“Ovim se zaklinjem da ću savjesno obnašati datu mi dužnost, poštivati Ustav Bosne i Hercegovine, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cijelosti, štititi i unapređivati ljudska prava i temeljne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana”.
Ovo stoji u zakletvi koju je javno izgovorio a potom potpisao, treći put Željko Komšić.
Nepotrebno je pojašnjavati koliko je raskorak između njegove dane riječi, zakletve, ustavnih obveza koje su mu propisane i onog što on čini.
Kako u BIH nema zakona o opozivu Predsjednika, ne postoji način da ga se legalno smijeni.
No zakletva koju gazi nije sve.
U Pravilniku o Radu predsjedništva između ostalog stoji:
Predsjedništvo je najviše kolektivno tijelo izvršne vlasti BiH, predstavlja i simbolizira suverenitet Bosne i Hercegovine, a zadatak mu je koordinirati, odnosno usklađivati rad njezinih institucija i braniti interese entiteta, što se odnosi na konstitutivne narode i sve građane. Nadležnosti Predsjedništva propisane su Ustavom BiH
U Članku 10. istog pravilnika (Ovlaštenja članova Predsjedništva) opet stoji:
1. Svi članovi Predsjedništva su također, po prirodi svoje dužnosti, zaduženi za:
proglašenje neke odluke destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritorij sa kojega je izabran;
Nadalje stoji da Predsjedavajući zastupa usuglašene stavove Predsjedništva o značajnim pitanjima pred javnosti i pred drugim institucijama u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu te da se u obavljanju dužnosti konzultira s druga dva člana Predsjedništva.
Slučaj Komšić, morao bi biti jasan okidač i srpskim i hrvatskim zakonopiscima i predlagačima zakona da se u Parlamentanu proceduru uputi Zakon o opozivu Predsjednika ili pak da se isti implementira kroz izmjenu Izbornog zakona koja je u tijeku. Nejasno nam je zašto hrvatski pregovarači a i srpski ne zatraže da opoziv člana Predsjedništva BIH može inicirati i provesti isto ono tijelo koje mu daje suglasnost na moć veta. A što je Ustavom već regulirano.
Slučaj Komšić treću je put nelegalan i neustavan dio najviše izvršne funkcije u zemlji što je skandalozno. Tijekom svog mandata, gotovo svakog, uporno je omalovažavao narod koji je trebao predstavljati. Svojim mandatima značajno ne narušio međunacionalne odnose između Bošnjaka i Hrvata, što je samo po sebi suprotno Daytonu, u kojem je pomirba važna sastavnica gotovo svih aneksa.
OHR ga nikada nije sankcionirao niti kaznio, iako je u ovom mandatu imao toliko protudaytonskih nasrtaja i izjava za kakve su ranije srpskim i hrvatskim političarima odlukama OHR-a letjele glave.
Toliko o OHR-u koji , iako su to jamčili, još nije zatvoren.
Njihova ljubav prema kontroli naših plemena i jačanju našeg kaosa bezgranična je.
wpDiscuz
