Kratki vodič za građane BIH kada vas turisti upitaju o političkoj situaciji i kakve su čije šanse…

Recite im ovako:

Srbi

Kod Srba je najveći favorit u utrci za člana predsjedništva Srbin koji je obećao uhititi Karadžića i razmontirati njegov SDS. Prvi je nazvao zločin u Srebrenici genocidom. Zbog toga je pod US sankcijama.  Konkurenti, najveći  su mu dvoje mladih ljudi. Jelena, žena koje ima. I koja neumorno radi. Od sumraka do Raške gore. I koja hvali Dražu Mihajlovića. Nju podržavaju UK i USA administracija. Tu je i neočekivani kandidat, mladi Hrvat, povratnik iz pakla medijskog progona, koji osim što je Hrvat je spletom okolnosti gej. Iako to nije htio biti. Njega začudo ne podržavaju US i UK administracija. Džaba mu što je postao gej jer je i dalje jebiga Hrvat. A oni su, UK i USA,  što se  tiče podrške Hrvatima u BIH, završili. Oni su uz Dražu Mihajlovića.

Bošnjaci

Kod Bošnjaka je najveći favorit čovjek čiji je otac stvorio Republiku Srpsku. Član je Muslimanskog bratstva,organizacije koja je na US crnoj listi. Suosnivač je njemačko-bošnjačke terorističke frakcije Handžar divizije koja je 1941 ubijala Židove i Srbe a 1991 samo Srbe, kasnije i Hrvate. Jer Židova nije bilo. Pa su im našli zamjenu. No bez obzira na to on je često u US ambasadi na kahvi i rahat lokumu. Nekad i na ćevapima kad USA ambić zove na hambić.  Halal hambić. Tata mu je prije nego je stvorio Srpsku po Bosnama vodao Bin Ladena. Al to je zabranjena tema kad je  s Amerikancima. Druga su vremena, drugi saveznici i druge mete. I u OHR-u  je još češće. Tamo naređuje šta ovi ima da odluče.   Svoju stranku uči da je izlazak na izbore džihad svih džihada, sretan je što su džamije pune i kaže da to čuva Bosnu od propadanja. Inače je ljevičar i  građanski orijentirani sekularist. Što se tiče konkurencije konkurencija mu je koga on odabere potrošiti. Obično  potroši Denisa Bećirovića. Ovaj znači glumi konkurenciju i  onda izgubi i malo galami da sve to izgleda kao demokracija. Zašto uvijek bira baš njega? Upućeniji kažu da je Denis pogodan konkurent jer je stalno rumen u licu. Tako da se ono crvenjenje nakon izbora, kad ispadneš glup i iskorišten, ne skuži. I sve izgleda prirodnije.

Hrvati

Turistima recite da u utrci za hrvatskog člana predsjedništva najveće šanse ima čovjek koji je u ratu pucao po Hrvatima, boreći se protiv hrvatske vojske. Jedina hrvatska vojska koju je priznavao bile su Ustaše. Na njih nije pucao. Oni su pucali uz njega i za njega. Čak su vikendom dolazili u Sarajevo na natjecanje u bacanju srpskih baki  s nebodera. Komšić ih je od milja zvao Blažovi Anđeli. Svjedoci govore kako je rahmetli  bakica Radojka bila apsolutna pobjednica tog natjecanja. Stručno bačena pod kutom od 20 stupnjeva blago vertikalno prema gore, iz uvježbanih ruku jednog ustaškog krilnika, gorostasa poletjela je tako svoj posljednji let, u tom nekom svijetlo plavom, gotovo plastičnom šlafriku, stvorila je povoljan otpor zraka te uspjela oboriti sve rekorde. Sa nebodera preko puta avenije, suprotno od neprijateljske Grbavice uspjela je pasti u neprijateljski kvart i glavom spucati u kontejner. Što je mnogu četničku djecu natjeralo na šok i razmišljanje. A jedno je  i umrlo. To je onaj broj 1 u 1601. Samo se neki stide reći.

Zbog te ratne i poslijeratne povezanosti s Ustašama u  Sarajevu Komšiću i danas dobacuju “Đe si ustašo”. On tvrdi da nije dostojan tog imena i upozorava sugovornike da ga radije nazivaju “Đe si ahbabu”. Tako mu je lakše i draže. To ga sjeća kaže na najslavnije dane borbe. Kad je rame uz rame borio se s Patkovićem i Abu Mealijem. I kad su pucali po narodu njegovog oca. Ali i po narodu njegove mame. Na neki bizaran, umjetnički način on je tako održavao živ i snažan kontakt sa svojim pradavnim narodima.

Od izbornih aduta ističe stan od 71m2 koji mora usisavati. I time osvaja milijune glasova vlasnica usisivača. Koje se tako tačno solidarišu s njim. I daju mu glas. Inače među Hrvate niti ide niti namjerava. Zadnja adresa na koju bi se taj obratio jeste hrvatski klub Doma naroda. Po Ustavu jedini mu nadređen za njegove najvažnije ovlasti.

