Nostalgija među pasioniranim ljubiteljima nogometa nije nova pojava. Katkad nestane, sakrije se, ali uvijek se iznova javlja u najavama velikih takmičenja. Na europskim i svjetskim prvenstvima uvijek igraju zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, u Francuskoj ovih dana ”obraz bivše domovine” brani samo Hrvatska.
No, nisu samo Vatreni kvalitetni. Nekoliko igrača svjetske klase nastupa za nacionalne selekcije Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Crne Gore i Makedonije. Zapitali smo se, kako bi izgledala fudbalska reprezentacija Jugoslavije danas?
Pustiti mašti na volju i dobiti jedan paklen, fantastičan tim koji bi vjerovatno bio prvi favorit za pehar najboljeg tima Starog kontinenta. Tako je nastao dream team u režiji španjolskog portala Sopitas.com.
Na golu bi mjesto zauzeo slovenac Jan Oblak iz madridskog Atletika dok bi pozicije u odbrani pokrivali Branislav Ivanović (Chelsea, Srbija), Stefan Savić (Atletico, Crna Gora) i Aleksandar Kolarov (Chelsea, Srbija).
U veznom redu igrali bi Nemanja Matić (Chelsea, Srbija), Miralem Pjanić (Juventus, BiH), Ivan Rakitić (Barcelona, Hrvatska) i Luka Modrić (Real Madrid, Hrvatska).
Pozicije u napadu pripale bi Edinu Džeki (Roma, BiH), Mariju Mandžukiću (Juventus, Hrvatska) i Stevanu Jovetiću (Inter, Crna Gora.).
Premda neki vjerovatno neće podijeliti mišljenje novinara spomenutog portala, jasno je da bi ovakav sastav bio kadar savladati svakog. Šta vi mislite? Kako bi izgledao idealan tim bivše države prema vašem mišljenju?
I kako bi moćna bila danas repka Jugoslavije da jugoslavenski vladar nije bio diktator. Zamislimo da je bio toliko mudar pa da je nakon što su mu Englezi predali vlast u Jugoslavij, umjesto masovnog pokolja počinio masovnu amnestiju. I da nije ubijao zarobljenike, žene, djecu. Koliko samo talenata nogometnih je time otišlo u grob? Koliko pokoljenja talenata? Koliko umjetnika, znanstvenika? Jer nije Tito pobio samo ljude na Bleiburgu, rojaliste u Srbiji, i komuniste odane Staljinu, pobio je sva njihova pokoljenja, potencijal kakav se više ne može vratiti. O ovome se ne govori kad se piše o Jugonostalgiji, i moćnoj Jugi, koja bi danas poharala svijet. Nekima u toj Jugi nije bilo dano niti da gledaju niti da igraju. Oni su trunuli u zemlji iznad koje su marširale koračnice laži. Kao što se i danas njeguje ista ta laž. O divnoj. O jednoj. O neponovljivoj. Najtužnije je što se prononsijeri te i takve države smrti, kada govore o Jugi pozivaju na humanizam. Zaptavo to nije tužno. To je , znate, plastični primjer ljigavosti. Jugonostalgija je jedinična mjera licemjerstva lažnih humanista današnjice. (poskok.info)