Indikativno je da samo dva mjeseca prije Genocida u Grabovici tajne Alijine službe ubijaju Halilovićevu suprugu, bombom koja je bila namijenjena njemu. Tada to i nije shvaćao.
Dva mjeseca nakon toga šalju mu najradikalnije islamiste ,(one protiv kojih se bunio i zbog kojih je derogiran u Armiji BIH) na njegov teren, eto ga prvooptuženog u Haagu.
Tamo je sam. Svi ostali glavni svjedoci Grabovice su pobijeni. Aišpago nije. On je pod strogom pashom SDA. Kako se izvukao ne znamo. Možda je otkucao pobijene u akciji Trebević.
Što je ta akcija? Indikativno je da Alija, Rasim i Alispahić čiste svjedoke Grabovice par mjeseci nakon genocida u Grabovici – upravo u akciji Trebević. Sve one koji su znali tko je izdao naredbu.
Sefer je konačno gotov. Pojest će ga Haag. Nitko se ne može oslbooditi odgovornosti za Grabovicu. A drugih svjedoka nema. Jer on je bio formalno nadređen. Struja koja je željela da sekularni general Armije BIH istrune, dobro je osmislila priču. Alija bi se kasnije oprao od njega i stvar bi bila savršeno odrađena. No nešto se mijenja.
Indikativno je i da Halilović biva jako čudno oslobođen. Kao da je tužiteljima u Haagu rekao svu istinu, ovi potonuli kad su skontali do kojih struktura to sve ide od Sarajeva do Rijada, i da Haag ne može ozbiljno raditi posao bez otvaranja rata s Al Qaedom i zahtjeva za izručenje Bin Ladena i Abu Mealija. Potom je donesena odluka na Haagu da Haag neće istraživati zločine Armije BIH protiv Hrvata, jer to posljedično znači i opasnost da ti Al Qaeda digneu zrak bombam cijelo sudište.
Potom poručuju Haliloviću da se ne žali da će biti oslobođen a potom su Amerikancima pojasnili tko su ljudi koji stoje iza najgorih zločina rata u BIH.
Potom dolazi američko – NE, procesuiranju zločina Džihada, USA je već tada zajahana od Al Qaede. USA dopušta da se osudi tek poneki osuđeni “neodgovorni pojedinac”. Taj mora biti Bošnjak, nikako dio Al Qaede. Enver Buza npr. Čovjek koji nije vidio ni z od zločina Al Qaede u Uzdolu ali leži tamo za više interese političkog Islama Bakira, Alije i njihovih mecena s Istoka. Osuđuju tapire zločina, nebitne ljude šalju u kazamate, sve da se hrvatskom narodu zamažu oči.
Svi koji su bili dio džihada i primili sjeme novog islama, poput Patkovića i sličnih takvi moraju ostati pošteđeni. A onaj koji se pobunio protiv arabizacije Bošnjaka , protiv militantnog islama i džihada, taj je trebao biti ubijen. A kad ga nisu ubili spremali su mu dugotrajnu kaznu zatvora. Usput počinivši genocid. Genocid za vlastitog generala.
Čovjek se zove Sefer Halilović.
Koliki su silni zločini nad Hrvatima u BIH gurnuti pod tepih, cijeli jedan ISIL prije ISIL-a, to naprosto nije normalno.
Kako odurno začepljenje usta Zagrebu učini majka mu Europa. Ni car bečki nije ovako ušutkivao bana Mažuranića kako brusselski metrokriminalci ušutkivaju putam Šeksa i Granića, njihovo političko novorođenče. Plenkovića. I njegove anđelčiće u EU parlamentu. Posinke svoje. Djecu kumova.
Da je Armija BIH ove zločine uradila Srbima nakon 1992 nema šanse da bi Srbi bili ovoliko presuđeni.
Haag, talibanski sad promatrao je otvoreno dvije slike. Umjesto da je sagledao cijelu sliku rata.
Nejasno je zašto se srpski istražitelji nisu dali u pomaganje Hrvatima oko istraga i prikupljanja dokaza. U ekstremnom srpskom cilju bilo je dokazati da vojska koja se u Haagu u slučaju rata sa Srbima predstavila kao ona koja “se samo branila” u svom odnosu s Hvatima, nadomještava gubitke od Srba i kolje li kolje.
Ključna figura koja ako hoće može na vidjelo iznijeti svu prljavštinu Alijinog Prostora Džihada je, ponavljamo, Sefer Halilović. Vremena je dugo prošlo. Idu godine. On nema što izgubiti. Došlo je vrijeme da progovori.
Preživio je atentat. Ubili su ljubav njegovog života. Al Qaedovci.
