Elem, mostarska pozitiva se na naslovnicama nagurava s negativom. E sada, pitanje je šta je za koga jedno, a šta drugo? Recimo, za većinu je pozitivno sve što se dogodilo u Mostaru, što grad čini urbanijim, modernijim, što su nakon Mepas Mall-a (čuj mal) u Mostar stigli, kao nigdje drugdje, Andrić i Prelog. A za druge, je to “rastakanje države”, ako tu u datom momentu nisu bili Budimir i Nikšić, a bio Josipović..
______piše: Milan Šutalo, Dnevnik.ba
Pita me kolegica Julijana jutros: Čuli najnoviju: „Mostar grade podno Mepasa, nesta sada drugih shoping centara.“. Ta parodam na onu poznatu „Mostar grade podno Veleža“, posta šlagvort za rasprave uz kavu o veličini, u petak, otvorenog, najvećeg u BiH, shoping centra, i, što bi rekli ekonomisti, „ posljedicama njegova djelovanja na tržište butika i ostalog u Mostaru“. U gradu sa 130.000 stanovnika postoje, naime, još 4 stambeno- tržna centra, (tržna u prizemlju i na prva dva kata, a stambena na zadnja dva). I laici sada uviđaju: Previše za relativno malo tržište, pa se piatju: „Hoće li,, veća riba pojesti manje, dok drugi već zaključuju; Ako kupci, a sve je manje onih koji imaju novca za bilo što drugo osim za hranu i kemikalije, nahrupe u Mepas Maall-a, ( a čujem kako profesori iz Sarajeva već organiziraju jednodnevne izlete u Mepas) pa vlasnici butika, i koječega u drugim shoping centrima budu prisiljeni staviti ključ u bravu, iznajmljivači poslovnih prostora mogu ih uvijek preurediti u stanove. Mostarci su ponosni na Mepas Mall (samo im „nije jasno zašto mal“), jer će se imati čime pohvaliti kada im dođe tko god od rodbine iz Zagreba, Sarajeva ili Splita „prosipati priču“ kako u njih ima što u nas nikad neće biti.
Otvaranje Mepas Mall, samo je jedan u nizu događaja, zbog kojih je Mostar, gotovo svakodnevno, u posljednjih mjesec dana, dobivao prostor na naslovnicama portala, dnevnih novina, po koju minutu i u tevizijskim dnevnicima, radijskim vijestima. Sjetimo se, počelo je otvaranjem Gradske vijećnice, pa se sutra iz istočnog dijela grada zapucalo. Prosvjedni metci u objekat prekrasne arhitekture ispaljeni su iz istočnog djela grada, zbog stećka postavljenog, u blizini Vjećnice, na mjestu gdje je od nakon rata stajao križ, kao obilježje mjesta pogibije pripadnika HVO-a. Potom je u Mostar stigao Juan Carlos, španjolski kralj, otvoriti, opet arhitekstonski prekrasan „Španjolski trg“- a ja ‘ko će drugi. Isti dan otvoren je Mostarski sajam. U subotu, Klinika za onkologiju, a jučer „Park nobelovaca“ i „ Mostarsko proljeće“. Ta dva događaja došao „preuveličati“ pravo s Pantovčaka Ivo Josipović. Ništa nije govorio, samo bio tu osobno se uvjeriti da se se to u Mostaru stvarno događa. Građani ga pozdravili pljeskom, a on im uzvraćao osmijesima i naslikavo se. Dan ranije, ispred Gradske vijećnice, iz istočnog dijela grada, opet, „zapucalo“. Udruženje “Porodice šehida i poginulih boraca Armije R BiH” izveli su gerilsku akciju, bez dozvole Grada , donijeli, ne jedan, već dva kamena, duplo veće od stećka i postavili ih skoro pa pred ulaz u Vjećnicu. Na jednom od njih u obliku ljiljana napisali „U spomen na borce Armije R BiH koji su branili Mostar i državu BiH“. Inat spomenici, postavljeni na mjesto ( zapadna strana grada) gdje nije poginuo ni jedan pripadnik A RBiH, i gdje ranije nije bilo nikakva obilježja pripadnicima Armije poručuju kako je Armija branila grad od njegovih stanovnika Hrvata i „državu BiH“, opet od Hrvata.
