U brusselskim, nizozemskim, njemačkim, američkim weltsmertz salonskim raspravama ime Ratka Mladića izaziva jezu. Informacija da se u Sarajevu u noć armenskog genocida na javni objekt vješa ogromna turska zastava nije im poznata. Često im se oči kolutaju na spomen NDH, nacističke puppet state koju fakturiraju Hrvatima i Bošnjacima, iako je izvorno to bio čisti njemački izvozni proizvod kojim su naše zemlje zavili u crno podijelivši slavenske narode Balkana koji su do tada stoljećima živjeli u slozi pod raznim režimima. Austrijskimm, turskim, mletačkim.
Statua ovog čovjeka, zapravo mnoštvo njih, krase glavni grad Europske unije. I ne samo Brussels. Širom Belgije njegov je lik. Valjalo bi provjeriti ima li ga i u Nizozemskoj. Koja ovih dana zbog grijeha isporuke Srebreničana Mladiću ima poseban senzibilitet za Bosnu. No ne i za Kongo.
Ako ćemo čitati kako treba tzv. “Inzkov zakon” svaki EU parlamentarac koji službuje u Brusselsu trebao bi biti priveden na BH Tužiteljstvo i tamo optužen. Posebno svaki lider u Belgiji, u širem smislu i u Nizozemskoj i Njemačkoj. Jer šutnja o činjenici da se u glavnom gradu EU, prkosno uzdižu biste jednog od najvećih kreatora genocida u ljudskoj povijesti, nije ništa drugo nego negiranje belgijskog genocida u Kongu.
No dobro, što je 10 milijuna afrikanaca za Srebrenicu. Budimo realni. Ne slušajmo Milanovića.
Leopold II, otac Belgije, otac je najgoreg genocida u povijesti genocidne ljudske rase.
No na stranu nizozemsko, belgijsko, njemačko i američko licemjerstvo te licemjerni govori Zelenih u Njemačkom parlamentu, onom parlamentu koji je prije dvije godine dao političku zaštitu nacisti Miroslavu Hrstiću iz BIH, deklariranom ustaši i ubojici Srba, kumu Štefice Galić, doista kada vidite ovo lice ili čujete njegovo ime trebali bi osjetiti jezu kao kad čujete imena Hitlera, Staljina, Ataturka i njegovih mladoturaka ili Pola Pota. Jer ovaj belgijski smrad ubio je barem 10 milijuna ljudi i to na svom imanju.
To imanje je Kongo, koje je belgijski kralj Leopold II zakonom pretvorio u privatan posjed. Poslije nekoliko neuspjelih pokušaja kolonizacije Azije i Afrike, skrasio se u Kongu. Kupio ga je i porobio sve ljude, pretvarajući cijelu zemlju u osobnu plantažu robova.
Prerušio je svoje poslovne transakcije u „dobrotvorne“, a tiraniju je nazvao pokrštavanjem i napretkom.
U stvari, porobljavanjem je dolazio do besplatne radne snage kako bi iz Konga izvukao sve prirodne resusre – bakar, bjelokost, sirovu gumu, zlato dijamante… Belgija ( parlamentarna monarhija) od toga nije imala koristi – sav prihod je išao ravno kralju.
Za svoj teror je imao i privatnu vojsku. Metode su bile brutalne – mučenja, smaknuća…
Sjekli šake čitavim obiteljima
Onima kojima nisu skupili dovoljno gume odsjekli bi šaku. I njima i njihovoj djeci – kako bi vojnici mogli pokazati nadređenima da nisu trošili metke nepotrebno. Za najmanje prekršaje se ubijalo. Glave prekršitelja, ali i njihovih supružnika i djece često su nabijane na palisade sela.
I ne, nije u pitanju neki opskurni kralj iz daleke prošlosti. Belgijom je vladao do 1909.
Žrtve imperijalizma su nevidljive.
Koliko je Kongoanaca stradalo, ne zna se, ali procjenjuje se najmanje 10 milijuna. U to se ne ubrajaju milijuni osakaćenih. Kralj Leopold nije dio povijesnih lekcija o tiraniji, kao što je holokaust. On je dio duge povijesti kolonijalizma, imperijalizma, ropstva i genocida u Africi. Kralj Leopold je ubijao “samo” Afrikance. Nije da nedostaje izvora kako bi se moglo učiti o “bijelom kralju crne smrti”, kako je nazvan. Njegovi suvremenici su itekako osuđivali krvoloka. I Mark Twain napisao je satiru o Leopoldu pod nazivom „Monolog Kralja Leopolda” gdje ismijava kraljevo zagovaranjevoje vladavine terora, uglavnom kroz Leopoldove vlastite riječi. Ima čak 49 stranica. Ali, u školama se čita o Huckelberryju Finnu. Upravo je međunradni pritisak natjerao Leopolda II da vrati upravljanje Kongom Belgijskoj civilnoj upravi.
Veliki katolici – žrtve slagali u križ
Nije Leopold bio jedini izvor zla u Kongu. Imao je generale i vojnike koji su izvršavali njegove zapovjedi i sprovodili zakone. Danas se sablažnjavamo oko građanskih ratova u Africi i genocida koje zaraćene strane provode. No upravo je kralj Leopold uspostavio vojsku koja ne ratuje nego masakrira. On je usadio mehanizme i sustav prema kojem se svatko drugačijeg shvaćanja smatra životinjom. U njegovo vrijeme genocid je opravdavalo katoličanstvo (vojniciu pišu časniku kako su “članove obitelji kriminalca prikucali za palisade tako da čine križ) a , danas su u pitanju pripadnost plemenu, religiji, stranci …
https://youtu.be/6qeon97YcCQ
BBC/ Poskok.info