Published On: Mon, Aug 31st, 2020

Šta stoji u pozadini strahovlade i nedodirljivosti moćnog svatovskog klastera?

Prije par dana u Livnu je, zbog epidemije korone, policija zabranila ulazak svatovima u svadbeni salon.

No to je Livno. Grad s nešto duljom gradskom kulturom i poštivanjem zakona.

U ZHŽ se potom donijela odluka o ograničenju svatovskih uzvanika. Govorilo se o 50 kao maksimumu.

Ovoj odluci poveselili su se i ljudi koji se bave popratnim uslugama za svatovske svečanosti. Svirači , fotografi.

onadali su se da više neće morati raditi po 12 sati dnevno. Da će se cijeli biznis oko svatova konačno staviti pod neke “europske vrijednsti”. “Na jedan poseban način”, naravno.

No potom se prolomila vijest da je ZHŽ ipak udovoljila klasteru vlasnika svadbenih salona. Odobreno je 200 ljudi u zatvorenom prostoru. 201 svat već je opasnost.

Umjesto da u ovome vidimo priliku da se konačno ovaj običaj vrati korijenima, umjesto da su donijeli kompromisnu odluku da su veće svadbe dozvoljene samo na otvorenom – što bi bio opet povratak običaju, s obzirom da su nekada svadbe u Hercegovini bile na guvnima i u otvorenim vojnim šatorima, vlada ZHŽ ponovno je udovoljila našem primitivizmu, prijetnjama gazdi, pozivima kumova i rodijaka, umjesto da nas kao Vlada vodi i prosvjećuje.

Da bude iznad nas. Vlade služe narodu namećući nekada odluke koje nisu po volji istog, ali su u njegovom dugoročnom interesu.

Kada pravdamo naš primitivizam obično  kazujemo “takav je jebi ga običaj”.

Ako je već tako dajte upitajte vaše roditelje, djedove i bake, kako su se to vjenčali? Je li to bio taj običaj?

Toliko o “tom” običaju, starom 20-ak godina, nametnutom, prefabriciranom, pocinčanom. Doista je li uopće znate kako izgledaju hercegovski svadbeni običaji? Oni koje smo ubili. I kojih smo se odrekli, poradi glede postmodernog kiča?

Fenomenu masovnosti hercegovskih svatova

Masovnost istih posljedica je našeg plemenskog ega. Pripetavanja u društvu. Potrebe da je u tebe krov veći, ako ne krov onda dimnjak, sve mora biti veće. Nezasitnost u jelu piću i broju uzvanika. U betonu. U primitivizmu.

Ego se u kršćanstvu ne dovodi ni uz što pozitivno. Dapače. Vezuju ga s onim suprotnim dobru.

Potreba da “svi vide taj famozni trenutak mog života” opet je posljedica tribalističke, plemenske svijesti. Samo ljudi plemenske svijesti imaju potrebu svoj intimni život dijeliti sa što više ljudi. Tvoja žena tako postaje plemensko dobro. Svi je imaju gledati.

U Crnoj Gori je nekada bio običaj , da otac i kum, odlaze s mladenkom nakon svadbe, par dana u brdo, “skidati joj uroke”, da ne bi slučajno “kakav sihir pao na nedužnog mladoženju”. Skidanje sihira počesto bi završavalo s erotskim konotacijama . Što sve vračevi izmisle da se rodbini dodijeli sveto pravo miješanja u život drugih.

Treći razlog je društveni kompleks fasciniranosti seksualnošću,  Privođenje nove žene u “moje pleme” dobilo je konture karikaturalnog. Pa se nekad lijepi  i raskošni običaj hercegovske ženidbe, koja je bila protkana šarenilom naše kulture potpuno izgubio. Afganistirao se i turkizirao. Do mjere da danas svadbe u Hercegovini ni po čemu ne možeš razlikovati od svadbi u bilo kojoj bliskoistočnoj zemlji. Kurčevitost, glasnoća, nevjerojatno brutalna psovka, jednoobraznost ponašanja, odijevanja, kultura kockoglavih jazavaca, gotovo paganski oblici zabave; nemjerenost u jelu piću i oktanima. Ukratko ništa što ima veze sa zapadom, pa tako ni s  hrvatstvom.

Oko desetina uzvanika bude na samom činu vjenčanja. Na janjetini su prisutni svi 100%. Nakon bacanja famoznih 100 maraka broj prisutnih se prepolovi.

Potpuna društvena neodgovornost u doba epidemije kada 500 ljudi želi međusobno izmjeniti kompletnu virusnu sliku dodatno dokazuje naš primitivni nagon.

Ubit će nas naš primitivizam. Već nas ubija.

A to je nekako, ako se gleda s neba i pošteno.

“Vidjelica” Mirjana na vrijeme je shvatila da je đavo odnio šalu.

Kad ćemo shvatiti mi kojima nije dano da “vidimo” svakog petka u 16:45 Bog će ga dragi, znati.

Vjerojatno kad to neki fratar odluči il gazda sale, njegov poslovni partner.

Oni su zakonodavci i zvjezdanom nebu povrh tebe i moralnom zakonu u tebi.

Sugrađanine, koji koračaš velik podno zvijezda. Velik ko 500 svatova.

SVI ĆEMO UMRIJETI NO “OBIČAJ” MORA PREŽIVJETI: ŽZH strahujući od strahovlade prosjeka ograničila svadbe na “samo” 200 uzvanika