Željko Komšić prekinuo je intervju za srbijansku novinsku agenciju Tanjug nakon što je novinar rekao da zločine u Srebrenici ne smatra genocidom odnosno da je za njega tamo počinjen strašan zločin a nikako genocid.
Kada bi se držao ovog načela cijelo vrijeme ne bi sjedao za stol s Mirokom Šarovićem, Miloradom Dodikom niti bi davao izjave bilo kojem srpskom novinaru u BIH.
No on to čini.
Ponavljamo – Komšić to čini!
On sjeda u BIH s ljudima koji ne priznaju genocid u Srebrenici i pljuju po toj Haaškoj odluci.
Što je onda po srijedi?
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić prekinuo je intervju za srbijansku novinsku agenciju Tanjug nakon što je novinar rekao da ne priznaje presude za genocid u Srebrenici pic.twitter.com/Lc5by8PFIh
— Istraga.ba (@IstragaB) November 9, 2021
Po srijedi je medijski spin kojim želi sakupiti glasove Bošnjaka, ali ne onih Gulenovaca koje SDA odvaja da glasuju za hrvatskog člana Predsjedništva nego onih Erdoganovaca koji su do sada glasali za SDA.
Komšić želi biti najozbiljniji bošnjački nacionalistički političar u trenutku kada Bakir Izetbegović objavi da je doba otimanja hrvatskog u BIH, od danas završilo.
Kršenje Ustavnih prava srpskih novinara
Novinar je dodao da je taj njegov stav, za sami interview, irelevantan.
Uvjet Željka Komšića da nastavi razgovor bio je da se novinar složi kako se radi o genocidu. A potom je dramaturški napustio razgovor.
Koliko je puta napustio slične razgovore u BIH? Niti jednom.
Video je uskoro postao viralan i jako popularan među Bakirovim glasačima.
Koliko god tema Srebrenice bila osjetljiva radi se o Komšićevom notornom napadu na ljudsko i građansko pravo ovog građanina. I ne samo ovog. Nego svakog. Niti jedan građanin BIH nije se dužan složiti s bilo kojom presudom Haaškog suda ali ju je dužan poštovati sve dok Paralament BIH ne promijeni odluku o nadležnosti međunarodnih sudova za događaje u BIH. Dakle nitko u BIH ne smije vrijeđati žrtve,negirati prirodu zločina itd. no svakome je prema Ustavu BIH dozvoljeno primjerice reći: “Uz dužno poštovanje prema žrtvama smatram da je osuđen krivi čovjek”.
Radi se naprosto o mišljenju i ničem više.
Ne sjećamo se da je ovako Komšić reagirao kada je u Sarajevu, na gradskoj vijećnici u noć godišnjice Armenskog genocida, izvješena turska zastava. Nije napustio Sarajevo. Nije dramio.
Ustavi svih zemalja jamče pravo izražavanja mišljenja. Recimo to je u samoj Americi posve normalna stvar. Kada to ne bi bilo tako ne bismo čitali vijesti iz USA ili Europe o tome kako su suci pogriješili, kako je nakon desetljeća pušten iz zatvora nevin čovjek itd.
Jer nitko nikada ne bi smio propitati odluku sudaca. A to je upravo ovo što Komšić traži.
Komšić želi upravo to, da Haaški sud, koji je potpuno lišio odgovornosti Armiju BIH za zločine nad narodom Komšićevog oca i nad narodom Komšićeve majke, postane i Kuran i Biblija u BIH.
Sveto pismo nad svim pismima u BIH.
To je jedan od destruktivnih spinova Željka Komšića koji njime stubokom razara BIH društvo.
On to zna. Zna da je sa svakim novim danom Željka Komšića BIH sve manja i slabija.
No njemu nije do opstanka BiH društva. Njemu je do još jednog mandata.
I to samo naivnima nije jasno.
Kao ni to da je ovaj video unaprijed osmišljen
Ovim pripremljenim ispadom, Komšić je praktički najavio utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva. Svjestan je da više neće moći Hrvatima otimati mjesto te će u idućim mjesecima biti fokusiran na to da potuče SDA kandidate na njihovom terenu – antisrpstvu.
Haag i genocid u Grabovici
Kada bismo Haaškoom sudu dodijelili dogmu nepogrješivosti i pristali na Komšićev haaški dogmatizam onda bismo morali tvrditi da se u Grabovici nije dogodio genocid.
Jer Haaški sud nikada nije presudio ne samo genocid u Grabovici nego niti jedan zločin iz Grabovice. A Grabovice nema. Cijela je pobijena. Jedini je školski primjer genocida na tlu BIH a za nju čak niti presude na tom plaćeničkom sudu selektivne pravde naprosto nema.
Djevojčice, Dječaci, djevojke, mladići, bebe, starice, starci, mlado, staro, životinje. Sve. Sve je pobijeno.
Bio je to genocid. O kojem Komšić šuti.
A ako je u Srebrinici Haag presudio genocid, onda je morala postojati presuda Haaškog suda za genocid u Grabovici.
No presude nema. Kako nema Haaške presude za Grabovicu kompletan rad Haaškog suda kod većine moralnih građana u BIH pada u vodu.
Ne možeš suditi rat u BIH a preskočiti Grabovicu i dalje se smatrati uglednim sudištem s autoritetom.
Doista, tko normalan ako imalo drži do vlastitog morala može respektirati sud koji u zemlji ratnih zločina preskoči istrage oko Grabovice?
Nepresuđena Grabovica je daleko veći imperativ i autoritet istine od Haaških sudaca i OHR nameta.
Autoritet koji Komšiću očito ne znači ništa. A ni Jadranki Kosor. Ženi koja je nažalost bila hrvatska premijerka :