Protivio se džihadizaciji Armije BIH. Postao je meta rastuće snage unutar vlastite vojske – džihadista. Svi generali Armije BIH stali su uz Bin Ladenove ljude. Jovan Divjak je otpao. Komšić je podvio rep i prihvatio džihad. Sefer se pobunio i boom. Bomba u stanu, mrtva majka njegove djece, potom namještaljka za Grabovicu.
Prošlo je sasvim dovoljno godina da Sefer, ako želi pomoći BIH i ovom društvu da se oporavi konačno sazove tiskovnu konferenciju i javno kaže tko je naložio Grabovicu, tko stoji iza pokolja djece u Vitezu, tko iza Uzdola, tko iza Trusine, tko je kriv za etničko čišćenje Bugojna , Zenice, Kaknja, Jablanice, Konjica, Fojnice, Vareša, tko štiti Komšića protiv kojeg se ne diže optužnica za zarobljavanje suboraca i slabljenje vojne moći Federacije.
Ako to uradi mogao bi preokrenuti tijekove u BIH i pomiriti bošnjačko i hrvatsko društvo.
Ovako, nastavi li Tužiteljstvo Selme Cikotića i Ambaadora Murpheya skrivati nalogodavce džihada i suditi samo “neodgovornim pojedincima” koji su eto pobili 50 zarobljenih u Križančevu jer im je to bio ćeif, i za to nisu odgovarali nadređeni niti proveli sitrage, BIH čeka sigurna i neumitna smrt i raspad.
Oni koji misle da se na ovakvim temeljima protupravde, kakvu nam je neki dan predstavio heroj Al Qaede u Europi Serge Brammertz , može graditi država i društvo varaju se. Takva zemlja skrivenih jama, zaboravljene mrtve hrvatske djece, neće i ne smije postojati.
Hrvati neće više biti lojalni ovoj državi. A HNS i HDZ oni više neće biti tu. Oni su ionako na europskom putu. Tamo daleko gdje su odavno uskladišteni ukradeni novci Hercegovske banke. U maćehe svoje za sadaku mle.
Tamo daleko gdje su spaljeni dokazi o ubojstvu Leutara. Tamo gdje je protjeran Jelavić.
HDZ i HNS iz nekog razloga ludi su za progoniteljima našeg naroda.
Eno jutros trojica ispadoše iz džepa Schmidtu. Eno jednog upravo jede za doručak.
Umjesto da on bježi od njih i od njihovih pitanja, da strahuje od hrvatskog gnjijeva, to se okupilo oko Schmidta ko kakva sljedba. Ko sirotinja koja je zalutala u politiku.
I svaki dan se pitaju “Što je Dodiku”.
Jer neodvažnima je hrabrost poremećaj u ponašanju. Trigger za čuđenje.
Hrvatski lideri su najveće čuđenje u svijetu. Baš kao i hrvatski narod u BIH.
Jesmo li vam danas o Hrvati napisali da ste kukavelj i stoka? Nedostojni potomci svojih pradjedova. Ne one kukavelji iz 1941 nego onih ustanika iz 1878, koji daleko veću silu zgaziše nego su danas USA i Rusija zajedno.
Nismo.
Samo ti već znate. Idite svojim fraturicama po dozu komfort zone. Neka vas ti sociopati uvjere da je sve u redu i da se sve može riješiti ako platite koju misu.
Živjeli.
Živjeli onako kako vam kaže Austrija.
I ni slučajno po svom.
Djeco robova ustanika, kojima se ponovno robljem hotije biti. U novom Kosovu II. Federaciji.
Dani, mjeseci i godine prolaze, a mnogi događaji koji su obilježili povijest našeg glavnog grada padaju u zaborav. Neki od tih događaja ostali su misterijom, skriveni duboko u tamnim ladicama bosanskohercegovačkih pravosudnih institucija. Neki od tih misterija su ubojstva, a jedno od tih ubojstava je atentat na obitelj nekadašnjeg generala Armije RBiH Sefera Halilovića.
Sedmog srpnja 1993. godine odjeknula je eksplozija u stanu obitelji Halilović u sarajevskom naselju Ciglane. U toj eksploziji stradali su Sefer Halilovićeva supruga Mediha i njen brat Edin Rondić. Semir Halilović i njegova sestra Mirela bili su u stanu tijekom eksplozije, ali su bili u drugoj prostoriji i preživjeli su.
Ono što je prvotno bilo predstavljeno kao posljedica granate agresora kasnije je dobilo obrise potpuno drugačijeg događaja – pokušaja atentata na Sefera Halilovića.
