Published On: Uto, stu 26th, 2019

BUKAKE STATE: Kakve veze ima afera Srednjoškolka s Aneksom 4 i galopirajućim raspadom BIH?

Prema Aneksu 4, Valentin Inzko kao i cijeli OHR dužni su osigurati jedno od temeljnih prava koje Ustav jamči. Nediskriminaciju građana pred zakonom.

Oni to ne čine. Oni čine sve da se diskriminacija ojača.

Svi građani BIH, naime, jednaki su, no samo na papiru, pred zakonom, u svojim pravima i obvezama bez obzira na naciju spol, vjeru, političku ideologiju kojoj pripadaju. To pravo im jamči Aneks 4 Ustava BIH, kao i cijeli niz Europskih povelja.

Slučaj Mlinarević upravo to ruši. Sami Ustav BIH.

Njegova ekselencija vjerojatno i nije svjesna da je to nešto visoko iznad nje, jer je pravno nepismena, što ovih dana i javno manifestira ne znajući što govori.

Ako ju pitate da pojasni politički sustav u BIH, javno , na TV kućama, il na svom profilu, na kojem toliko voli biti, ona će to odbiti.

Zašto?

Zašto što nema pojma što je to BIH i kako izgleda njen Ustav, što je smisao Doma naroda a što Doma građana, što je smisao nacionalnog veta, koliko je zastupnika u kojem domu i kako se bira predsjednik FBIH i o čemu govore presude Ustavnog suda BIH, što je Vijeće naroda u RS i po čemu se razlikuje od Doma naroda u FBIH, zašto je sporan 9.januar jednima a nije drugima, tko je osmislio Alijansu a tko Platformu i što je njihov grijeh, tko je bio Zubak, i zašto nije otišao na Haaški sud, što je to veto koje ima svaki član Predsjedništva i zašto ga Komšić nikada, otkad je trostruko nametnuti predsjednik nije mogao nit će moći iskoristiti, tko je nadležan za veto predsjednika RS-a i tko mu može narediti da primjerice promijeni odluku o NATO-u, Što je to ANP i zašto RS neće u ANP, kao to da su Ostali diskriminirani a Komšić , dijete miješanog braka je treći put predsjednik, kako to da su Ostali diskriminirani u odnosu na Hrvate a ona iz reda Ostalih na ambasadorskom mjestu, pored Svena Alkalaja koji je također iz reda Ostalih, koji su Hrvati privođeni zbog tog i tjerani u zatvore,  kako to da se za Hrvate govori da su i više nego ravnopravni a tri puta im je oteto mjesto u Predsjedništvu.

Još manje ona zna što su zakoni “PičkeMaterineOdDržave”, države BIH.

I ona doista nema problem s tim da predstavlja svoju “pičkumaterinu od države”, kako je jednom prilikom nazva, prije prelaska na komšićizam. Državu o kojoj doslovce pojma nema. Osim ako će se baviti patetičnim opisima sumorne svakodnevice za koju su krivi oni za koje Komšić kaže da su krivi.

Što bi onda Njegova i njihova ekselencija znala što je to ustavna ravnopravnost i nediskriminacija zajamčena Ustavom?

Sve institucije BIH , moraju, slovom BH zakona, postupati jednako prema svim građanima BIH, neovisno o tome jesu li građani BIH, žene il muškarci, Srbi, Židovi il Poljaci. Uvjet je da ispunjavaju propisane uvjete. Država ih nema pravo šikanirati na osnovu tog jesu li SDA, HDZ, SNSD, DF ili Naša stranka.

Njen slučaj upravo je to demantirao.

Ex Hrvatica bliska DF-u zaštićena je kao lički medvjed u MVP. Drugi nisu.

Politički Srbi i Hrvati, te prema njima previše tolerantni Bošnjaci, ako takvih još ima, progone se u MVP BIH.

Podapinje im se na sve načine. Oni moraju imati VSS diplome. I ne smiju napraviti grešku u protokolima.

I tako je u svim institucijama BIH. Jednima se sudi po jednim zakonima. Druge se oslobađa po drugima. Jednima se ukidaju prava iz rata, drugima se dodjeljuju, iako se znalo da dolaze iz najzloglasnijih postrojbi, koje se i nisu klele, dok su klale, niti jednom BH organu, nego nekim spiritualnima autoritetima.

