima i prije Turaka. Nažalost nismo ih sve uspjeli istrijebiti. Ali dat će Bog i Gospa Međugorska/Pribilovska pa hoćemo.
Njemačka/Austrija je na trećem mjestu iako su počinili Holokaust. Glase za genocidnu naciju i malo tko se od njih buni na tu kvalifikaciju. Kad Njemci/Austrijanci predlažu neku rezoluciju, kad predlažu bilo šta znaš da je u pozadini pokušaj pranja od odgovornosti za genocid.
Na listi genocidnih kosponzora je i genocidna Kanada, država koja je potpuno uništila nativnu populaciju na sjeveru Amerike. Čak u većem stupnju nego Amerika.
Tu su i genocidna Švedska, genocidna Danska, genocidna protusrpska Albanija, Bangladeš, genocidna BiH, genocudna Bugarska, genocidna Hrvatska, genocidni Čile, Estonija, Finska, Irska, genocidnaItalija, Jordan, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Malezija, genocidna Nizozemska, genocidni Novi Zeland, glupa glupasta Sjeverna Makedonija, ona kojoj su Srbi dali državu i spasili ju o bugarskog genocida i kojoj Albanci spremaju nove genocide, potom Poljska, Ruanda, Slovenija i Vanuatu.
Zašto su ove neke čestite i negenocidne države stale u skupinu genocidnih? To samo one znaju.
Zašto je mala lijepa naša ma kakvi genocidna Hrvatska na ovoj listi to također nikome nije jasno, pogotovo ako ta Vlada RH zna da niti jedan zločin Džihada nad Hrvatima nije kažnjen. I jako dobro znaju što je točno bilo u Srebrenici.I koliko to odudara od svih genocida prije, jako dobro znaju za genocid u Grabovici no ne spominju ga u javnim istupima, kao da se stide Hrvata u BIH, jako dobro im je poznato da ovo neće stati na ovome, i da će , koliko je sutra, biti donešena Rezolucija o genocidu na prostoru BIH i Hrvatske u razdoblju 1941-1945.
Također, ovome treba dodati i niz zemalja koje su najavile da će glasati za Rezoluciji, iako neće biti kosponzori, kao što je Crna Gora.
Podsjećamo, finalni prijedlog Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici usaglašen je i predan predsjedniku Generalne Skupštine Ujedinjenih naroda.
“Nakon više krugova inkluzivnih konsultacija, Finalni prijedlog Rezolucije ‘Međunarodni Dan refleksije i komemoracije Genocida u Srebrenici 1995”, od strane “cross- regional core group’, otišao prema predsjedniku Generalne skupštine UN-a i svim stalnim misijama u UN”, priopćio je ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija.
U nastavku donosimo finalni tekst prijedloga Rezolucije:
Rukovodeći se Poveljom Ujedinjenih naroda, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti 819 od 16. travnja 1993. kojom se Srebrenica proglašava sigurnom zonom, rezoluciju 827 od 25. maja 1993. o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) i rezoluciju 1966 od 22. prosinca 2010. o osnivanju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, podsjećajući i dalje na sve presude MKSJ-a, a posebno na osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida nad bosanskim muslimanima počinjenim u Srebrenici 1995. godine, posebno na presudu Žalbenog vijeća MKSJ-a od 19. travnja 2004. (MKSJ protiv Krstića), Internacionalni rezidualni mehanizam za žalbeno vijeće kaznenih sudova, presuda od 8. lipnja 2021. (MKSJ protiv Mladića), presudu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za žalbeno vijeće krivičnih sudova od 20. ožujka 2019. (MKSJ protiv Karadžića i Karadžića), Međunarodni sud pravde (ICJ) od 26. veljače 2007. godine koji je utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida, potvrđujući svoje snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog ljudskog prava, i naglašavajući u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost i, u tom cilju, da temeljito istražuju i kazneno gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obavezama i svojim domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i kako bi se tražio održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za koje je potrebno sudjelovanje žrtava i preživjelih kao i članova njihovih obitelji je centralno, pozdravljajući važan napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u pogledu borbe protiv nekažnjivosti i osiguravanja odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge neviđene zločine ostvarene kroz sistem međunarodnog kaznenog pravosuđa, u tom smislu prepoznaje poseban doprinos MKSJ-a i naglašava važnost spremnosti međunarodne zajednice da preduzme kolektivnu akciju preko Vijeća sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na osnovi od slučaja do slučaja kako bi se dodatno osigurala odgovornost za genocid i sprečavanje istog.
Uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika glavnog tajnika za sprječavanje genocida i odgovornost za zaštitu; i ističući važnost redovnih brifinga o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju u ranom podizanju svijesti o potencijalnom genocidu, također napominjući da procesuiranje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i MKSJ, kao i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, ostaje centralno u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnju povjerenja i obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, i dalje priznajući da je snažna regionalna suradnja između državnih tužiteljstava od suštinskog značaja za poticanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu, konstatirajući da će 2025. godine biti obilježena trideseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, tisuće raseljeno, a obitelji i zajednice devastirane:
1. Odlučuje da 11. srpnja proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine;
2. Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti;
3. Također bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici;
4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče s pravdom;
5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a,
6. Traži od glavnog tajnika da uspostavi program informiranja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od glavnog tajnika da skrene pažnju na ovu rezoluciju svih država članica, organizacija sistema Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće poštovanje,
7. Poziva sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.
Podsjetimo, prvobitno je glasanje o Rezoluciji trebalo da bude održano 2. svibnja, ali je pomjereno za kasnije kako bi se dalo vremena za dodatne sugestije i doradu. Svibanj svakako ostaje ključni mjesec za usvajanje.