Ne znam šta mi bi da pogledam nekakav portal Ekran.ba prije koji mjesec. Rekoše mi poznanici da je tamo poligon za odstrel u kojem glavne uloge imaju esdepeovi bivši ministri i bivši premijer vlade KS. Otvorim stranicu portala, a tamo nigdje nikoga. Samo sa strane stoje fotografije nekih esdepeovaca i onih koji su im naklonjeni. Počnem čitati tekst za tekstom. Nigdje potpisa. Piše samo: Ekran ba. Ima li impresuma? Nema. Ima li kontakt adresa? Nema. Možeš li napisati komentar ispod teksta? Ma ni govora. Gledam u vrhu stranice piše: portal sa stavom. Tražim stav nema ga. Samo objede i, pomalo simptomatično, jedna centralna tema: rektorat Univerziteta u Sarajevu. Ne bude mi teško i potražim tko je vlasnik domene. Neka nevladina udruga nazvana: „Udruženje za razvoj akademskih sloboda“ URAS. Sa adresom u Branislava Đurđeva. Pa šta ima veze koja je adresa? Ima, kako nema. Pa to je adresa SDP-a. U centru Sarajeva. Odem na adresu i pogledam da li i gdje, kako to zakon predviđa, stoji logo i naziv organizacije. Ma nigdje. Pitam zaposlene radnice SDP-a znaju li gdje je udruga. Nemaju pojma.
Sanja Vlaisavljević l avaz.ba
Potražim onda rješenje o registraciji ove udruge. Poslije par dana dobijem papire i imam šta vidjeti. Ona adresa je zaista adresa SDP-a i zaista adresa udruge URAS. Pogledam sada pažljivo ko je osnivač udruge. Znam već godinama da za neke nevladine udruge i ptice na grani pjevaju da su esdepeoveske ali ovo što sam vidjela je bio vrhunac. Predsjednik upravnog odbora udruge je dojučerašnji ministar obrazovanja Fahrudin Oručević. Predsjednik udruge, SDP-u veoma blizak i nesretan što nije više u rektorsko-univerzitetskoj fotelji, Samir Arnautović. Ujedno njih dvojica su odgovorni u pravnom prometu udruge, pa tako i opskurnog portala koji je u vlasništvu udruge. A ko je zapravo osnovao udrugu? Vojska esdepeovih visokopozicioniranih dužnosnika: pored spomenute dvojice tu su i Fikret Musić (eks-premijer), Rusmir Sendić (eks-ministar), Dubravko Lovrenović (eks-ministar), Zlatko Vuković (eks-ministar), Igor Mišković (gradski vijećnik), Nedžad Fazlija (skupštinski zastupnik), Haris Lulić (eks-ministar), Mirza Sendijarević (eks-ministar), Muhamed Budimlić (eks-ministar), Jasmina Selimović, Faruk Efendić (skupštinski zastupnik), Mersa Sejfić (manekenka). Četrnaest odabranih članova kantonalnog odbora SDP-a, bivši ministri, simpatizeri, emocionalno bliske osobe SDP-u. Predsjednik osnivačke skupštine: Dubravko Lovrenović.
Skandal! Politička partija kontrolira nevladin prostor! Uvukla se u njihove redove kako bi zavela red. Bivši ministar unutarnjih poslova KS Budimlić, o kome se priča da je kao čelnik neke udruge za borbu protiv maloljetničkog prijestupništva dobio od svog partijskog druga Fikreta Musića izvjesne novce, sada elektronskim pendrekom udara sve one koji su sjeli na nekada zakucane SDP fotelje. Ma, eto, nije direktno Musić, nego je neka SDP komisija pri Musićevom uredu to uradila za premijera. Hoće uvesti, proklamiraju oni u statutu URAS-a, red u akademske redove, promovirati slobodu govora, u svakom pogledu. Toliko im je bitna sloboda govora da na četiri mjesta ponavljaju da će im to biti nit vodilja u djelovanju. Vratih se opet na portal Ekran.ba i vidim realiziraju oni zacrtani cilj bez ikakvih ograda i granica. Lažu, petljaju, insinuiraju, prokazuju, vrijeđaju, dijagnosticiraju, a sve sa ciljem promocije slobode govora. Gađaju oni Fazlijinim snajperom sve one koji im se nalaze na putu partijskih zadataka. Samo zaboravili su Oručević, Musić, Lovrenović, Arnautović i ostali drugovi i drugarice da sila kojom su udarili iz političke partije ne može ostati nezapažena. Pa tako ni njihovo skrivanje iza portala Ekran.ba. Zaboravio Arnautović, a bogme i Oručević, da u slučaju tužbe za laži i podmetanja na njihovom političkom portalu baš njih dvojica odgovaraju. I tako je SDP, nakon što je ukinuo svoju emisiju 60 minuta kada je došao na vlast i nakon što je ACIPS već sasvim otvoreno izblamiran kao njegov podmladak, pokrenuo svoju ministarsku udrugu i svoj piratski portal u kojem svi autori nose masku Anonimusa. Pa ko im stane na put, samo ga snajperom skidaju. Bivši SDP ministri obrukaše kompletan nevladin sektor i sva čestita nastojanja da se uspostavi jasna granica između vladinih i nevladinih institucija. Nastojanja kojima je glavni cilj kontrolirati rad vladinog sektora i biti korektiv rada institucija vlasti. Oni preokrenuše definiciju nevladinog sektora u institucije političkih elita koje kontroliraju građane. Tako zorno pokazaše da je država za čovjeka samo ona država u kojoj SDP poput velikog brata ima punu kontrolu svih sektora. A ako im koja fotelja slučajno izmakne kao što se to nedavno desilo osnivačima udruge URAS, oni će one koje za to okrivljuju brže-bolje razapeti na portalu bez autorskih potpisa i na okruglim stolovima koje sami sebi organiziraju i sami sebi u svoje medije plasiraju. Eto tako SDP demokracija juriša na nevladin sektor kako bi držala kontrolu nad cijelim prostorom u kojem bi se mogla naći kakva dobra fotelja.
wpDiscuz