Što se tiče konkurencije u utrci hrvatskom članu predsjedništva još nije poznato hoće li je biti. SDA još nije odlučila hoće li i Naša stranka i SDP imati hrvatske protukandidate Komšiću. Ako Ivana Marić povuče izjavu, koju nikad nije niti rekla, “da su Bošnjaci izmišljena nacija” možda SDA kandidira i nju. SDA tvrdi da nije bitno jel Ivana to rekla ili nije, ako oni kažu da jeste, onda jest.

A u utrci je i Lana Prlić, nećakinja Jadranka Zločinca, koju Sarajevo obožava, iako su prošli mjesec uništili firmu nećakinje Daria Kordića, bojkotom njenih proizvoda. Čudni kriteriji i čudan grad.

Možda još da turistima kažete da je na čelu OHR-a , međunarodnog tijela koje nadzire provedbu mira i demokratizacije u BIH, izaslanik vlade Njemačke, države koja je prije malo više od pola stoljeća tjerala Hrvata i Muslimane u BIH da masovno ubijaju Srbe i Židove te je ova dva naroda učila podizanju logora i kopanju jama.

Na taj način ta dobra i draga zemlja stvorila je sebi dovoljno stručne radne snage, koju danas obilati uvozi u Njemačku kao stručne radnike na gradilištima. U nedostatku vlastitih kadrova, izgleda da je taj potez bio vizionarski. I da Srbi i Židovi nisu ubijani iz nacističkih pobuda, nego tijekom  stručne prekvalifikacije neobrazovanih hrvatskih i bošnjačkih  kadrova, a koju je Njemačka provodila pune 4 godine na Balkanu. Nakon čega je polaznicima uručila i certifikate o položenoj stručnoj spremi. Organiziravši i norijadu za sve maturante Trećeg R. na  Bleiburgu. Gdje se pilo do kasno u noć i plesalo kolo s partizankama. Samo što o tome oni danas neće da pričaju jer ih je kao stid što su plesali s partizankama. A svjedoci postoje.  I to video zapisi svjedoka. (Nejasno nam je šta fali kolu i šta fali partizankama. U kolu.)

Napomena: Ako vas turisti upitaju što je s BH Hrvatima i tko su njihovi kandidati, kažite im da su oni na duhovnoj obnovi, da su trenutno zbunjeni, na jedan poseban način, kao i njihovo političko vodstvo. Godinama su molili Gospu Međugorsku da im pošalje jakog lidera, da makne Mesića a postavi Državnika i sad kad je Gospa to uradila i kad Državnik iz Zagreba grmi ko Stjepan Radić u najboljim danima, kada kao Matošev Trubač poziva taj poniženi narod na ponos i ustanak, njegova politička “elita” se , da prostite, ukenjala.

Sakrili su se u mišje rupe. I mole Gospu da vrati Mesića, il postavi nekog mekšeg, jer da oni nisu u stanju odigrati dupli pas s tim novim likom. A babama po selu dobacuju: “Manje moli baba, previše moliš, evo molila si pa šta si nam izmolila, junaka pored kojeg ispadamo mlaki skroz”.

Kao što ste već shvatili, drago je njima što je državnik  prehrabar, nego im krivo što oni nisu. Ili su pak , ako jesu, zatečeni potpuno nespremni zadanoj situaciji. Naime godinama su ulagali u gluposti. u kladionice, stadiončeke, KUD-ove, u  loše kadrove, stvarali od političke nacije molitvenu zajednicu, nemaju medija, prali su lovu na gluposti, nemaju ničega sem muzeja, jedan spomenik tenku, par lajavih sebisvrsnih svećenika i puno, puno, jako puno, zapravo previše puno, hodočasničkin mjesta, svetišta, obrednih klanjaja i narodnih karizmatika. I malo se stide, svjesni eto da je došao vakat a oni iako imaju sve, pogotovo sredstva, kantone pune love, zapravo nemaju ništa. Niti jednog jedinog važnog simboličkog i političkog punkta, niti jednog instituta, NGO-a, ičega.

Doduše lažemo. Imaju memorijalno groblje iznad Mostara, imaju zabranjenu misu za Bleiburg u Sarajevu,  a i neki lik pravi vino Poglavnik na Širokom. I imaju bolan Zrinjski.  A to sve  smatramo jako važnim.

Na kraju turistima možete parafraziriati Lorku:

A Sutjeska?
Daleka i sama.
Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znaju pute, nikad
oni neće stići na Sutjesku.

 Tako biste im  simbolički prikazali bespuća povijesnih zabluda hrvatskog  vodstva u BIH, te činjenicu da je to vodstvo radilo ne za narod, nego onako kako narodni prosjek želi da se za njega radi. A ako želiš uništiti neki narod, onda slušaš šta narodni prosjek želi da radiš, i ti to radiš. I onda ga uništiš.

Iliti kako je rekao veliki političar i vođa svog naroda,  s početka 21. stoljeća Bakir Izetbegović, čovjek koji je potpuno razigrao i nadigrao Hrvatsku Demokratsku Zajednicu: Nekad, kad si lider, moraš svjesno raditi i ono što narod ne želi čuti da radiš, i svjesno gubiti glasove, alit to mora biti za narodno dobro. I narod će sto s vremenom shvatiti.

Nisu ga slušali.