Sve to kao fil na verbalna politička prepucavanja o tome hoće li Mostar biti jedinstven ili podjeljen. Dvadeset godina SDA se u Mostaru, iz petnih žila, borila za „jedinstven, cjelovit i multietnički Mostar“, a protiv etničkih podjela u gradu“, a sada se iz petnih žila bori za etnički podjeljen grad. Zašto? Zato što jedinstven/a, multietnički/a, cjelovit/a može samo ako ćemo mi vladati, a ako nećemo, e onda ne može. E onda tu nema ni multetničnosti, ni države BiH, a još manje Bosne i pariotizma. Tu onda može rasti samo fašizam i genocidno etničko čišćenje.
Elem, pozitiva su na naslovnicama naguravala s negativom. E sada, pitanje je što je za koga jedno, a šta drugo. Recimo, za većinu je pozitivno sve što se dogodilo u Mostaru, što grad čini urbanijim, modernijim, što su nakon shoping centra u Mostar stigli, kao nigdje drugdje, Andrić i Prelog, a dan ranije počela raditi Klinika za onkologiju, pa oboljeli od raka neće više morati do Splita, Zageba ili Sarajeva, na kemoterapiju. Mostarci, koje oduševljava to što njihov grad stremi postati najljepši i najatraktivniji u BiH, raduju se i gradnji novog mosta preko Neretve, popločavanju šetnice uz park “Zrinjevac”, koji će Španjolski trg povezati s Rondom. Za većinu je posve normalno što su na tim svečanostima, uz ine, bili i najviši dužnosnici vlasti- od predsjedatelja Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, premijera BiH Vjekoslava Bevande, ministra obrane Muhameda Ibrahivoća, predsjedatelja Doma naroda i zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamenta Bih Dragana Čovića i Bože Ljubića, premijera RS Aleksanda Džombića. Bio i kralj Španjolske i predsjednik Hrvatske i nema tko nije. U stvari ima. Nisu bili predstavnici pučističke federalne vlasti. Bio u stvari ministar federalno-policijski, „osoba godine“ Predrag Kurteš Koka, na otvaranju Sajma. Ali nije imao gdje sjesti, nije bilo slobodne stolice za njega. Na otvaranju Mepas Maall- bilo bar tisuću uzvanika. Bila i braća Lijanovići, Mladen i Slavo- sami. Bio i general Živko, s dva tjelohranitelja. Na otvaranju „Parka nobelovaca“ nisu bili. Ni na otvaranju „Mostarskog proljeća“, Živka nije bilo. Predsednik Matice Hrvatske Josip Muselimović poslao mu SMS-a da nema mjesta. Gužva bila- tražila se karta više- pa Muselimović Budimira “zamolio za razumjevanje”. Nigdje nije bilo ni dežurnog tumača za „hrvatsko i sva druga pitanja sa Zlatkovizije“. Stalno na ekranu antifašističke tv, i dok sve to prokomentira, nema kad doć’. I nije njemu krivo što njega nije bilo, već što nije bilo njegovih iz haespe-a i esdepea, marioneta u pučističkoj Federalnoj vladi- pa udario, na depou,- po predsjedniku hrvatskom Josipoviću. Veli kad Josipović dođe na nešto gdje nema Budimira ili Nikšića, a sinoć se dogodio taj škandal, onda on- Josipović, dakle, „svjesno i namjerno rastače državu BiH“, a Josipović mu, i nepročitavši njegov biser, odgovori, u jutrašnjim novinama: „ Nametnuta rješenja nisu dugog vijeka“.
Neprimjeti principjeli profesor i Zlatkov neovisni mandatar, kako se i kralj Juan drznuo otvoriti „Španjolski trg“ u Mostaru, bez Budimira, Nikšića, Jere i Zvonke,.. Ma, mislim si u sebi, evo što oplete Josipovića, gdje ne opauči i kralja, da djeli Bosnu, pa da malo zakuvamo i sa „Španjolcima“.