Ako si naš ambasador, iako švercao ljude po Parizu il kokoši po Dohi, il navigavao teroriste na WTC, il tijekom mandata studirao po Karlovim sveučilištima, Duboka država će te zaštiti.

Oldschool od tog ne mora imati ništa.

Dovoljno je da kaže “Huzur”, “Komšić je gospodin moj” prozove mrtvu Čovićevu majku, što je dotična svojedobno učinila, upre prstom u nekog krivca u Banja Luci il Mostaru i Begovat će biti sretan. A ona nagrađena.

To je otprilike taj doseg slobodnog novinarstva i borbe za male ljude. Te respekt prema mrtvima.

MVP kao i sve druge institucije u BIH, dužan su postupati tako da ni na koji način ne potiču diskriminaciju ljudi u BIH.

Ovo je sa slučajem Mlinarević zauvijek gotovo. Prošlost. Komšić je srušio još jedan njen važan stup.  Koji u praksi nikad nije ni postojao. Srušio je iluziju njegovog postojanja. Pravnu državu.

Mimo zakona, protivno ustavu, samo zato što je politički koristan poltron, nad svojim kadrovima, on vrši državom potpomognuto diskriminatorno maženje..

Nema masovnog curenja podataka. Za svaki dokument morat ćete se danima boriti.

Nema skandaloznih naslova u glavnim medijima u državi. Samo šutnja. Protuustavna Cenzura. Nešto posve normalno u gradu koji se fura na Erdoganistan.

U gradu kojem se zabranio Orhan Pamuk. Koji se u suštini nikad “i nije dogodio” jer su to odlučili Cenzori Duboke države. Što je uostalom malo Sarajevo za jedan fašistički i veliki Čitluk? Što je onaj mali neotesani turski pisac Pamuk za veliku Blokaču?

Bukača ima prava, čak sa srednjom školom koja drugi ne bi imali s tri doktorata, naročito ako su pripadnici Dodikovog SNSD-a ili Čovićevog HDZBIH. Šikaniranje njih je patriotizam. Kao što je istovremeno uzdizanje nje. Oni koji to čine misle da jačaju tako zemlju. No teško.

Ukratko BIH je na međunarodnoj sceni , u pogledu ljudskih prava i zakona postala jeftina bukake state.

Udaljila se trajno od političkog hrvatstva i srpstva. Koji čine ključni dio “Njihove domovine”.

Svela se na 23% sebe. Ogadivši se u konstantnom procesu samoogađivanja, samoograđivanja i samorazgradnje, većini BH građana. Nama, koje više i ne smatraju građanima.

Baš kao u onom davnom “tolerantnom” režimu, koji je došao na konjima a  pobjegao na magarcima. I koji nas je četiri stoljeća uvjeravao da smo mi životinje, a samo oni uzvišeni građani. Ekselencije.

I koji je pao upravo zbog unutarnjeg rasizma. Zbog nemogućnosti da se jedni drugima približimo u pravima i jednakostima.

Svaki od njih, tih divljaka, osvajača na kopitima, bio je neka vrsta Njihove ekselencije kojima smo se stoljećima morali klanjati ako ne bismo htjeli da nam opale šamarčinu, siluju ženu ili nam jednostavno puste krv. Kao svinjama.Što smo, pred tadašnjim zakonima i bili. Svatko od nas mogao je biti ubijen, i ubijan je, bez ikakvih pravnih posljedica.

Nije im trebao ni VSS ni Magisterij. Bili su vlast po načelu Vladajuće Ideologije.

Tako je i danas. Samo su metci drugačiji. No po istom principu, i bez pravnih posljedica puca se i siluje i dalje.

Postali smo prostor legaliziranog medijskog kalifata. U kojem je nimalo tiho, štoviše jako glasno, legalizirana, pseudodemokratska i prokalifatska Sarajevska poludržavica.  Kanton mržnje. Ona antieuropska bomba o kojoj govori Macron kada priča kako se u BIH ne poštuju EU vrijednosti vladavine prava. I kako tamo raste cijeli jedan bliskoistočni antieruopski šovinizam. Netrpeljivost prema Zapadu.

Što je BIH koja dopušta da se u tebe puca, i da ti se dere koža jer si krive nacije i ideje, dok se druge, uzvisuje po istom principu? Što je to nego prostor rasizma koji je objavio rat većini svojih građana? Onih istih građana koji su dali dozvolu sistemu da postoji. No ne na ovaj način u koji je mutirao.