O izvršiteljima i nalogodavcima atentata nije se znalo mnogo sve do 1996. godine, kada je po nalogu tadašnjeg direktora Agencije za istrage i dokumentaciju (AID) Kemala Ademovića provedena akcija pod kodnim imenom “Orao”. U toj akciji, Edin Garaplija zajedno s Harisom Pezom i Refikom Muranom, priveo je i ispitivao Nedžada Herendu, pripadnika ozloglašene skupine “Ševe”. Herenda je priznao da je direktno sudjelovao u pokušaju atentata na Sefera Halilovića, a kasnije su o tome svjedočili i drugi svjedoci. Što se tiče nalogodavaca, naš sugovornik je bio vrlo jasan.
“Bez sumnje, mogu reći da su u ovaj zločin bili uključeni Bakir Alispahić, Fikret Muslimović, Enver Mujezinović, Nedžad Ugljen, Nedžad Herenda i Dragan Šošić. Što se tiče političkog aspekta, oni su sigurno obavijestili tadašnjeg predsjednika Aliju Izetbegovića o ovakvom pokušaju atentata”, tvrdi Halilović.
Slučaj atentata na obitelj Halilović nalazi se u rukama Tužiteljstva BiH, a krajnji ishod još se očekuje. U prethodno spomenutom ispitivanju, Nedžad Herenda navodno je priznao ubojstvo “sarajevskih Romea i Julije” – Boška Brkića i Admire Ismić, pokušaj ubojstva Ismeta Bajramovića Ćele, ubojstvo osam vojnika JNA u Velikom parku i druge zločine. Herenda, prije rata taksist u Sarajevu, navodno je tijekom ispitivanja brutalno pretučen, ustrijeljen i bačen u šaht, ali je preživio i u bolnici dao iskaz svom nadređenom, iskaz koji nas dovodi do našeg novog slučaja.
Herenda je u bolnici ispitivao Nedžada Ugljena, zamjenik direktora AID-a, koji je snimio taj iskaz, a taj snimak spominje se kao mogući motiv za sljedeće ubojstvo.
Nedžad Ugljen, bivši zamjenik direktora Agencije za istrage i dokumentaciju (AID), ubijen je 28. rujna 1996. godine na parkiralištu u sarajevskom naselju Aneks, kada mu je napadač prišao dok je parkirao automobil i ispalio nekoliko hitaca.
Ugljena smatraju nadređenom osobom skupine “Ševe” zbog poslova u koje je bio umiješan, te je prije svoje smrti sumnjao da mu se sprema takav kraj i to nije tajio. O tome je obavijestio svoju obitelj, ali i bivšeg urednika časopisa “Dani”, Senada Pećanina. Pri tom slučajnom susretu u središtu Sarajeva, Ugljen je Pećaninu rekao da ga Kemal Ademović, tadašnji direktor AID-a, planira likvidirati.
Nekoliko dana nakon tog susreta, Ugljen je ubijen, a urednik “Slobodne Bosne” Senad Avdić ima informaciju da je vijest o Ugljenovom ubojstvu prvi proširio Ramiz Delalić Ćelo.
Ono što je Ugljen pričao Pećaninu nekoliko dana prije svoje smrti i što je kasnije objavljeno u časopisu “Dani” šokiralo je javnost. Do sada su provedene tri istrage u slučaju Ugljen, a prvu su vodili upravo službenici AID-a. Edina Garapliju, bivšeg službenika AID-a, u procesu zbog otmice i pokušaja ubojstva Nedžada Herende zastupao je advokat Fahrija Karkin, a taj slučaj je u mnogočemu povezan s slučajem Ugljen. Karkin tvrdi da su ga službenici AID-a uporno pokušavali usmjeriti prema suprotnom smjeru i saznati informacije do kojih je on dolazio.
Istragu o ubojstvu Ugljena provodili su i predstavnici međunarodne zajednice. Prema njihovim saznanjima, Ugljen je ubijen iz osvete nakon što je označen kao američki špijun koji je odao povjerljive informacije o iranskim instruktorima na Pogorelici. Nakon što su vojnici IFOR-a početkom 1996. godine upali u kamp na Pogorelici, jedan od uhićenih iranskih instruktora, po imenu Ali, zaprijetio mu je riječima: “Ugljene, ti ćeš za ovo platiti!”.
Nijedna od istraga nije izazvala toliki interes kao jedan intervju, posljednji koji je dao Ramiz Delalić Ćelo, u kojem je direktno optužio Kemala Ademovića i njegovog vozača Enesa Pandžića za ubojstvo Ugljena.
Nakon 19 godina od ubojstva, niti jedan od naših sugovornika ne vjeruje da će se ovaj slučaj razriješiti, odnosno da ćemo saznati ime nalogodavca i izvršitelja ubojstva.
Navedena ubojstva samo su dio naše priče, a nastavak ćete moći pročitati sutra na portalu Source.ba.
Novinar: Nedim Pobrić
wpDiscuz
