Prijedlog je usvojen s 382 glasa za, a nitko nije bio protiv te su samo 43 zastupnika bila suzdržana, i to iz oporbene konzervativne stranke bivšeg premijera Silvija Berlusconija.

Nakon usvajanja prijedloga, zastupnici su zapljeskali.

Vlada, koja nije zauzela pozicija po pitanju prijedloga, trebala bi prihvatiti prijedlog parlamenta, ali nema zakonsku obvezu.

Իտալիայի խորհրադարանը 382 կողմ, 0 դեմ և 43 ձեռնպահ ձայներով ճանաչեց Հայոց ցեղասպանութիւնը:

The Italian parliament recognized the Armenian Genocide with 382 voting for , 0 voting against and 43 abstaining.

Thank you Italy! pic.twitter.com/zrnl5peTiN

— Wildchild Տարօն (@daronass666) April 10, 2019

U ponedjeljak je Turska pozvala talijanskog veleposlanika u Ankari kako bi izrazila “žaljenje” zbog prijedloga i zatražila objašnjenje talijanske pozicije, navodi ANSA pozivajući se na diplomatske izvore.

Turkey summons Italian ambassador after Armenian genocide motion

| Italy – Turkey | https://t.co/LbJ8NostCA

— Ahval (@ahval_en) April 10, 2019

Turska odlučno odbacuje korištenje termina genocid za opisivanje masovnog protjerivanja i ubijanja do 1,5 milijuna Armenaca u Osmanskom Carstvu, koje je Turska naslijedila kao država.

Ankara kaže da je između 300 i 500 tisuća Armenaca poginulo i tvrdi da je to većinom rezultat nemira tijekom Prvog svjetskog rata te da ti događaji ne mogu biti nazvani genocidom.

Nekoliko parlamenata, uključujući francuski i njemački, službeno je genocidom nazvalo masovna ubijanja Armenaca 1915./1916.

Papa Franjo je 2015. na misi u Bazilici svetoga Petra govorio o armenskom genocidu kao “prvom genocidu 20. stoljeća”, prenosi Hina.

Što su nama Armenci i što je nama Armenski genocid?

Armenci su zbog svoj kršćanskog elementa, ali i ekonomskog statusa (Armenci su uz Židove i Grke tvorili građansku klasu i uglavnom su bili najbogatiji članovi društva, za razliku od siromašnih Turaka) bili nepoželjni u stvaranju novog carstva, koji je doživljavao preobrazbu iz jednog multietničkog društva u izrazitu jednonacionalnu državu. Od travnja do kraja ljeta 1915. protjerano je i ubijeno ili pušteno da umre preko milijun Armenaca. Ubojstva su se nastavila sve do 1923. i procjenjuje se da je ubijeno preko 1,5 milijuna Armenaca, među kojima je i veliki broj žena i djece. Stravične su priče o ubojstvima žena i djece, kojima su gotovo u pravilu prethodila silovanja.
…
Do današnjeg dana genocid nad Armencima službeno je priznalo tek 29. država. Političke kalkulacije i danas su glavna prepreka mnogim državama za priznavanje genocida. 

Armenskom narodu bi konačno priznanje pružilo moralnu satisfakciju, ali to bi bio i konačni početak normalizacije odnosa u regiji. Osim što su protjerani sa svog prapovijesnog teritorija, Armencima je gotovo do temelja uništena i njihova kulturna baština.

Poricanje genocida dio je istog zločina i samo produžetak istog.

R.Pandža l Poskok.info