Sve ovo što se događa  suprotno nije samo zakonima. Lako za zakone. Suprotno je Europi. I suštini BIH.

Ravnoteži njenog krhkog postojanja.

Onoj koja je njihova. Ne i naša.

Stoga ona, dok postoji i postoji samo za njih. Prisvojili su je.

Ne postoji za nas. Ako joj mi ne trebamo i ako nije ona za nas, nismo ni mi za nju.

Ne treba ni ona nama.

Država, to je ono što komunistički mozak Željka Komšića ne zna, nije stanje prisile. Nego privole. Stanje svijesti.

Kada Režim krene potirati građane u pravima, ovisno kojoj stranci i ideji pripadaju, taj režim potpisuje svoj kraj.

BIH je realno odavno mrtav sustav prisilnog postojanja. Drži ju samo iluzija.

Sarajevska PseudoBosna najradije bi da umre, pod uvjetom da krivci budemo mi. Da se još desetljećima mogu naplaćivati na tužaljkama,

Ona i sama više ne zna što bi sa sobom.

Naprijed ne zna kako bi, nit ima snage i vizije. Guši ju njena vlastita bolest samodovoljnosti.

A na suživot i ne pomišlja.

Suživot bi za SarajBosnu bio shvaćen kao poniženje. Kao odustajanje od davno proklamiranog cilja. Kao pad Osmanlija. Kao dolazak Austrougara. Dolazak Europe u Sarajevu je oduvijek bio prihvaćan kao poniženje. Europa je za Sarajevo odustajanje od sna. Od vjekovnog sna najvećih sinova nacije –  Kapetana Gradaščevića i Komandanta Alije. Europske vrijednosti za Sarajevu su kapitulacija.

Tu i takvu, BIH kao da ju je stid pred svijetom da umre. Ono, dragi naš svijete, toliko ste uložili u nas, a mi bi ipak da vam priznamo, da ovo, za što ste nam dali potporu i milijune, ne ide. Mi to nismo potrošili kako treba. Jebi ga, umjesto da smo izgradili mostove, da smo šarmirali Srbe i Hrvate, mi podigli avlije. Samoogradili se. I sad smo ljuti na njih, što oni preko naših ograda i zidova ne žele.

Nitko , niti jedan Hrvat, niti jedan Srbin u BIH neće prihvatiti BIH ukoliko će srpstvo i hrvatstvo u njoj biti kategorije drugog i trećeg reda.

I mi znamo da je to već dulje vrijeme tako. Da mi jesmo kategorije drugog i trećeg reda. I da nam je namijenjeno polagano nestajanje.

Ironija ili ne, no dok bude umirala, dok se Avdićeve iluzije budu spaljivale po Bosnama a hanumine® mu po Madridu , Utopiju će u svijetu predstavljati ljudi koji ne znaju ništa o njoj. Njenoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti .

(®Ovo je njen drugi mandat na hrvatskoj poziciji, zadnji put Komšić je eutanizirao Slobodnu Bosnu spremivši Avdićevu suprugu Danku upravo u Prag. Voli on eutanizirati kritičare. Jednom je to Senad. Drugi put Martina.)

 

I koji ju nazivaju “Pičkom materinom od države”. Iako bi možda ispravnije bila obrnuta kovanica ako se Njegova ekselencija slaže. Recimo “Država za Pičke Materine”.

Ako se pobroji, svaka šuša, koja se očešala o njen neumitni put u propast. Put preko kostiju tisuća onih, koji su od nas očekivali da ipak, nakon tako sramotnog bratoubilačkog rata 90-ih , budemo ipak nešto pametniji.

Ta vrsta reprezentacije BIH u svijetu, s obzirom na ono što Komšićeva Bosna doista jeste, s točke iskrenosti, zapravo i jeste jedina poštena.

Bilo bi prilično licemjerno, da ovakva, sarajevska, autarkična , sećijska, mahaluša od države i lažne državnosti, drži do svog ugleda u nekom tamo zapadnom svijetu.

Uostalom , “što će nam Zapadni svijet, nek šalju pare, i nek se ne miješaju.”

Dok mi tu ne završimo.
Kad bude vakat došo.
S unutarnjim neprijateljima BIH.